Pripovedanje u novinarstvu kao novi žanrovski postupak
Sažetak
U ovom radu su date definicije pripovedanja i novinarskog pripovedanja u naučnom diskursu, kao i distinkcija tih pojmova kada su u vezi sa medijima. Da bi se bliže odredilo pripovedanje u medijima, treba objasniti šta pripovedanje znači u drugim oblastima istraživanja. Najčešća upotreba tog pojma je u studijama književnosti i lingvistike, iako i pojedini autori iz tih oblasti ostavljaju otvorenom mogućnost da su njihove nauke postavile monopol nad pojmom pripovedanja, te da se istraživanje može proširiti na sve diskursne žanrove u kojima se ono odvija. Sredinom devedesetih godina, u profesionalnim novinarskim, a u protekloj deceniji i akademskim krugovima širom sveta, primećena je nova pojava u prikazivanju medijskih sadržaja: novinarsko pripovedanje. Na engleskom govornom području taj pojam se naziva „storytellingˮ, a zajednička definicija sličnih pojmova bila bi – narativni diskurs. Pod tim pojmom podrazumevamo romantizovanu, umekšanu sliku važnih događaja i dešavanja o kojima mediji govore. U ovom radu je novinarsko pripovedanje prvi put definisano kao nefiktivni romantizovani novinarski diskurs. U ovoj definiciji je novinarsko pripovedanje nefiktivni diskurs jer, zbog prirode žurnalizma, informacije koje publika dobija jesu o stvarnom svetu, bez pretenzija da autor neku od njih predstavi kao zamišljenu, stvorenu ili subjektivnu – već, naprotiv, tvrdi se da pripoveda o stvarnosti, o onome što se zaista desilo. Žanrovske promene u novinarstvu od pripovedanja kratkih priča do faktografije i od faktografije do pripovednih vesti pokazuju da je novinarstvo stvaralačka profesija u diskurzivnom zapisivanju istorije.
Reference
Avis, A. (prir.) (1998). Srpsko-latinski i latinsko-srpski rečnik = Lexicon serbico-latinum latino-serbicum. Zemun: JRJ.
Aristotel (1955). O pesničkoj umetnosti. Beograd: Kultura.
Bal, M. (2009). Narratology, Introduction to the Theory of Narrative. Toronto, Buffalo, London: University of Toronto Press.
Bal, M. (2000). Naratologija. Beograd: Narodna knjiga.
Bart, R. (2010). Zadovoljstvo u tekstu i Varijacije o pismu. Beograd: Službeni glasnik.
Bell, A. (1991). The language of news media. Oxford: Blackwell.
Biti, V. (1997). Pojmovnik suvremene književne teorije. Zagreb: Matica hrvatska.
Brigs, A. & Berk, P. (2006). Društvena istorija medija. Beograd: Clio.
Fuko, M. (2007). Poredak diskursa. Loznica: Karpos.
Fulton, H., Huisman, R., Murphet, J. & Dunn, A. (eds.) (2005). Narrative and Media. Cambridge: Cambridge University Press.
Hajdeger, M. (1982). Mišljenje i pevanje. Beograd: Nolit.
Hall, S. (2005). Encoding/decoding. Eds. Hall S., Hobson D., Lowe A. & Willis P. in Culture, Media, Language: Working papers in cultural studies, 1972-1979. 117–128. London: Routledge.
Hallin, D., & Mancini, P. (2004). Comparing Media Systems: Three Models of Media and Politics. Cambridge: Cambridge University Press.
Hartley, J., & McWilliam, K. (2009). Story circle, UK: Wiley-Blackwell Publishing.
Jakobson, R. (1978). Ogledi iz poetike. Beograd: Prosveta.
Kravar, Z. (1985). Problem Figure U Radovima Zdenka Škreba. Zagreb: Umjetnost Riječi, Xxix , 4; http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/kravar.htm, posećeno 21. marta 2017.
Labov, W., & Waletzky, J. (1997). Narrative analysis: Oral versions of personal experience. Journal of narrative and life history, 1997, 7: 1-4, pp 3-38.
Lorimer, R. (1998). Masovne komunikacije. Beograd: Clio.
Martin, V. (2016). Novije teorije pripovedanja. Beograd: Službeni glasnik.
Orlić, M. (2017). Andrić, Crnjanski, Pekić. Pančevo: Mali Nemo.
Popović, LJ. (2008). Jezička slika stvarnosti. Beograd: Filološki fakultet.
Rimon-Kenan, Š. (2007). Narativna proza. Beograd: Narodna knjiga – Alfa.
Salmon, C. (2010c). Storytelling: Bewitching the modern mind. London & New York: Verso.
Salmon, K. (2010a). Storiteling ili pričam ti priču. Beograd: Clio.
Salmon, K. (2010b). Strategija Šeherezade. Beograd, Clio.
Stanojević, D. (2011). Javni diskurs i savremeno novinarstvo. Beograd: Kultura: časopis za teoriju i sociologiju kulture i kulturnu politiku, br. 132, 157-167.
Šklovski, V. B. (1969). Uskrsnuće riječi. Zagreb: Stvarnost.
Šklovski, V. B. (2015). O teoriji proze. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.
Škreb, Z. (1954). Jezik u interpretaciji pjesničkog djela. Jezik – Časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, Zagreb: Hrvatsko filološko društvo, br. 5, god. II, 129-134.
Škreb, Z. (1956). Jezik i umjetnička cjelina. Jezik – Časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika. Zagreb: Hrvatsko filološko društvo, br. 2, god. V, 33-38
Škreb, Z. (1964). Stilovi i razdoblja. Zagreb: Matica hrvatska.
Šopenhauer, A. (2007). O sreći, ljubavi, filozofiji i umetnosti. Novi Sad: Adresa.
Tartalja, I. (1998). Teorija književnosti. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Todorov, C. (1986). Poetika. Beograd: Filip Višnjić.
Todorov, C. (2010). Simbolizam i tumačenje. Beograd: Službeni glasnik.
Todorović, N. (2002). Novinarstvo: interpretativno i istraživačko. Beograd: Čigoja štampa.
Van Dijk, T. (1988). News Analysis. Hillsdale New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates.
Vukićević, D. (2015). Skriveni narativi. Novi Sad: Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, knjiga 63, sveska 2, 505-520.
Zavod za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja (2016). Školski izveštaji o rezultatima završnog ispita u junu 2016. Posećeno: 21. 3. 2018. URL: http://test.ceo.edu.rs/novost/175-skolski-izvestaji-2016.
Ženet, Ž. (1972). Diskurs pripovednog teksta. Beograd: Nolit.
Ženet, Ž. (1985). Figure. Beograd: Kultura.
Životić, R. (1993). Novinarski žanrovi. Beograd: Institut za novinarstvo.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim člancima, a izdavaču daju neekskluzivno pravo da članak objavi, da u slučaju daljeg korišćenja članka bude naveden kao njegov prvi izdavač, kao i da distribuira članak u svim oblicima i medijima.
Licenciranje
Objavljeni članci distribuiraju se u skladu sa licencom Creative Commons Autorstvo - Deliti pod istim uslovima 4.0 International (CC BY-SA). Dopušteno je da se delo kopira i distribuira u svim medijima i formatima, da se prerađuje, menja i nadograđuje u bilo koje svrhe, uključujući i komercijalne, pod uslovom da se na pravilan način citiraju njegovi prvobitni autori, postavi link ka originalnoj licenci, naznači da li je delo izmenjeno i da se novo delo objavi pod istom licencom kao i originalno.
Korisnici su pri tome dužni da navedu pun bibliografski opis članka objavljenog u ovom časopisu (autori, naslov rada, naslov časopisa, volumen, sveska, paginacija), kao i njegovu DOI oznaku. U slučaju objavljivanja u elektronskoj formi takođe su dužni da postave HTML link, kako sa originalnim člankom objavljenim u časopisu CM: Communication and Media, tako i sa korišćenom licencom.
Autori mogu da stupaju u zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju rada objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je rad prvobitno objavljen u ovom časopisu.
Politika samoarhiviranja
Autorima je dozvoljeno da objavljenu verziju rada deponuju u institucionalni ili tematski repozitorijum ili da je objave na ličnim veb stranicama (uključujući i profile na društvenim mrežama, kao što su ResearchGate, Academia.edu, itd.), na sajtu institucije u kojoj su zaposleni u bilo koje vreme nakon objavljivanja u časopisu.
Autori su obavezni da pritom navedu pun bibliografski opis članka objavljenog u ovom časopisu (autori, naslov rada, naslov časopisa, volumen, sveska, paginacija) i postave link, kako na DOI oznaku tog članka, tako i na korišćenu licencu.Autorima je dozvoljeno da objavljenu verziju rada deponuju u institucionalni ili tematski repozitorijum ili da je objave na ličnim veb stranicama (uključujući i profile na društvenim mrežama, kao što su ResearchGate, Academia.edu, itd.), na sajtu institucije u kojoj su zaposleni u bilo koje vreme nakon objavljivanja u časopisu.
Odricanje od odgovornosti
Stavovi izneti u objavljenim radovima ne izražavaju stavove urednika i članova redakcije časopisa. Autori preuzimaju pravnu i moralnu odgovornost za ideje iznete u svojim radovima. Izdavač neće snositi nikakvu odgovornost u slučaju ispostavljanja bilo kakvih zahteva za naknadu štete.