Neverbalni odgovor adolescenata na digitalnu poruku u nastavi
Sažetak
Neverbalni odgovor u radu je posmatran kao neverbalna komunikacijska reakcija adolescenata na komunikacijski stimulus u vidu poruke poslate posredstvom digitalnog medija kao didaktičkog sredstva u nastavi. Teorijskim razmatranjem obuhvaćene su dimenzije neverbalnog ponašanja i semiotika neverbalne komunikacije u digitalnim interpersonalnim medijima. U drugoj polovini rada prikazano je empirijsko istraživanje eksperimentalnog karaktera sprovedeno u Petoj beogradskoj gimnaziji nad adolescentima, učenicima četvrtog razreda gimnazije društveno-jezičkog smera. Cilj istraživanja je utvrđivanje komunikacijskog odgovora na informaciju čija sadržina podrazumeva kritički potencijal, odnosno, koja može da podstakne kritičko mišljenje adolescenata u nastavnom procesu, dovede do identifikovanja uzročno-posledičnih veza, kao i izvođenja zaključaka iz datih podataka. Metodološki okvir empirijskog istraživanja je kvantitativni. Korišćeni su grupni intervju informativnog karaktera i anketa otvorenog tipa. Do rezultata istraživanja došlo se komparativnom metodom, posmatranjem, poređenjem i analizom odgovora na poruku koja podrazumeva potencijal za kritičko mišljenje, u odnosu na poruku koja ne podrazumeva sposobnosti analize i sinteze, već se zasniva na prepoznavanju informacija i reprodukciji znanja. Zaključeno je da, ukoliko se adolescentima pruži mogućnost da pokažu kritički stav, u digitalnoj komunikaciji u nastavi reagovaće neverbalno. Kada poruka ne podrazumeva potencijal za podsticanje kritičkog mišljenja, već za prepoznavanje poznate informacije i prostu reprodukciju podataka, komunikacijska reakcija u nastavi uvek je verbalna.
Reference
Antić-Janković, S., Gošović, R., Grahovac, V., Krnjaić, Z., Lazarević, D., Moskovljević, J., Pavlović-Babić, D. i Stepanović, I. (2007). Kultura kritičkog mišljenja: Teorijsko zasnivanje i implikacije za nastavu, Beograd: Institut za psihologiju, Centar za primenjenu psihologiju.
Derks, D., Bos, A. E. R. & Von Grumbkow, J. (2007). Emoticons and social interaction on the Internet: The importance of social context. Computers in Human Behavior, 23(1), 842–849.
Derks, D., Fischer, A. H. & Bos, A. E. R. (2008). The role of emotion in computer-mediated communication. Computers in Human Behavior, 24(3), 766–785.
Doiron, J. G. (2016). Visual communication in peer assessment of online collaboration: Exploring the use of emojis for grading teamwork. In Proceedings of the Technology-Enhanced Collaborative Learning (pp. 71–74). Kanazawa, Japan. Retrieved November 21, 2020 from http://inolab.slis.tsukuba.ac.jp/global/criwg16/TECL2016.pdf
Doiron, J. G. (2018). Emojis: visual communication in higher education. PUPIL: International Journal of Teaching, Education and Learning, 2(2), 1–11.
Bogdanić, A. (1996). Komunikologija – vodeća paradigma, Beograd: Čigoja.
Birdwhistell, R. L. (1970). Kinesics and context: Essays in body motion communication. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.
Brković, A. (2011). Razvojna psihologija. Čačak: RC za profesionalni razvoj zaposlenih u obrazovanju.
Goleman, D. (2002). Emocionalna inteligencija. Beograd: Geopoetika.
Goleman, D. (2014). Socijalna inteligencija. Beograd: Geopoetika.
Dimberg, U. (2012). Empathy, emotional contagion, and rapid facial reactions to angry and happy facial expressions. Uppsala: Department of Psychology, Uppsala University.
Darvin, Č. (2012). Izražavanje emocija kod čoveka i životinja. Beograd: Vulkan.
Ekman, P. (1985). Telling lies: Clues to deceit in the marketplace. New York: Norton.
HAZU: Deklaracija o tzv. zajedničkom jeziku je besmislena inicijativa! (2017, 30. mart). Slobodna Dalmacija. Preuzeto 6. novembra 2020. sa: http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/477654/hazu-deklaracija-o-tzv-zajednickom-jeziku-je-besmislena-inicijativa
Janićijević, J. (2007). Komunikacija i kultura. Sremski Karlovci, Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.
Kecman, V. (2008). Transfer emocija jezičkim i vanjezičkim obrascima putem Es-Em-Es tehnologije ili Voli me na plastiku!. U E. Uspenski (ur.), Zbornik radova fakulteta dramskih umetnosti,13–14 (str. 350–359). Beograd: Institut za pozorište i film.
Lazić, B. (2014). Znakovne zamene za neverbalno komuniciranje u pisanoj virtuelnoj komunikaciji. CM: Časopis za upravljanje komuniciranjem, 31, 23–38.
Mandić, T. (2003). Komunikologija, psihologija komunikacije. Beograd: Clio.
Mandić, T. i Ristić, I. (2013). Psihologija kreativnosti. Beograd: Fakultet dramskih umetnosti.
Martine, A. (1973). Jezik i funkcija. Sarajevo: Svjetlost.
McPeck, J. E. (1981). Critical thinking and education. New York: St. Martins Press.
O’Neill, B. (2010). LOL! (laughing online): An investigation of non-verbal communication in computer mediated exchanges. Victoria: University of Victoria. Retrieved October 12, 2020 from http://journals.uvic.ca/index.php/WPLC/article/view/5675
Pešić, J. (2003). Kritičko mišljenje između pomodarstva i promišljanja: ka teorijskom utemeljenju koncepta. Psihologija, 36(4), 411–423.
Pijaže, Ž. (1979). Epistemologija, nauka o čoveku. Beograd: Nolit.
Piper: Deklaracija o zajedničkom jeziku je namerno nedorečena provokacija (2017, 10. novembar). Blic. Preuzeto 6. novembra 2020. sa http://www.blic.rs/vesti/drustvo/piper-deklaracija-o-zajednickom-jeziku-je-namerno-nedorecena-provokacija/wb9tv54
Provene, R. (2000). Laughter: A scientific investigation. New York: Viking Press.
Radojković, M. i Đorđević, T. (2005). Osnove komunikologije. Beograd: Fakultet političkih nauka, Čigoja.
Resnick, L. B. (1987). Education and learning to think. Washington, DC: National Academy Press.
Sternberg, R. J. (1987). Questions and answers about the nature and teaching of thinking skills. In J. B. Baron & R. J. Sternberg (eds.), Teaching thinking skills: theory and practice (pp. 251–259). New York: W. H.Freeman.
Zipf, G. K. (1949). Human behavior and the principle of least effort. Cambridge: Addison-Wesley Press.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim člancima, a izdavaču daju neekskluzivno pravo da članak objavi, da u slučaju daljeg korišćenja članka bude naveden kao njegov prvi izdavač, kao i da distribuira članak u svim oblicima i medijima.
Licenciranje
Objavljeni članci distribuiraju se u skladu sa licencom Creative Commons Autorstvo - Deliti pod istim uslovima 4.0 International (CC BY-SA). Dopušteno je da se delo kopira i distribuira u svim medijima i formatima, da se prerađuje, menja i nadograđuje u bilo koje svrhe, uključujući i komercijalne, pod uslovom da se na pravilan način citiraju njegovi prvobitni autori, postavi link ka originalnoj licenci, naznači da li je delo izmenjeno i da se novo delo objavi pod istom licencom kao i originalno.
Korisnici su pri tome dužni da navedu pun bibliografski opis članka objavljenog u ovom časopisu (autori, naslov rada, naslov časopisa, volumen, sveska, paginacija), kao i njegovu DOI oznaku. U slučaju objavljivanja u elektronskoj formi takođe su dužni da postave HTML link, kako sa originalnim člankom objavljenim u časopisu CM: Communication and Media, tako i sa korišćenom licencom.
Autori mogu da stupaju u zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju rada objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je rad prvobitno objavljen u ovom časopisu.
Politika samoarhiviranja
Autorima je dozvoljeno da objavljenu verziju rada deponuju u institucionalni ili tematski repozitorijum ili da je objave na ličnim veb stranicama (uključujući i profile na društvenim mrežama, kao što su ResearchGate, Academia.edu, itd.), na sajtu institucije u kojoj su zaposleni u bilo koje vreme nakon objavljivanja u časopisu.
Autori su obavezni da pritom navedu pun bibliografski opis članka objavljenog u ovom časopisu (autori, naslov rada, naslov časopisa, volumen, sveska, paginacija) i postave link, kako na DOI oznaku tog članka, tako i na korišćenu licencu.Autorima je dozvoljeno da objavljenu verziju rada deponuju u institucionalni ili tematski repozitorijum ili da je objave na ličnim veb stranicama (uključujući i profile na društvenim mrežama, kao što su ResearchGate, Academia.edu, itd.), na sajtu institucije u kojoj su zaposleni u bilo koje vreme nakon objavljivanja u časopisu.
Odricanje od odgovornosti
Stavovi izneti u objavljenim radovima ne izražavaju stavove urednika i članova redakcije časopisa. Autori preuzimaju pravnu i moralnu odgovornost za ideje iznete u svojim radovima. Izdavač neće snositi nikakvu odgovornost u slučaju ispostavljanja bilo kakvih zahteva za naknadu štete.