HYPOKALIEMIJA – RANI MARKER AUTOZOMNO RECESIVNE TUBULOPATIJE (GYTELMAN-OV SY) - PRIKAZ SLUČAJA

  • Milica Petrovic Military Medical Academy
  • Vlastimir Vlatković
  • Dejan Pilćević
  • Violeta Rabrenović
DOI: https://doi.org/10.5937/mckg57-40482
Ključne reči: Gitelmanov sindrom, autozomno recesivna bolest bubrega, hipokalemija, metabolička alkaloza.

Sažetak


Uvod: Hipokalijemija je najčešća karakteristika  Gitelmanov-og sindroma, koji predstavlja, retku, naslednu, autozomno recesivnu bolest bubrega, koja je povezana sa bolešću tubula. Osim hipokalemije, najčešće ga karakteriše hipomagneziemija, metabolička alkaloza, hiperrenenemijski hiperaldosteronizam, normalan krvni pritisak, koji može biti niži, dok postojanje arterijske hipertenzije ne isključuje dijagnozu Gitelmanovog sindroma. Podjednako pogađa muškarce i žene, otprilike 1-10 slučajeva na 40000 stanovnika. Najčešći uzrok su mutacije u genu SLC12A3 koji kodira kotransporter natrijum hlorida osetljiv na tiazide (NCCT) i TRPM6 (potfamilija katjonskih kanala 6 proteina Claudin 16) gen upravlja distalnim tubularnim transportom magnezijuma. Cilj je prikazati odraslog bolesnika sa izraženom hipokalijemojom u sklopu Gitelmanovog sindroma koji nije čest u kliničoj praksi. Prikaz slučaja: Predstavljamo muškarca starosti 21 godine sa izaženom hipokalijemijom u sklopu Gitelmanovog sindroma. Bolest se ispoljila nespecifičnim tegobama, a laboratorijski nalazi su pokazali hipokalemiju (2.0 mmol/L) što je bio razlog za hitnu hospitalizaciju. Daljim ispitivanjima, kod bolesnika je verifikovana: hipomagneziemija hipokalciurija, metabolička alkaloza, očuvana funkcija bubrega i hipotenzija. Diferencijalno dijagnostički isključeni su drugi, potencijalni uzroci hipokalijemije. Lečen je supstitucionom terapijom kalijuma i magnezijuma, nakon čega su simptomi nestali, a vrednosti elektrolita se poboljšale. Dijagnoza Gitelmanovog sindroma je postavljena na osnovu kliničkih i laboratorijskih nalaza. Konsultovan je i genetičar.

Zaključak: Hipokalijemija u sklopu Gitelmannov-og sindroma se retko sreće u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Karakteriše je varijabilna klinička slika, sa nespecifičnim simptomima, čiji tok i prognoza mogu značajno da ugroze život pacijenta. Za blagovremeno postavljanje dijagnoze i primene adekvatne terapije je potreban timski rad i iskustvo više specijalista. Pacijente sa simptomima treba lečiti simptomatski, a one bez simptoma kontrolisati 1-2 puta godišnje.

 

 

 

 

Biografija autora

Milica Petrovic, Military Medical Academy

Department of nephrology

Nephrologist

Reference


  1. Blanchard A, Bockenhauer D, Bolignano D, Calò LA, Cosyns E, DevuystO, et al. Gitelman syndrome: consensus and guidance from a kidneydisease: improving global outcomes (KDIGO) controversies conference.Kidney Int. 2017;91:24–33.

  2.  Yang W, Zhao S, Xie Y, Mo Z. A novel SLC12A3 homozygous c2039delG mutation in Gitelman syndrome with hypocalcemia. BMC Nephrol. 2018 Dec 17;19(1):362. [

  3. Hsu YJ, Hoenderop JG, Bindels RJ. TRP channels in kidney disease. Biochim Biophys Acta. 2007 Aug;1772(8):928-36. 

  4.  Mayan H, Farfel Z, Karlish SJD. Renal Mg handling, FXYD2 and the central role of the Na,K-ATPase. Physiol Rep. 2018 Sep;6(17):e13843.

  5. Takeuchi Y, Mishima E, Shima H, Akiyama Y, Suzuki C, Suzuki T, et al . Exonic mutations in the SLC12A3 gene cause exon skipping and premature termination in Gitelman syndrome. J Am Soc Nephrol. 2015 Feb;26(2):271-9. 

  6. Karl P. Schlingmann a and Jeroen H.F. de Baaij .The genetic spectrum of Gitelman(-like) syndromes. Logo of lwwopen.Curr Opin Nephrol Hypertens. 2022 Sep; 31(5): 508–515.

  7. Fukuyama S, Hiramatsu M, Akagi M, Higa M, Ohta T. Novel mutations of the chloride channel Kb gene in two Japanese patients clinically diagnosed as Bartter syndrome with hypocalciuria. J Clin Endocrinol Metab. 2004 Nov;89(11):5847-50. 

  8. Zelikovic I, Szargel R, Hawash A, Labay V, Hatib I, Cohen N, Nakhoul F. A novel mutation in the chloride channel gene, CLCNKB, as a cause of Gitelman and Bartter syndromes. Kidney Int. 2003 Jan;63(1):24-32

  9.  Knoers NV, Levtchenko EN. Gitelman syndrome. Orphanet J Rare Dis. 2008 Jul 30;3:22. 

  10. Pachulski RT, Lopez F, Sharaf R. Gitelman's not-so-benign syndrome. N Engl J Med. 2005 Aug 25;353(8):850-1.

  11. Peters M, Jeck N, Reinalter S, Leonhardt A, Tönshoff B, Klaus G Gü, Konrad M, Seyberth HW. Clinical presentation of genetically defined patients with hypokalemic salt-losing tubulopathies. Am J Med. 2002 Feb 15;112(3):183-90. 

  12. Fujimura J, Nozu K, Yamamura T, Minamikawa S, Nakanishi K, Horinouchi T, et a. Clinical and Genetic Characteristics in Patients With Gitelman Syndrome. Kidney Int Rep. 2019 Jan;4(1):119-125. 

  13. Kardalas E, Paschou SA, Anagnostis P, Muscogiuri G, Siasos G, Vryonidou A. Hypokalemia: a clinical update. Endocr Connect. 2018;7:R135–R146. doi: 10.1530/EC-18-0109.

  14. Khitan ZJ, Shweihat YR, Tzamaloukas AH, Shapiro JI. Dietary potassium and cardiovascular profile. Results from the modification of diet in renal disease dataset. Journal of Clinical Hypertension 2018. 611–612.

  15. Palmer BF, Perazella MA, Choi MJ. American Society of Nephrology Quiz and Questionnaire 2013: electrolyte and acid-base. Clinical Journal of the American Society of Nephrology 2014. 9 1132–1137.

  16. Patel K, McCoy JV, Davis PM. Recognizing thyrotoxic hypokalemic periodic paralysis. JAAPA 2018. 31 31–34.


17.  Efstratios Kardalas, Stavroula A Paschou, Panagiotis Anagnostis, Giovanna Muscogiuri,  Gerasimos Siasos, and Andromachi Vryonidou. Hypokalemia: a clinical update. Endocr Connect. 2018 Apr; 7(4): R135–R146.



  1. Elliott TL Electrolytes: Potassium Disorders. FP Essentials 2017. 459 21–28.


 



  1. Dhondup T, Qian Q. Acid-base and electrolyte disorders in patients with and without chronic kidney disease: an update. Kidney Disease 2017. 3 136–148.


 



  1. Udensi UK, Tchounwou PB. Potassium homeostasis, oxidative stress, and human disease. International Journal of Clinical and Experimental Physiology 2017. 4 111–122.


 



  1. Cortesi C, Lava SA, Bettinelli A, Tammaro F, Giannini O, Caiata-Zufferey M, Bianchetti MG. Cardiac arrhythmias and rhabdomyolysis in Bartter-Gitelman patients. Pediatr Nephrol. 2010 Oct;25(10):2005-8.

  2. Blanchard A, Bockenhauer D, Bolignano D, Calò LA, Cosyns E, Devuyst O et al. Gitelman syndrome: Consensus and guidance from a Kidney Disease: Improving Global Outcomes (KDIGO) controversies conference. Kidney Int 91: 24–33, 2017

  3. Pachulski RT, Lopez F, Sharaf R. Gitelman's not‐so‐benign syn‐ drome. N Engl J Med. 2005;353:850‐851. 25. Gitelman HJ, Graham JB, Welt LG. A new familial disorder char‐ acterized by hypokalemia and hypomagnesemia. Trans Assoc Am Physicians. 1966;79:221‐235. 

  4. Thomas CP. Metabolic acidosis. In Medscape Ed V Batuman. New York, NY, USA: WebMD LLC, 2017. (avalable at: https://emedicine.medscape.com/article/242975-overview)


25.  Wang L, Dong C, Xi YG, Su X. Thiazide-sensitive Na+-Cl- cotransporter: genetic polymorphisms and human diseases. Acta Biochim Biophys Sin (Shanghai). 2015 May;47(5):325-34. 


26.  Matsunoshita N, Nozu K, Shono A, Nozu Y, Fu XJ, Morisada N et al. Differential diagnosis of Bartter syndrome, Gitelman syndrome, and pseudo-Bartter/Gitelman syndrome based on clinical characteristics. Genet Med. 2016 Feb;18(2):180-8..



  1. Malvinder S. Parmar; Vijayadershan Muppidi; Khalid Bashir. Gitelman Syndrome. StatPearls [Internet]. Last Update: May 27, 2022.

  2. Peng X, Zhao B, Zhang L, Jiang L, Yuan T, Wang Y,et al. Hydrochlorothiazide Test as a Tool in the Diagnosis of Gitelman Syndrome in Chinese Patients. Front Endocrinol (Lausanne). 2018;9:559. 


29.  Matsunoshita N, Nozu K, Yoshikane M, Kawaguchi A, Fujita N, Morisada N, et al. Congenital chloride diarrhea needs to be distinguished from Bartter and Gitelman syndrome. J Hum Genet. 2018 Jul;63(8):887-892. 

Objavljeno
2023/12/13
Broj časopisa
Vol. 57 Br. 1 (2023): MEDICINSKI ČASOPIS
Rubrika
Prikaz