UTICAJ STRESA I PROFESIONALNOG SAGOREVANјA NA MORALNE VREDNOSTI U PROFESIJI FIZIOTERAPEUTA
Sažetak
KRATAK PRIKAZ
Rehabilitacioni principi se temelјe na holističkoj medicini te sagledavaju pacijenta s fizičkog, mentalnog i socijalnog aspekta. Poslednjih decenija svedoci smo intenzivnih promena, koje su uzrokovane strahovitim napretkom nauke i tehnologije kroz koje prolazi celokupna medicinska struka a samim tim i fizioterapeutska struka. Komunikacijski proces na relaciji fizioterapeut - pacijent, kao i između svih članova medicinskog tima zahteva osetlјivost za probleme pacijenta, iskrenost, empatiju, aktivno slušanje i strplјivost. Navedene osobine ujedno predstavlјaju i smernice uspešne komunikacije koje su nužne za stvaranje međusobnog poverenja sa bolesnikom. Bolest menja svakog čoveka i pojačava osećaj lične slabosti. Bolesnik suočen sa slabošću traži reči utehe i prihvata pomoć druge osobe. Za bolјe razumevanje pacijentovih patnji i strahova u fizioterapijskom postupku nužno je aktivirati empatijske snage koje prvenstveno ostvarujemo kvalitetnom komunikacijom sa bolesnikom. Komunikacija u medicini smatra se osnovnom veštinom. Znanje i veštine kvalitetne komunikacije preduslov su kvalitetnog rada za mnoge profesije, posebno u medicini. Prema brojnim studijama fizioterapeuti su primarni kandidati za sagorevanje na poslu zbog bliskog kontakta u radu s korisnicima fizioterapije. Fizioterapeuti, koji iskuse sagorevanje, osećaju se bespomoćno u svojoj sposobnosti da pomognu drugima, osećaju umor te ne mogu stvoriti kvalitetnu vezu sa svojim pacijentima. Nastale promene u vremenu u kome živimo su i osetni gubitak etičkih vrednosti koje su bile najvažnija karakteristika zdravstvene službe mnogo decenija.
Klјučne reči: fizioterapija, fizioterapeut, moralne vrednosti, stres, sindrom izgaranja
Reference
Hall C. Introduction to Therapeutic Exercise and the Modified Disablement Model. U: Hall CM, Brody LT i sur. Therapeutic exercise: moving toward function 2. Izd. Philadelphia: Lippincott Williams and Wilkins 2005: 1-4.
Bobinac-Georgievski A. Rehabilitacija u zajednici kao proces integralne skrbi za osobe s fizičkim onesposobljenjem. Sažetak radova. Drugi kongres s međunarodnim sudjelovanjem: Management u zdravstvu/s.n. (ur.). Zagreb: 1997:91-94
Jakuš L. Katedra za fizioterapiju: Preuzeto 06.09.2016. Dostunno na: http://sharepoint.zvu.hr/
Fizioterapeut u novom mileniju. Zagreb: Hrvatsko udruženje fizioteraputa, 2016.
Radišić J. Medicinsko pravo u svetu i kod nas URL: Preuzeto 01.09.2016. Dostunno na: http://www.informator.co.yu/
Matulić T. Bioetika (odabrani dijelovi). Zagreb: Glas Koncila, 2001.
James M. Empathy andthe Practice of Medicine. Yale Univercity London Press,1993.
Matyja A., Stoj, K. Interpersonal communication in medical profession on the example of physiotherapists. Polish Journal of Public Health 2014: 125-129.
Spiro H. M., Peschel E., mccrea Curnen, M. G., James, D. S. Empathy andthe Practice of Medicine. Yale Univercity Press, London 1993.
Delany E. A. Ethical reasoning. Clinical Reasoning in the Health Professions, 2008 :208.
Vyt A. Interprofessional and transdisciplinary teamwork in health care. Diabetes Metab Res Rev 2008; 24(1):106-109.
Gillespie BM, Chaboyer W, Longbottom P, Wallis M. The impact of organisational and individual Factors on team communication in surgery: a qualitative study. Int J Nurs Stud. 2010;47(6):732-41.
Lerner S, Magrane D, Friedman E. Teaching teamwork in medical education. Mt Sinai J Med. 2009;76(4):318-29.
Hall P, Weaver L. Interdisciplinary education and teamwork: a long and winding road. Med Educ. 2001;35(9):867-75.
Almeida R., Nogueira L, Bourliataux-Lajoine S. Analysis of the user satisfaction level in a public physical therapy service. Brazilian Journal od Physical Therapy 2013:328-335.
Garmaz J. Mrdeša-Rogulj Z. Neka načela u komunikaciji s bolesnikom. Služba Božja 2013;3(4): 319-333.
Ringvold, M. L., Svensen, A. R. Implementing cognitive behavioural approach in student's clinical practice:Third physiotherapy student's experiences. European Journal of Physotherapy 2013:160-165.
Covey, S. R. The 7 Habits of Highly Effective People. United States: Free Press 1989.
Kalauz, S. Istraživanje: Sustav moralnih vrednotau u setrinskoj praksi u Hrvatskoj. U S. Kalauz, Sestrinska profesija u svjetlu bioetičkog pluriperspektivizma Zagreb: Pergamena 2011:204-224
Aguilar A. Stupans I. Scutter S, King S. Exploring of Proffesional Values of Australian Physiotherapists. Physiotherapy Research International 2013:27-36.
Wilski, M., Chmielewski, B., Tomczak, M.. Work locus in control and burnout in Polish physiotherapists: the mediating effect of coping styles. International journal of Occupational Medicineand Enviromental Health 2015: 875- 889.
Splander, H., Stickley, T. No hope without compassion: the importance of compassion in recovery-focused nemtal health services. Journal of Mental Health 2011: 555-566.
Sliwinski, Z., Starczynska, M., Kotela, I., Kowalski, T., Krys-Noszczyk, K., Lietz-Kijak, D., Makara-Studzinska, M. Life satisfaction and risk of burnout among men and women working as physiotherapists. Internation Journal of Occupational Medicine and Enviromental Health 2014: 400-412.
Pavlakis, A., Raftopoulos, V., & Theodorou, M.. Burnout syndrome in Cypriot physiotherapists:a national survey. Pavlakis et al. BMC Health Servise Research 2010: 63-71.
Ohman, A., Hagg, K., Dahlgren, L. Competent Women andb Competing Professions - Physiotherapy Educators' Perceptions of the Field. Advancesin Physiotherapy 1999:59-72.
Kayes, N. M., Mcpherson, K. M. Human technologies in rehabilitation:'Who'and 'How' we are with our clients. Disability Rehabilitation 2012: 1907-1911.
Mandy, A., Saeter, M., Lucas, K. Burnout and self-efficacy in Norwegian physiotherapists. International Journal of Therapy and Rehabilitation 2004:251-257.