Pripovedanje u novinarstvu kao novi žanrovski postupak

  • Lidija Mirkov Univerzitet u Beogradu, Fakultet političkih nauka, Odeljenje za novinarstvo i komunikologiju
Ključne reči: journalism||, ||novinarstvo, Storytelling||, ||pripovedanje, narrative discourse||, ||narativni diskurs, genres||, ||žanr, narration||, ||narativ, public discourse||, ||javni diskurs,

Sažetak


U ovom radu su date definicije pripovedanja i novinarskog pripovedanja u naučnom diskursu, kao i distinkcija tih pojmova kada su u vezi sa medijima. Da bi se bliže odredilo pripovedanje u medijima, treba objasniti šta pripovedanje znači u drugim oblastima istraživanja. Najčešća upotreba tog pojma je u studijama književnosti i lingvistike, iako i pojedini autori iz tih oblasti ostavljaju otvorenom mogućnost da su njihove nauke postavile monopol nad pojmom pripovedanja, te da se istraživanje može proširiti na sve diskursne žanrove u kojima se ono odvija. Sredinom devedesetih godina, u profesionalnim novinarskim, a u protekloj deceniji i akademskim krugovima širom sveta, primećena je nova pojava u prikazivanju medijskih sadržaja: novinarsko pripovedanje. Na engleskom govornom području taj pojam se naziva „storytellingˮ, a zajednička definicija sličnih pojmova bila bi – narativni diskurs. Pod tim pojmom podrazumevamo romantizovanu, umekšanu sliku važnih događaja i dešavanja o kojima mediji govore. U ovom radu je novinarsko pripovedanje prvi put definisano kao nefiktivni romantizovani novinarski diskurs. U ovoj definiciji je novinarsko pripovedanje nefiktivni diskurs jer, zbog prirode žurnalizma, informacije koje publika dobija jesu o stvarnom svetu, bez pretenzija da autor neku od njih predstavi kao zamišljenu, stvorenu ili subjektivnu – već, naprotiv, tvrdi se da pripoveda o stvarnosti, o onome što se zaista desilo. Žanrovske promene u novinarstvu od pripovedanja kratkih priča do faktografije i od faktografije do pripovednih vesti pokazuju da je novinarstvo stvaralačka profesija u diskurzivnom zapisivanju istorije.

Reference

Avis, A. (prir.) (1998). Srpsko-latinski i latinsko-srpski rečnik = Lexicon serbico-latinum latino-serbicum. Zemun: JRJ.

Aristotel (1955). O pesničkoj umetnosti. Beograd: Kultura.

Bal, M. (2009). Narratology, Introduction to the Theory of Narrative. Toronto, Buffalo, London: University of Toronto Press.

Bal, M. (2000). Naratologija. Beograd: Narodna knjiga.

Bart, R. (2010). Zadovoljstvo u tekstu i Varijacije o pismu. Beograd: Službeni glasnik.

Bell, A. (1991). The language of news media. Oxford: Blackwell.

Biti, V. (1997). Pojmovnik suvremene književne teorije. Zagreb: Matica hrvatska.

Brigs, A. & Berk, P. (2006). Društvena istorija medija. Beograd: Clio.

Fuko, M. (2007). Poredak diskursa. Loznica: Karpos.

Fulton, H., Huisman, R., Murphet, J. & Dunn, A. (eds.) (2005). Narrative and Media. Cambridge: Cambridge University Press.

Hajdeger, M. (1982). Mišljenje i pevanje. Beograd: Nolit.

Hall, S. (2005). Encoding/decoding. Eds. Hall S., Hobson D., Lowe A. & Willis P. in Culture, Media, Language: Working papers in cultural studies, 1972-1979. 117–128. London: Routledge.

Hallin, D., & Mancini, P. (2004). Comparing Media Systems: Three Models of Media and Politics. Cambridge: Cambridge University Press.

Hartley, J., & McWilliam, K. (2009). Story circle, UK: Wiley-Blackwell Publishing.

Jakobson, R. (1978). Ogledi iz poetike. Beograd: Prosveta.

Kravar, Z. (1985). Problem Figure U Radovima Zdenka Škreba. Zagreb: Umjetnost Riječi, Xxix , 4; http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/kravar.htm, posećeno 21. marta 2017.

Labov, W., & Waletzky, J. (1997). Narrative analysis: Oral versions of personal experience. Journal of narrative and life history, 1997, 7: 1-4, pp 3-38.

Lorimer, R. (1998). Masovne komunikacije. Beograd: Clio.

Martin, V. (2016). Novije teorije pripovedanja. Beograd: Službeni glasnik.

Orlić, M. (2017). Andrić, Crnjanski, Pekić. Pančevo: Mali Nemo.

Popović, LJ. (2008). Jezička slika stvarnosti. Beograd: Filološki fakultet.

Rimon-Kenan, Š. (2007). Narativna proza. Beograd: Narodna knjiga – Alfa.

Salmon, C. (2010c). Storytelling: Bewitching the modern mind. London & New York: Verso.

Salmon, K. (2010a). Storiteling ili pričam ti priču. Beograd: Clio.

Salmon, K. (2010b). Strategija Šeherezade. Beograd, Clio.

Stanojević, D. (2011). Javni diskurs i savremeno novinarstvo. Beograd: Kultura: časopis za teoriju i sociologiju kulture i kulturnu politiku, br. 132, 157-167.

Šklovski, V. B. (1969). Uskrsnuće riječi. Zagreb: Stvarnost.

Šklovski, V. B. (2015). O teoriji proze. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.

Škreb, Z. (1954). Jezik u interpretaciji pjesničkog djela. Jezik – Časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, Zagreb: Hrvatsko filološko društvo, br. 5, god. II, 129-134.

Škreb, Z. (1956). Jezik i umjetnička cjelina. Jezik – Časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika. Zagreb: Hrvatsko filološko društvo, br. 2, god. V, 33-38

Škreb, Z. (1964). Stilovi i razdoblja. Zagreb: Matica hrvatska.

Šopenhauer, A. (2007). O sreći, ljubavi, filozofiji i umetnosti. Novi Sad: Adresa.

Tartalja, I. (1998). Teorija književnosti. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.

Todorov, C. (1986). Poetika. Beograd: Filip Višnjić.

Todorov, C. (2010). Simbolizam i tumačenje. Beograd: Službeni glasnik.

Todorović, N. (2002). Novinarstvo: interpretativno i istraživačko. Beograd: Čigoja štampa.

Van Dijk, T. (1988). News Analysis. Hillsdale New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates.

Vukićević, D. (2015). Skriveni narativi. Novi Sad: Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, knjiga 63, sveska 2, 505-520.

Zavod za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja (2016). Školski izveštaji o rezultatima završnog ispita u junu 2016. Posećeno: 21. 3. 2018. URL: http://test.ceo.edu.rs/novost/175-skolski-izvestaji-2016.

Ženet, Ž. (1972). Diskurs pripovednog teksta. Beograd: Nolit.

Ženet, Ž. (1985). Figure. Beograd: Kultura.

Životić, R. (1993). Novinarski žanrovi. Beograd: Institut za novinarstvo.

Objavljeno
2019/11/10
Rubrika
Pregledni članak