Nivo informisanosti o HIV/AIDS-u i drugim polno prenosivim infekcijama među turističkim radnicima u Crnoj Gori

Sažetak

UVOD: Broj turističkih radnika u Crnoj Gori se iz godine u godinu povećava u skladu sa jačanjem njenih  turističkih potencijala. Prema podacima Zavoda za statistiku Crne Gore u 2011. godini je bilo preko 17000 zaposlenih uz turizmu. Iako ekspanzija turizma doprinosi ekonomskom prosperitetu, sa aspekta javnog zdravlja, mobilizacija, velika koncentracija ljudi na jednom mjestu, gubitak inhibicija tokom odmora, nose sa sobom izvjesne zdravstvene rizike, u prvom redu od lakšeg prenosa i širenja mnogih zaraznih bolesti, posebno HIV-a i drugih polno-prenosivih infekcija. Zbog nabrojanih rizika koje turizam kao privredna grana nosi sa sobom, prevencija širenja HIV-a i drugih polno-prenosivih infekcija među zaposlenima u turističkoj djelatnosti, svrstana je u sedam prioritetnih oblasti multisektoralnog strateškog odgovora na HIV/AIDS u Crnoj Gori.

Prema podacima Instituta za javno zdravlje, od ukupnog broja inficiranih HIV-om u Crnoj Gori, zaposleni u turističkoj djelatnosti su zastupljeni sa 14 %.

CILJ: Cilj istraživanja je da se utvrdi nivo informisanosti o HIV/AIDS-u i drugim polno-prenosivim infekcijama u populaciji turističkih radnika u Crnoj Gori, kako bi se na osnovu dobijenih rezultata preduzele javno-zdravstvene intervencije u ovoj populaciji.

METODE: Istraživanje je sprovedeno 2008/2009. godine kao studija presjeka. Ispitan je 1021 turistički radnik/ca u šest gradova crnogorskog primorja-Bar, Ulcinj, Tivat, Budva, Kotor i Herceg Novi. Za odabir ispitanika korišćen je  dvoetapni proporcionalni stratifikovani uzorak. Instrument istraživanja je bio upitnik sačinjen od 20 pitanja, a sastojao se iz dva dijela. U prvom dijelu su bila pitanja u vezi sa sociodemografskim karakteristikama (pol, uzrast, stepen obrazovanja, zanimanje). Drugi dio upitnika sadržao je pitanja kojima je ispitivan nivo informisanosti u odnosu na HIV/AIDS i druge polno-prenosive infekcije.

REZULTATI: Od ukupnog broja ispitanika/ca 27,8% je pokazalo dobru informisanost o načinima prenosa i načinima prevencije HIV-a i drugih polno-prenosivih infekcija. Nivo informisanosti se nije značajno razlikovao među dobnim grupama. Ispitanici sa gradskog područja su u značajno višem procentu pokazali dobru infomisanost o HIV-u u odnosu na ispitanike iz seoske sredine. Od ukupnog broja ispitanika/ca 70,6 % informacije o HIV/AIDS-u dobija  iz medija. U  školi se informiše 10,9 %, a u porodici svega 4,5%  ispitanika/ca.

ZAKLJUČAK: Informisanost u vezi sa HIV/AIDS-om turističkih radnika u Crnoj Gori nije na zadovoljavajućem nivou, jer je manje od trećine ispitanika pokazalo da je potpuno informisano o najvažnijim načinima prenosa i prevencije HIV/AIDS-a i drugih polno-prenosivih infekcija. Neophodno je intenzivnije sprovođenje zdravstveno-preventivnih intervencija u populaciji turističkih radnika, naročito u seoskim sredinama,  jer je istraživanje ukazalo na neravnomjernu distribuciju preventivnih aktivnosti u vezi sa HIV-om u odnosu na mjesto življenja.