Neverbalni odgovor adolescenata na digitalnu poruku u nastavi

  • Violeta R Kecman Univerzitet umetnosti, Beograd, Fakultet dramskih umetnosti, DS Teorije dramskih umetnosti, medija i kulture
Ključne reči: neverbalna komunikacija, adolescenti, nastava, digitalna poruka, neverbalni fid-bek

Sažetak


Neverbalni odgovor u radu je posmatran kao neverbalna komunikacijska reakcija adolescenata na komunikacijski stimulus u vidu poruke poslate posredstvom digitalnog medija kao didaktičkog sredstva u nastavi. Teorijskim razmatranjem obuhvaćene  su  dimenzije neverbalnog ponašanja i semiotika neverbalne komunikacije u digitalnim interpersonalnim medijima. U drugoj polovini rada prikazano je empirijsko istraživanje eksperimentalnog karaktera sprovedeno u Petoj beogradskoj gimnaziji nad adolescentima, učenicima četvrtog razreda gimnazije društveno-jezičkog smera. Cilj istraživanja je utvrđivanje komunikacijskog odgovora na informaciju čija sadržina podrazumeva kritički potencijal, odnosno, koja može da podstakne kritičko mišljenje adolescenata u nastavnom procesu, dovede do identifikovanja uzročno-posledičnih veza, kao i izvođenja zaključaka iz datih podataka. Metodološki okvir empirijskog istraživanja je kvantitativni. Korišćeni su grupni intervju informativnog karaktera i anketa otvorenog tipa. Do rezultata istraživanja došlo se komparativnom metodom, posmatranjem, poređenjem i analizom odgovora na poruku koja podrazumeva potencijal za kritičko mišljenje, u odnosu na poruku koja ne podrazumeva sposobnosti analize i sinteze, već se zasniva na prepoznavanju informacija i reprodukciji znanja. Zaključeno je da, ukoliko se adolescentima pruži mogućnost da pokažu kritički stav, u digitalnoj komunikaciji u nastavi reagovaće neverbalno. Kada poruka ne podrazumeva potencijal za podsticanje kritičkog mišljenja, već za prepoznavanje poznate informacije i prostu reprodukciju podataka, komunikacijska reakcija u nastavi uvek je verbalna.

Biografija autora

Violeta R Kecman, Univerzitet umetnosti, Beograd, Fakultet dramskih umetnosti, DS Teorije dramskih umetnosti, medija i kulture

Doktorske studije Teorije dramskih umetnosti, medija i kulture, Fakultet dramskih umetnosti, Beograd; doktorand.

Master studije Teorije dramskih umetnosti, medija i kulture, Fakultet dramskih umetnosti, Beograd; master teoretičar dramskih umetnosti, medija i kulture.

Osnovne studije - Srpski jezik i književnost, Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu; profesor srpskog jezika i književnosti.

 

 

Reference

Antić-Janković, S., Gošović, R., Grahovac, V., Krnjaić, Z., Lazarević, D., Moskovljević, J., Pavlović-Babić, D. i Stepanović, I. (2007). Kultura kritičkog mišljenja: Teorijsko zasnivanje i implikacije za nastavu, Beograd: Institut za psihologiju, Centar za primenjenu psihologiju.

Derks, D., Bos, A. E. R. & Von Grumbkow, J. (2007). Emoticons and social interaction on the Internet: The importance of social context. Computers in Human Behavior, 23(1), 842–849.

Derks, D., Fischer, A. H. & Bos, A. E. R. (2008). The role of emotion in computer-mediated communication. Computers in Human Behavior, 24(3), 766–785.

Doiron, J. G. (2016). Visual communication in peer assessment of online collaboration: Exploring the use of emojis for grading teamwork. In Proceedings of the Technology-Enhanced Collaborative Learning (pp. 71–74). Kanazawa, Japan. Retrieved November 21, 2020 from http://inolab.slis.tsukuba.ac.jp/global/criwg16/TECL2016.pdf

Doiron, J. G. (2018). Emojis: visual communication in higher education. PUPIL: International Journal of Teaching, Education and Learning, 2(2), 1–11.

Bogdanić, A. (1996). Komunikologija – vodeća paradigma, Beograd: Čigoja.

Birdwhistell, R. L. (1970). Kinesics and context: Essays in body motion communication. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.

Brković, A. (2011). Razvojna psihologija. Čačak: RC za profesionalni razvoj zaposlenih u obrazovanju.

Goleman, D. (2002). Emocionalna inteligencija. Beograd: Geopoetika.

Goleman, D. (2014). Socijalna inteligencija. Beograd: Geopoetika.

Dimberg, U. (2012). Empathy, emotional contagion, and rapid facial reactions to angry and happy facial expressions. Uppsala: Department of Psychology, Uppsala University.

Darvin, Č. (2012). Izražavanje emocija kod čoveka i životinja. Beograd: Vulkan.

Ekman, P. (1985). Telling lies: Clues to deceit in the marketplace. New York: Norton.

HAZU: Deklaracija o tzv. zajedničkom jeziku je besmislena inicijativa! (2017, 30. mart). Slobodna Dalmacija. Preuzeto 6. novembra 2020. sa: http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/477654/hazu-deklaracija-o-tzv-zajednickom-jeziku-je-besmislena-inicijativa

Janićijević, J. (2007). Komunikacija i kultura. Sremski Karlovci, Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.

Kecman, V. (2008). Transfer emocija jezičkim i vanjezičkim obrascima putem Es-Em-Es tehnologije ili Voli me na plastiku!. U E. Uspenski (ur.), Zbornik radova fakulteta dramskih umetnosti,13–14 (str. 350–359). Beograd: Institut za pozorište i film.

Lazić, B. (2014). Znakovne zamene za neverbalno komuniciranje u pisanoj virtuelnoj komunikaciji. CM: Časopis za upravljanje komuniciranjem, 31, 23–38.

Mandić, T. (2003). Komunikologija, psihologija komunikacije. Beograd: Clio.

Mandić, T. i Ristić, I. (2013). Psihologija kreativnosti. Beograd: Fakultet dramskih umetnosti.

Martine, A. (1973). Jezik i funkcija. Sarajevo: Svjetlost.

McPeck, J. E. (1981). Critical thinking and education. New York: St. Martins Press.

O’Neill, B. (2010). LOL! (laughing online): An investigation of non-verbal communication in computer mediated exchanges. Victoria: University of Victoria. Retrieved October 12, 2020 from http://journals.uvic.ca/index.php/WPLC/article/view/5675

Pešić, J. (2003). Kritičko mišljenje između pomodarstva i promišljanja: ka teorijskom utemeljenju koncepta. Psihologija, 36(4), 411–423.

Pijaže, Ž. (1979). Epistemologija, nauka o čoveku. Beograd: Nolit.

Piper: Deklaracija o zajedničkom jeziku je namerno nedorečena provokacija (2017, 10. novembar). Blic. Preuzeto 6. novembra 2020. sa http://www.blic.rs/vesti/drustvo/piper-deklaracija-o-zajednickom-jeziku-je-namerno-nedorecena-provokacija/wb9tv54

Provene, R. (2000). Laughter: A scientific investigation. New York: Viking Press.

Radojković, M. i Đorđević, T. (2005). Osnove komunikologije. Beograd: Fakultet političkih nauka, Čigoja.

Resnick, L. B. (1987). Education and learning to think. Washington, DC: National Academy Press.

Sternberg, R. J. (1987). Questions and answers about the nature and teaching of thinking skills. In J. B. Baron & R. J. Sternberg (eds.), Teaching thinking skills: theory and practice (pp. 251–259). New York: W. H.Freeman.

Zipf, G. K. (1949). Human behavior and the principle of least effort. Cambridge: Addison-Wesley Press.

Objavljeno
2021/07/14
Rubrika
Originalni naučni članak