Faktori zdravstvene zaštite koji utiču na upravljanje medicinskim otpadom u bolničkim ustanovama u Srbiji

  • Verica Jovanović 1Institut za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut”, Beograd

Sažetak


Uvod: Inovirano upravljanje medicinskim otpadom uvedeno je u zdravstvenim ustanovama Republike Srbije 2009.godine, uz podršku fondova Evropske Unije. Od tada, količine tretiranog medicinskog otpada, pre odlaganja na deponije, su značajno uvećane i sve veći broj zdravstvenih ustanova je usvojio i uveo u svoj svakodnevni rad sistem organizovanog upravljanja medicinskim otpadom. Uporedo, veliki broj zdravstvenih radnika obučen je za veštine upravljanja medicinskim otpadom. Ovo istraživanje prikazuje napredak u ovoj oblasti.

Ciljevi: Cilj istraživanja je analiza uticaja različitih faktora zdravstvene zaštite na upravljanje medicinskim otpadom u Srbiji. Specifični ciljevi studije su bili: 1. Procena korelacije između navedenih faktora i upravljanja medicinskim otpadom, posebno povezanost  faktora zdravstvene zaštite sa upravljanjem opasnim medicinskim otpadom u populaciji ustanova obuhvaćenih istraživanjem. 2. Izdvajanje  preporuka u vezi faktora koji utiču na upravljanje medicinskim otpadom u populaciji bolnica u kojoj je sprovedeno istraživanje.

Metode: Istraživanje je sprovedeno kao studija preseka na reprezentativnom uzorku bolničkih ustanova sekundarne i tercijerne zdravstvene zaštite u mreži državnih zdravstvenih ustanova u Srbiji (60 bolnica), u novembru 2014. godine. Kao instrument istrađivanja je korišćen posebno dizajniran upitnik, sačinjen na osnovu modela upitnika Ujedinjenih nacija i Svetske zdravstvene organizacije za brze procene upravljanja medicinskim otpadom u bolničkim ustanovama, koje su popunjavali menadžeri za upravljanje otpadom u odabranim bolnicama. Dodatno, bili su korišćeni i podaci Instituta za javno zdravlje Srbije u vezi obezbeđenosti kadrom i generisanim količinama medicinskog otpada.

Statistička analiza je urađena u SPSS programu, verzija 20,00 (Hi-kvadrat test, Mann–Whitney U-test; vrednost p uključuju tačne vrednosti, manje od 0,05 kao statističi značajne).

Rezultati: Korišćenjem Mann Whitney U-testa utvrđena je statistički značajna razlika između  ustanova na sekundarnom (MD=23.393, N=43)  i tercijernom nivou zdravstvene zaštite (MD=40000, N=17) (U=198, p=0.006) u vezi generisanih količina medicinskog otpada. Ustanove tercijernog nivoa zdravstvene zaštite generišu statistički značajno veće količine opasnog medicinskog otpada u svim evidentiranim tokovima otpada (U=198, p=0,006). Statistički značajna razlika je utvrđena u odnosu na nivo zdravstvene zaštite u odnosu na generisanje medicinskog otpada (U=198, p=0.006), patoanatomskog otpada (U=132, p=0.000), i farmaceutskog otpada (U=221, p=0.018) u bolničkim ustanovama. Ustanove tercijerne zdravstvene zaštite proizvode statistički značajno veće količine opsanog medicinskog otpada u svim analiziranim tokovima (U=198, p=0,006).

Utvrđena je direktna i jaka povezanost između ukupnog broja bolničkih kreveta, ostvarenih bolničkih dana, kao i broja obučenih radnika u oblasti upravljanja medicinskim otpadom, koji su i  izdvojeni kao glavni faktori zdravstvene zaštite koji utiču na upravljanje opasnim medicinskim otpadom.

Zaključak: Uspešnost u praksi upravljanja medicinskim otpadom u bolničkim ustanovama varira i zavisi od vrste ustanove, nivoa zdravstvene zaštite, kao i vrste opasnog medicinskog otpada koji ustanove generišu. Kontinuirano unapređenje prakse upravljanja otpadom je jedan od izdvojenih prioritetnih ciljeva u radu bolnica, kao strategija za unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite u celini.

Ključne reči: Medicinski otpad; upravljanje medicinskim otpadom; zdravstvene usluge, faktori

Reference

Government of the Republic of Serbia (2009). Law on Waste Management (“Official Gazette of RS”, No. 36/09 and 88/10 and 16/16).

Government of the Republic of Serbia (2010). Waste catalogue of the Republic of Serbia, Rulebook on categories, testing and classification of waste, “Official Gazette of RS” No. 56/10

Alves SB, Souza AC, Tipple A, Rezende K, Resende F, Rodrigues E, Pereira M. The reality of waste management in primary health care units in Brazil. Waste Management & Research. 2014; 32(9):40–47. [DOI: 10.1177/0734242X14543815] [PMID: 25034368]

Narendra M, Kousar H, Puttaiah E.T. Enumeration of health care waste management at public and private hospital sector of Mysore, Karnataka, India. Int. Journal of Applied Sciences and Engineering Research. 2013; 2(4):416–419. [DOI: 10.6088/ijaser.020400003]

Thakur V, Ramesh A. Healthcare waste management research: A structured analysis and review (2005–2014). Waste Management & Research. 2015; 33(10):855–870. [DOI: 10.1177/0734242X15594248] [PMID: 25034368]

Kumar S, Mazta S, Gupta A.Biomedical Solid Waste Management Practices in Major Public Hospitals of Shimla City. Journal of Evolution of Medical and Dental Sciences. 2014; 3(15):4075–4083. [DOI: 10.14260/jemds/2014/2402].

Al-Habash M, Al-Zu’bi A. Efficiency and Effectiveness of Medical Waste Management Performance, Health Sector and its Impact on Environment in Jordan Applied Study. World Applied Sciences Journal. 2012; 19(6):880–893. [DOI: 10.5829/idosi.wasj.2012.19.06.2775].

Patil G, Pokhrel K. Biomedical solid waste management in an Indian hospital: a case study. Waste Management. 2005; 25:592–599. [DOI: 10.1016/j.wasman.2004.07.011] [PMID: 15993343]

Ghasemi MK, Yusuff R.Advantages and Disadvantages of Healthcare Waste Treatment and Disposal Alternatives: Malaysian Scenario. Polish Journal of Environmental Studies. 2016; 25(1):17–25. [DOI: 10.15244/pjoes/59322].

Jovanović V, Crossett S, Paunović E, Šerović R, Kuhling J, Chandler C, et al. Improvement to the quality of the healthcare system – safe healthcare waste management. Quality - IMS, standardization and metrology. 2012; 8(3):11–16.

Sarotra P et al. Health care professional training in biomedical waste management at a tertiary care hospital in India. The Journal of Biomedical Research. 2014; 28(5):1–3. [DOI: 10.7555/JBR.28.20140060]

Kjellstrom T, Marcado S. Towards action on social determinants for health equity in urban settings. Environment and Urbanization. 2008; 20(2):551–574. [DOI: 10.1177/0956247808096128].

Patwary M, Uddin L, Miah A, Sarker M. Occupational stress and addiction: Possible neurobiological elucidation of medical waste related individuals. Journal of Hospital Administration. 2013; 2(2):71–88. [DOI: 10.5430/jha.v2n2p71].

McGaw D, Tennant I, Harding H, Cawich S, Crandon I, Walters CA. Healthcare workers’ attitudes to and compliance with infection control guidelines in the operating department at the University Hospital of the West Indies, Jamaica. International Journal of Infection Control. 2012; 8(3):2–9. [DOI: 10.3396/ijic.v8i3.023.12]

Humbert S, Marshall J, Shaked S, Spadaro J, NishiokaY, Preiss P, et al. Intake Fraction for Particulate Matter: Recommendations for Life Cycle Impact Assessment. Environmental Science & Technology. 2011; 45:4808–4816. [DOI: 10.1021/es103563z] [PMID: 21563817]

Nichols A, Bennallick M, Manzi S, Grose J, Pahl S, Richardson J. Sustainable Healthcare Waste management: Ethical, Legal and Practical Challenges. CRETE. 2012; 1–7.

Jovanović J, Krivokapić Z, Ramović S, Perović M. Balances Scorecard Evaluation Model that Includes Elements of Environmental Management System Using AHP Model. International Journal for Quality research. 2010; 4(1):1–8

Hirani DP, Villaitramani KR, Kumbhar SJ. Biomedical Waste: An Introduction to its Management. International Journal of Innovative Research in Advanced Engineering (IJIRAE). 2014; 1(8):82–87.

Semwal R, Dharmendra. Environmental Concern and Threat Investigation Due to Malpractices in Biomedical Waste Management: A Review. Proceedings of IRF International Conference. 2016; 1–6.

Banerjee S, Mitra S. Radioactive and Hospital Waste Management: A Review. International Journal of Latest Trends in Engineering and Technology (IJLTET). 2013; 3(1):275–282.

Objavljeno
2017/03/01
Rubrika
Originalni naučni članak