Procena Interpersonalne anksioznosti kod osoba koje mucaju

  • Ivana Ilić-Savić Univerzitet u Beogradu, Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
  • Mirjana Petrović-Lazić Univerzitet u Beogradu, Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
Ključne reči: interpersonalna anksioznost, mucanje, rehabilitacija

Sažetak


Mucanje se definiše kao govorni poremećaj koga karakterišu nehotična ponavljanja i produžavanja govornih elemenata tj. glasova, slogova ili reči. Evaluacija interpersonalne anksioznosti u patologiji mucanja treba da ukaže i podstakne novu perspektivu, da pruži konceptualni pristup koji ima potencijal za bolje razumevanje afektovnog polja osobe koja muca upotpunjujući vodič za rehabilitaciju mucanja. Cilj ovog istraživanja je da se uporedi stepen interpersonalne anksioznosti ispitanika koji mucaju i tipične populacije i potencijalni efekat starosnih razlika i različitih formi mucanja na stepen interpersonalne anksioznosti. Uzorkom je obuhvaćeno 48 ispitanika, 24 ispitanika koji mucaju i 24 ispitanika koji ne mucaju. Procena interpersonalne anksioznosti izvršena je uz pomoć WILLOUGHBY upitnika za procenu stepena interpersonalne anksioznosti. Dobijeni rezultati pokazuju da su ispitanici koji mucaju anksiozniji od ispitanika tipične populacije [F(1, 44) = 13.66, p < .01]. Ispitanici koji mucaju, starije starosne grupe pokazali su viši stepen interpersonalne anksioznosti u poređenju sa mlađim ispitanicima [F(1, 22) =8.544, p < .01]. Postoje razlike u stepenu interpersonalne anksioznosti kod osoba koje mucaju u odnosu na formu mucanja [F(2, 21) = 80.83, p < .01], osobe koje imaju tešku formu mucanja anksioznije su od osoba koje imaju laku i umerenu formu mucanja. Istraživanje odnosa ovih poremećaja je od suštinskog značaja za osnaživanje i dopunjavanje postojećih mera prevencije, ali i podsticanje razvoja novih programa prevencije kako bi se pojava anksioznosti predupredila sticanjem sposobnosti za uspešno prevazilaženje emocionalnih nelagoda povezanih sa govorom. Ova otkrića podvlače važnost procene i terapije mucanja kod odraslih osoba i sugerišu da bi integracija intervencija logopeda i kliničkih psihologa mogla biti korisna za ovu populaciju.

Reference

Blood, G. W., & Blood, I. M. (2007). Preliminary study of self-reported experience of physical aggression and bullying of boys who stutter: Relation to increased anxiety. Perceptual and Motor Skills, 104(3c), 1060-1066. doi: 10.2466/pms.104.4.1060-1066

Bloodstein, O., & Ratne, N.B. (2008). A Handbook on Stuttering. Thomson Delmar Learning, New York.

Brajović, C., & Brajović, Lj. (1981). Metoda svesne sinteze razvoja. Beograd: Naučna knjiga.

Bricker-Katz, G., Lincoln, M., & McCabe, P. (2009). A life-time of stuttering: how emotional reactions to stuttering impact activities and participation in older people. Disability and Rehabilitation, 31(21), 1742-52. doi:10.1080/09638280902738672

Coalson, G. A., Byrd, C. T., & Rives, E. (2016). Academic, clinical, and educational experiences of self-identified fluency specialists. Perspectives of the ASHA Special Interest Groups, 1(4), 16–43. doi:10.1044/persp1.SIG4.16

Freud, D., Levy-Kardash, O., Glick, I., & Ezrati-Vinacour, R. (2020). Program Combining Acceptance and Commitment Therapy with Stuttering Modification Therapy for Adults who Stutter: A Case Report. International Assotiation of Logopedics and Phoniatrics, 72(4), 290-301. doi: 10.1159/000501078

García-Pastor, M.D., & Miller, R. (2019). Unveiling the needs of students who stutter in the language skills - a study on anxiety and stuttering in EFL learning. European Journal of Special Needs Education, 34(2), 172-188. doi: 10.1080/08856257.2019.1581400

Iimura, D., & Miyamoto, S. (2020). The influence of stuttering and co-occurring disorders on job difficulties among adults who stutter. Speech, Language, and Hearing, 23(4), 197-207. doi: 10.1080/2050571X.2020.1852494

Iverach, L., & Rapee, R.M. (2014). Social anxiety disorder and stuttering: current status and future directions. Journal od Fluency Disorders, 40(4), 69-82. doi: 10.1016/j.jfludis.2013.08.003

Iverach, L., & O’Brian, S. (2014). Anxiety of children and adolescents who stutter: A review. Journal of Fluency Disorders,40, 22-34. doi: 10.1016/j.jfludis.2014.01.003

Iverach, L., Rapee, M.R., Quincy, J., Wong, J., & Lowe, R. (2017). Maintenance of Social Anxiety in Stuttering: A Cognitive-Behavioral ModelAmerican. Journalof Speech-Language Pathology, 26(2), 540-556. doi: 10.1044/2016_AJSLP-16-0033

Iverach, L., Jones, M., Lowe, R., O’Brian, S., Menzies, G. R., Packman, A., & Onslow, M. (2018). Comparison of adults who stutter with and without social anxiety disorder. Journal of Fluency Disorders, 56, 55-68. doi: 10.1016/j.jfludis.2018.03.001

Kraaimaat, F. W., Vanryckeghem, M., & Van Dam-Baggen, R. (2002). Stuttering and social anxiety. Journal of Fluency Disorders, 27(4), 319-331. doi: 10.1016/S0094-730X(02)00160-2

Manning, W. H., & DiLollo, A. (2017). Clinical decision making in fluency disorders. Plural Publishing, San Diego.

Messenger, M., Packman, A., Onslow, M., Menzies, R., & O’Brian, S. (2015). Children and adolescents who stutter: Further investigation of anxiety. Journal of Fluency Disorders, 46, 15-23. doi: 10.1016/j.jfludis.2015.07.006

O’Brian, S., Jones, M., Packman, A., Menzies, R., & Onslow, M. (2011). Stuttering severity and educational attainment. Journal Fluency Disorders, 36(2), 86-92. doi: 10.1016/j.jfludis.2011.02.006

Rezaeian, M., Akbari, M., Shirpoor, A.H., Moghadasi, Z., Zadeh, C.N., Nikdel, Z., & Hejri, M. (2020). Anxiety, Social Phobia, Depression, and Suicide among People Who Stutter.Journal of Occupational Health and Epidemiology, 9(2), 98-109. doi: 10.29252/johe.9.2.98

Rocha, M.S., Yaruss, J.S., & Rato, J.R. (2019). Temperament, Executive Functioning and Anxiety in School-Age Children Who Stutter. Frontiers in Psychology, 10, 22-44. doi: 10.3389/fpsyg.2019.02244

Scheurich, A. J., Beidel, D.C., & Vanryckeghem, M. (2019). Exposure therapy for social anxiety disorder in people who stutter: An exploratory multiple baseline design. Journal of Fluency Disorders, 59, 21-32 doi: 10.1016/j.jfludis.2018.12.001

Sønsterud, H., Feragen,K. B., Kirmess, M., Halvorsen, M.S., & Ward, D. (2020). What do people search for in stuttering therapy: Personal goal-setting as a gold standard?.Journal of Communication Disorders, 85(3), 105944. doi:10.1016/j.jcomdis.2019.105944

Walsh, B., Usler, E., Bostian, A., Mohan, R., Gerwin, KL., Brown, B., Weber, C., & Smith, A. (2018). What are predictors of persistence in childhood stuttering?.Seminars in Speech and Language, 39(04), 299-312. doi: 10.1055/s-0038-1667159

Yang, Y., Jia, F., Siok, W. T., & Tan, L.H. (2017). The role of anxiety in stuttering: Evidence from functional connectivity. Neuroscience, 346(27), 216-225. doi:10.1016/j.neuroscience.2016.11.033

Yaruss, J. S., Coleman, C. E., & Quesal, R. W. (2012). Stuttering in school-age children: A comprehensive approach to treatment. Language, Speech, and Hearing Services in Schools, 43(4), 536-548. doi:10.1044/0161-1461(2012/11-0044)

Objavljeno
2021/07/07
Rubrika
Naučni članci