EMOCIONALNA EKSPRESIVNOST SREDNJOŠKOLACA SA OŠTEĆENJEM VIDA I NJIHOVIH VRŠNJAKA TIPIČNOG RAZVOJA
Sažetak
Emocije su adaptivna reakcija na zbivanja u okolini i predstavljaju centralni deo života svake osobe. Voljna emocionalna ekspresija utiče na osobe iz okruženja u skladu sa našim očekivanjima ukoliko one prepoznaju naše emocije. Studije koje su se bavile proučavanjem izražavanja emocija kod osoba sa oštećenjem vida ukazuju na postojanje iste vrste spontanih emocionalnih izraza kao i kod osoba tipičnog razvoja, kao i na teškoće u prezentovanju voljnih emocionalnih izraza.
Cilj istraživanja je utvrđivanje razlika u emocionalnoj ekspresivnosti između srednjoškolaca sa oštećenjem vida i njihovih vršnjaka tipičnog razvoja. Uzorak su činila 33 učenika sa oštećenjem vida i isto toliko učenika bez smetnji u razvoju. U istraživanju je korišćen Scenario simuliranja emocionalnih stanja Fridmana i saradnika. Emocionalna ekspresivnost je procenjivana na osnovu stepena uspešnosti simuliranja sedam emocija (sreća, tuga, bes, gađenje, iznenađenje, strah i neutralno stanje). Zadatak ispitanika bio je da u tri strukturirane situacije (izgovaranje dve rečenice i niza samoglasnika) simuliraju zadata emotivna stanja. Simuliranje emocija je snimano. Na osnovu video snimaka, tri nezavisna procenjivača su vrednovala uspešnost simuliranja emocija na devetostepenoj skali.
Analizom dobijenih rezultata utvrđeno je postojanje statistički značajne razlike u emocionalnoj ekspresivnosti između ispitanika sa oštećenjem vida i vršnjaka bez razvojnih smetnji (F(1)=3,692; p=0,05). Razlike između aritmetičkih sredina statistički su značajne za simuliranje gađenja (p=0,002) i iznenađenja (p=0,01). U grupi ispitanika sa oštećenjem vida, pol se pokazao kao značajan činilac simuliranja emotivnog stanja sreće (p=0,024), a tip škole simuliranja tuge (p=0,027).
Ključne reči: emocionalna ekspresivnost, srednjoškolci, oštećenje vida, emocije
Reference
Abramowicz, A., Klatzky, R. L., Lederman, S. J. (2010). Learning and generalization in haptic classification of 2D raised-line drawings of facial expressions of emotion by sighted and adventitiously blind observers. Perception, 39(9), 1261-1275.doi:10.1068/p6686
Аношкова И. В. (2015). Оптимизация межличностных отношений лиц с нарушениями зрения, обучающихся в смешанном коллективе. Ученые записки, 35(3), http://scientific-notes.ru/pdf/040-030.pdf
Cole, P. M., Jenkins, P. A., Shott, C. T. (1989). Spontaneous expressive control in blind and sighted children. Child Development, 60(3), 683-688.
de Freitas Macêdo-Costa, K. N., Pagliuca, L. M. F., Sampaio, A. F. A., de Almeida, P. C., de Almeida Rebouças, C. B. (2014). Model of Verbal Communication with Blind Patient: Application in Nursing Appointment. Health, 6, 1919-1928. http://dx.doi.org/10.4236/health.2014.615224
Dyck, M. J., Farrugia, C., Shochet, I. M. & Holmes-Brown, M. (2004). Emotion recognition/understanding ability in hearing or vision-impaired children: Do sounds, sights, or words make the difference? Journal of Child Psychology and Psychiatry, 45(4), 789-800.
Eškirović, B. (2015). Vizuelno funkcionisanje i slabovidost. Beograd: Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.
Feldman, S., Tomasian, S., Coats, J. (1999). Nonverbal Deception Abilities and Adolescents' Social Competence: Adolescents with Higher Social Skills are Better Liars. Journal of Nonverbal Behavior, 23(3), 237-249.
Friedman, H., Prince, L., Riggio, R., DiMatteo, R. (1980). Understanding and Assessing Nonverbal Expressiveness: The Affective Communication Test. Journal of Personality and Social Psychology, 39(2), 333-351.
Galati, D., Scherer, K. R., Ricci-Bitti, P. E. (1997). Voluntary facial expression of emotion: Comparing congenitally blind with normally sighted encoders. Journal of Personality and Social Psychology, 73(6), 1363-1379.
Galati, D., Miceli, R., Sini, B. (2001). Judging and coding facial expression of emotions in congenitally blind children. International Journal of Behavioral Development, 25(3), 268-278.
Galati, D., Sini, B., Schmidt, S., Tinti, C. (2003). Spontaneous facial expressions in congenitally blind and sighted children aged 8 - 11. Journal of Visual Impairment & Blindness, 97(7), 418-428.
Ghosh, A. (2010). Expressive Differences for Emotions in Visually Challenged and Normal Individuals, International Journal of Arts and Sciences, 3(15), 255-265.
Gligorović, M. (2013). Klinička procena i treman teškoća u mentalnom razvoju, Beograd: Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.
Hall, J. A., Knapp, M. L. (2010). Neverbalna komunikacija u ljudskoj interakciji. Zagreb: Naklada Slap.
Ilievska, M. (2010). Poslovna komunikacija. Niš: Visoka škola strukovnih studija za menadžment u saobraćaju.
Ivanović, M., Kašić, Z. (2011). Variranje trajanja segmenata u govornoj ekspresiji emocija. Specijalna edukacija i rehabilitacija, 10(2), 341-353.
Jablan, B., Hanak, N. (2008). Teorija uma dece sa oštećenjem vida. U N. Glumbić (Ur.), Teorija uma dece sa posebnim potrebama (str. 95-111). Beograd: Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.
Johns, H. A., Manny, R. E., Fern, K. D., Hu, Y. S. (2005). The effect of strabismus on a young child’s selection of a playmate. Ophthalmic and Physiological Optics, 25(5), 400-407.
Kitada, R., Okamoto, Y., Sasaki, A. T., Kochiyama, T., Miyahara, M., Lederman, S. J. & Sadato, N. (2013). Early visual experience and the recognition of basic facial expressions: involvement of the middle temporal and inferior frontal gyri during haptic identification by the early blind. Frontiers in Human Neuroscience, 7. doi: 10.3389/fnhum.2013.00007
Kunz, M., Faltermeier, N., Lautenbacher, S. (2012). Impact of visual learning on facial expressions of physical distress: A study onvoluntary and evoked expressions of pain in congenitally blind and sighted individuals. Biological Psychology, 89(2), 467-476. doi:10.1016/j.biopsycho.2011.12.016
Matsumoto, D., Willingham, B. (2009). Spontaneous Facial Expressions of Emotion of Congenitally and Non-Congenitally Blind Individuals. Journal of Personality and Social Psychology, 96(1), 1-10.
Mallineni, S., Nutheti, R., Thangadurai, S. & Thangadurai, P. (2006). Non-verbal communication in children with visual impairment. The British Journal of Visual Impairment, 24(1), 30-33. DOI:10.1177/0264619606060033
Ortega, J. E., Iglesias, J., Fernandez, J. M., Corraliza, J. A. (1983). La expression facial en los ciegos congenitos (Facial expression in the congenitally blind). Infancia y Aprendizaje, 6(21), 83-96.
Papadopoulos, K., Metsiou, K., Agaliotis, I. (2011). Adaptive behavior of children and adolescents with visual impairments. Research in Developmental Disabilities, 32(3), 1086-1096.
Peleg, G., Katzir, G., Peleg, O., Kamara, M., Brodsky, L., Hel-Or, H., Keren, D., Nevo, E. (2009). Facial expressions in various emotional states in congenitally blind and sighted subjects. Israel Journal of Ecology & Evolution, 55(1), 11-30.
Pring, L., & Tadić, V. (2010). The Cognitive and Behavioral Manifestations of Blindness in Children. Chapter in R. D. Nass & Y. Frank, Y. (Eds.) Cognitive and Behavioral Manifestations of Pediatric Diseases (pp.1-39) New York: Oxford University Press.
Reboucas, C. B. A., Pagliuca, L. M. F., & Almeida, P. C. (2007). Non-verbal communication: aspects observed during nursing consultations with blind patients. Escola Anna Nery Revista de Enfermagem, 11(1), 38-43. doi:10.1590/S1414-81452007000100005
Rinn, W. E. (1991). Neuropsychology of facial expression. In R. Feldman & B. Rime (Eds.), Fundamentals of nonverbal behavior (pp. 3-70). New York: Cambridge University Press.
Roch-Levecq, А. (2006). Production of basic emotions by children with congenital blindness: Evidence for the embodiment of theory of mind. British Journal of Developmental Psychology, 24(3), 507-528.
Roseman, I. J. (2011). Emotional behaviors, emotivational goals, emotion strategies: multiple levels of organization integrate variable and consistent responses, Emotion Review, 3(4), 434-443. doi: 10.1177/1754073911410744
Rot, N. (2010). Znakovi i značenja. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Sak-Wernicka, J. (2014). The effect of nonverbal cues on the interpretation of utterances by people with visual impairments. Journal of Visual Impairment & Blindness, 108(2), 133-143.
Stanimirović, D., Mijatović, L. (2012). Obrasci afektivne vezanosti za roditelje i prijatelje kod mladih oštećenog vida. U S. Stoiljković, J. Todorović, G. Đigić (Ur.) Ličnost i obrazovno-vaspitni rad (169-179). Niš: Filozofski fakultet.
Stanimirović, D., Drinčić, N., Jablan, B. (2013). Uloga vida u spontanom i namernom izražavanju emocija. U V. Žunić-Pavlović (Ur.), Zbornik radova VII Međunarodnog naučnog skupa „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“ (str. 209-217). Beograd: Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.
Stojković, I., Eminović, F., Dimoski, S., Grbović, A., Nikić, R. (2011). Pojam o sebi slabovidih adolescenata i njihovih vršnjaka neoštećenog vida. Specijalna edukacija i rehabilitacija, 10(3), 467-478.
Vučinić, V., Eškirović, B. (2008). Neverbalna komunikacija osoba sa oštećenjem vida. U D. Radovanović, (Ur.) U susret inkluziji – dileme u teoriji i praksi, (str. 455-469). Beograd: Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.
Vučinić, V., Stanimirović, D., Anđelković, M., Eškirović, B. (2013). Socijalna interakcija dece sa oštećenjem vida: rizični i zaštitni faktori. Specijalna edukacija i rehabilitacija, 12(2), 241-264.
Vučinić, V. (2014). Osnovi tiflologije. Beograd: Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.
Webb, C. (1977). The use of myoelectric feedback in teaching facial expression to the blind. Biofeedback and Self-Regulation, 2(2), 147-160.