PROCES EDUKACIJE PACIJENATA U SESTRINSKOJ PRAKSI:

JELENA P PAVLOVIĆ; Ivana  Đukić

doi:10.5937/pomc22-57253

JELENA P PAVLOVIĆ UNIVERZITET ISTOČNO SARAJEVO, MEDICINSKI FAKULTET FOČA
Ivana Đukić JU Srednjoškolski centar Foča

DOI: https://doi.org/10.5937/pomc22-57253

Ključne reči: Edukacija, pacijenti, hronične bolesti, medicinske sestre

Sažetak

Uvod. Zbog dugotrajnog trajanja bolesti, pacijenti su suočeni sa ograničenim zdravstvenim resursima, kraćim hospitalizacijama, pa su primorani boraviti i tretman za bolest provoditi samostalno ili uz pomoć drugih osoba izvan zdravstvenih ustanova. To sve naglašava trend i potrebu za poticanjem zdravog načina života i osposobljavanja pacijenata za preuzimanje brige za vlastito zdravlje. Cilj ovog preglednog rada je bio da se opiše proces edukacije pacijenata. Razlikjuju se dva aspekta zdravstvene edukacije: sadržaj (šta je naučeno) i proces (kako se materijal uči). Edukacijom se utiče na ponašanje pacijenata, čime se mijenjaju promjene u znanjima, vještinama i stavovima, što je neophodno da bi se očuvalo i unaprijedilo vlastito zdravlje. Proces edukacije pacijenata obuhvata nekoliko koraka: procjenu edukativnih potreba, postavljanje ciljeva edukacije, definisanje sadržaja, aktivnosti i pomagala za učenje (plan učenja), provođenje edukacije i evaluaciju naučenog. Važno je usklađivanje edukacijskih strategija s bolesnikovom životnom dobi jer je različit pristup djeci, starijim osobama, osobama s posebnim potrebama i sl. Edukacijske aktivnosti u zdravstvenoj njezi uključuju tri međusobno povezane domene: kognitivnu (koja se odnosi na usvajanje određenih sadržaja); afektivnu (podrazumijeva promjenu stavova i razvoj sposobnosti) i psihomotornu (odnosi se na razvoj praktičnih vještina). Ključnu komponentu procesa edukacije čini procjena potreba pacijenata koje se odnose na područje edukacije. Medicinska sestra mora biti primjereno osposobljena za procjenu edukativnih potreba jer je upravi to preduvjet uspješne edukacije. U Bosni i Hercegovini edukacija pacijenata se ne ralizuje redovno i potpuno.

Zaključak. Edukacija pacijenata oduvijek je sastavni dio rada medicinskih sestara, a u današnjim prilikama potrebe za njom su sve veće. Diplomirane medicinske sestre su glavni i odgovorni nosioci edukativnih intervencija.

Ključne riječi: edukacija, pacijenti, medicinske sestre, hronične bolesti.

Biografija autora

JELENA P PAVLOVIĆ, UNIVERZITET ISTOČNO SARAJEVO, MEDICINSKI FAKULTET FOČA

ODSEK ZDRAVSTVENA NJEGA

VIŠI ASISTENT

Reference

1. Fereidouni Z, Sarvestani RS, Hariri G, et al. Moving Into Action: The Master Key to Patient Education. J Nurs Res 2019; 27 (1): 1-8.
2. Monsivais D, Reyndols A. Developing and Evaluating Patient Education Materials. The Journal of Continuing Education in Nursing 2003; 34 (4): 172-176.
3. Kičić M. E-zdravlje-savjetodavna uloga medicinskih sestara. Acta Med Croatica 2014; 68:65-69.
4. Bensing JM, Verhaak PHM, A.M. Van Dulmen. Communication in health care. Patient Education and Counseling 1998; 34 (1): S1-S4.
5. Visser A, Deccade A, Bensing J. Patient education in Europe: united differences. Patient Education and Counseling 2001; 44 (1): 1-5.
6. Whorld health organization. The therapeutic patient edukacation: coontinuing educational programes for health care providers in field prevention cronic diseassegs Copenhagen WHO:1998.
7. Bensing JM, Verhak PFM Van Dulmen AM, Visser AP ed. Communication: the royal pathway to patient centred medicine. Patient Educ Couns 2000; 1-145.
8. Hoving C, Visser A, Dollan Mullen P. Van der Borne Bart. A history of patient education by health professionals in Europe and North America: from authority to shared decision making education. Patient Educ Couns 2010; (3):275-8.
9. Fidyk l, Ventura K, Green K. Teaching nurses how to teach: strategies to enhance the quality of patient education. J Nurses Prof Dev 2014; 30 (5): 248-53.
10. Deccache A, Aujolat I. European perspective: common developments, differences and challenges in patient education. Patient Educ Couns 2001; 44(1):7-14.
11. Friedman AT, Cosby R, Boyko S, et al. Effective teaching strategies and methods of delivery for patient education: a systematic review and practice guideline recommendations. J Cancer Educ 2011; 26 (1): 12-21.
12. Lee N, Wasson D, Anderson A, et al. A survey of patient education post discharge. Journal of Nursing Quality 1998; 13(1): 63-70.
13. Aghakhani N, Nia HS, Ranjbar H, et al. Nurses' attitue to patient education barrieres in education hospitals of Urimia University of Medical Sciences. Iran J Nurs Midwifery Res 2012; 17 (1): 12-5.
14. Oyetunde MO, Akinmeye AJ. Factors Influencing Practice of Patient Education among Nurses at the University College Hospital, Ibadan. Open Journal of Nursing 2015; 5: 500-507.
15. Moriarty DS, Stephens LC. Factors that influence diabetes patient teaching performent by hospital staff nurses. Diabettes Educ 1990; 16 (1): 31-5.
16. Mee-Young P. Nurses' Perception of Performance and Responsibility of Patient Education. Journal of Korean Academy of Nursing 2005; 35 (8):1514-1521.
17. Boyd-Monk H. Patient education. J Ophthalmic Nurs Technol 1995;14(3):102-3.
18. Leninger MM, McFarland MR. Culture care diversity and universality a wordvide nursing theory. Jones and Bartlett Publishers. Boston: 2006.
19. Stanton MP. Teachin patients: Some basic Lessons for nurse educators. Nurs Manage 1985;16 (8): 59-62.
20. Kičić M. E-zdravlje-savjetodavna uloga medicinskih sestara. Acta Med Croatica 2014; 68:65-69.