ZNAČAJ I ULOGA ZDRAVSTVENIH RADNIKA U ODNOSU SA JAVNOŠĆU U FINKCIJI PODIZANJA SVESTI O ONKOLOŠKIM BOLESTIMA

  • Šćepan Sinanović Visoka medicinska škola strukovnih studija "Milutin Milanković" u Beogradu; Fakultet medicinskih nauka Univerziteta u Kragujevcu, Kragujevac, Srbija
  • Olivera Milovanović Fakultet medicinskih nauka Univerziteta u Kragujevcu, Kragujevac, Srbija
  • Tatjana Kilibarda Akademija vaspitačko-medicinskih strukovnih studija Kruševac – Odsek Ćuprija, Ćuprija, Srbija
  • Tanja Prodović Visoka medicinska škola strukovnih studija "Milutin Milanković" Beograd
  • Nina Đukanović Visoka medicinska škola strukovnih studija "Milutin Milanković" Beograd
  • Srećko Potić Visoka medicinska škola strukovnih studija "Milutin Milanković" Beograd
  • Biljana Martinović Visoka medicinska škola strukovnih studija "Milutin Milanković" Beograd
  • Jelena Sekulić Visoka medicinska škola strukovnih studija "Milutin Milanković" Beograd
  • Saša Bubanj Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, Univerzitet u Nišu
Ključne reči: odnosi sa javnošću, komunikacija, onkološke bolesti

Sažetak


Odnosi sa javnošću predstavljaju funkciju upravljanja i treba da uspostavljaju međusobno kvalitetne odnose između zdravstvene ustanove i javnosti, od čega zavisi i uspeh organizacije. Odnosi sa javnošću su složen komunikacijski proces, koji obuhvata aktivnosti zdravstvene organizacije usmerene na razvijanje saradnje sa ciljnim grupama, internim i eksternim. Dobra komunikacija doprinosi tome da lekari i medicinsko osoblje drže svoju profesionalnost na visokom nivou, uz pridržavanje principa medicinske etike, što u velikoj meri poboljšava kvalitet života onkoloških bolesnika. Komunikacija je ključan element poverenja bolesnika u medicinsko osoblje i igra veliku ulogu u lečenju onkoloških bolesnika.

Dijalog kroz koji se pruža podrška je izuzetno vredan resurs i može biti najvažniji (nekada jedini) element zbrinjavanja bolesnika. Osnovna ideja delotvornog terapeutskog dijaloga je da bolesnik treba da stekne utisak da je neko čuo i razumeo njegove strahove i brige; u tome je uloga medicinskih sestara velika, jer provode sa obolelima verovatno najviše vremena. Može se desiti da su neki od problema rešivi, da je neke emotivne momente moguće prevazići ili da je neke potrebe moguće zadovoljiti, ali, čak i onda kada nema rešenja, jednostavan čin dijaloga umanjiće nelagodnost bolesnika.

Reference

Baile WF, Buckman R, Lenzi R, Glober G, Beale EA, Kudelka AP. SPIKES-A six-step protocol for delivering bad news: application to the patient with cancer. The Oncologist. 2000;5(4):302-11. [CrossRef][PubMed]

Bazić M. Komunikacione veštine i efektivno liderstvo. Beograd: Institut ekonomskih nauka; 2010.

Brajša P. Menadžerska komunikologija. Zagreb: Biblioteka informacijsko društvo; 1993.

Cancer control: knowledge into action. WHO guide for effective programmes. Palliative care. Geneva: World Health Organization; 2007.

Dovijanić P. Organizacija zdravstvene delatnosti i ustanova. Beograd: Agora; 1995.

Doyle D, Hanks G, Cherny N, Calman K, editors. Oxford textbook of palliative medicine. 3rd ed. New York: Oxford University Press; 2004.

Faulkner A. ABC of palliative care. Communication with patients, families, and other professionals. BMJ. 1998;316(7128):130-2.  [CrossRef][PubMed]

Kocijan Hercigonja D. Biološke osnove i terapija ponašanja. Zagreb: Školska knjiga; 2006.

Poter J. Medijska pismenost. Beograd: Clio; 2011.

Radojković M, Miletić M. Komuniciranje, mediji i društvo. Novi Sad: Stylos; 2005.

Walace M. Standardi prakse kao uslov za dobru komunikaciju – obogaćivanje nege bolesnika. Sestrinsko ogledalo. 1998;(14-15):11-6.

Zakon o zdravstvenoj zaštiti Republike Srbije [Health Care Law of the Republic of Serbia]. Sl.glasnik RS. 2012;119:1-107.

Objavljeno
2023/06/16
Rubrika
Pregledni rad