Vernikeova encefalopatija: simptomi kasne faze

  • Aleksandra Lučić Prokin Klinika za neurologiju, Unverzitetski klinički centar Vojvodine
  • Vladimir Galic Department of neurology, University Clinical Center of Vojvodina
  • Timea Kokai Zekić Klinika za neurologiju, Unverzitetski klinički centar Vojvodine
  • Vedran Žigić Centar za radiologiju, Univerzitetski klinički centar Vojvodine

Sažetak


Uvod: Vernikeova encefalopatija je redak akutni/subakutni neurološki poremećaj, najčešće uzrokovan prolongiranom deficijencijom tiamina kod pacijenata koji hronično konzumiraju alkohol. Prema Kejnovim klasifikacionim kriterijumima, klinička dijagnoza ove encefalopatije podrazumeva najmanje dva od sledeća četiri znaka: malnutricija, okulomotorna disfunkcija, ataksija i promene mentalnog statusa. Pojava različitih kliničkih simptoma i znakova može biti uslovljena i vremenskim tokom bolesti. Ovaj prikaz ukazuje na retke kliničke znake u kasnoj fazi bolesti kao i na posledice moguće lokalne hipoperfuzije moždanog stabla u vidu ishemijskog vaskularnog događaja.

Prikaz slučaja: Pacijentkinja starosti 39 godina (prethodno lečena u regionalnoj opštoj bolnici) primljena je na Odeljenje urgentne neurologije Univerzitetskog kliničkog centra Vojvodine sa podacima o seriji epileptičnih napada, poremećajem svesti, pojavom okulomotornih znakova, opistotonusa i kognitivne disfunkcije, a nakon višegodišnje konzumacije alkohola i nutritivne deficijencije. Dijagnoza je potvrđena tipičnim neuroimidžing nalazom i specifičnim laboratorijskim pretragama. Opistotonus/hipertonija bila je neočekivana klinička manifestacija Vernikeove encefalopatije kao i pojava ishemijskog moždanog udara. Empirijska primena visokih doza tiamina uz dodatnu potpornu intenzivnu terapiju nije imala zadovoljavajući ishod.

 

Zaključak: Vernikeova encefalopatija predstavlja kliničku dijagnozu koja se temelji na fizičkom i neurološkom pregledu uz neuroimidžing. Rano prepoznavanje kako čestih tako i neuobičajenih simptoma, posebno u kasnoj fazi bolesti, mogli bi uticati na smanjenje morbiditeta i smrtnog ishoda. Neophodno je slediti važnu terapijsku smernicu: tiamin treba ordinirati pre infuzije rastvora glukoze svim bolesnicima sa neutvrđenim uzrokom komatoznog stanja svesti.

Reference

Galvin R, Braathen G, Ivashynka A, Hillbom M, Tanasescu R, Leone MA. EFNS guidelines for diagnosis, therapy, and prevention of Wernicke encephalopathy. Eur J Neurol 2010; 17(12): 1408-18.
Donnino MW, Vega J, Miller J, Walsh M. Myths and misconceptions of Wernicke's encephalopathy: what every emergency physician should know. Ann Emerg Med 2007; 50(6): 715-21.
Sechi G, Serra A. Wernicke’s encephalopathy: new clinical settings and recent advances in diagnosis and management. Lancet Neurol 2007; 6: 442-55.
Zuccoli G, Santa Cruz D, Bertolini M, Rovira A, Gallucci M, Carollo C, et al. MR imaging findings in 56 patients with Wernicke encephalopathy: nonalcoholics may differ from alcoholics. Am J Neuroradiol 2009; 30(1): 171-6.
Caine D, Halliday GM, Kril JJ, Harper CG. Operational criteria for the classification of chronic alcoholics: identification of Wernicke's encephalopathy. J Neurol Neurosurg Psychiatry 1997; 62(1): 51-60.
Koguchi K, Nakatsuji Y, Abe K, Sakoda S. Wernicke's encephalopathy after glucose infusion. Neurology 2004; 62(3): 512.
Murata T, Fujito T, Kimura H, Omori M, Itoh H, Wada Y. Serial MRI and 1H-MRS of Wernicke's encephalopathy: report of a case with remarkable cerebellar lesions on MRI. Psychiatry Research: Neuroimaging 2001; 108(1): 49-55.
Schabelman E, Kuo D. Glucose before thiamine for Wernicke encephalopathy: a literature review. J Emerg Med 2012; 42(4): 488-94.
Zhang SX, Weilersbacher GS, Henderson SW, Corso T, Olney JW, Langlais PJ. Excitotoxic cytopathology, progression, and reversibility of thiamine deficiency-induced diencephalic lesions. J Neuropathol Exp Neurol 1995; 54: 255-67.
Takakusaki K, Chiba R, Nozu T, Okumura T. Brainstem control of locomotion and muscle tone with special reference to the role of the mesopontine tegmentum and medullary reticulospinal systems. J Neural Transm 2016; 123(7): 695-729.
Vetreno RP, Ramos RL, Anzalone S, Savage LM. Brain and behavioral pathology in an animal model of Wernicke's encephalopathy and Wernicke-Korsakoff Syndrome. Brain Res 2012; 1436: 178-92.
Sullivan EV, Pfefferbaum A. Neuroimaging of the Wernicke-Korsakoff syndrome. Alcohol and Alcoholism 2009; 44(2): 155-65.
Sinha S, Kataria A, Kolla BP, Thusius N, Loukianova LL. Wernicke Encephalopathy-Clinical Pearls. Mayo Clin Proc 2019; 94(6): 1065-72.
Harper C, Butterworth R. Nutritional and metabolic disorders. In: Graham D, Lantos PL, eds. Greenfield’s Neuropatholog. Vol 1. 6th ed. London, UK: Hodder Arnold;1997. p. 601-52.
Karhunen PJ, Erkinjuntti T, Laippala P. Moderate alcohol consumption and loss of cerebellar Purkinje cells. BMJ 1994; 308(6945): 1663-7.
Oka M, Terae S, Kobayashi R, Kudoh K, Chu B, Kaneko K, et al. Diffusion‐weighted MR findings in a reversible case of acute Wernicke encephalopathy. Acta Neurologica Scandinavica 2001; 104(3): 178-81.
Sullivan EV, Pfefferbaum A. Magnetic resonance relaxometry reveals central pontine abnormalities in clinically asymptomatic alcoholic men. Alcohol Clin Exp Res 2001; 25: 1206-212.
Objavljeno
2025/11/19
Rubrika
Prikaz slučaja / Case report