Različit tretman govora mržnje u procesima komunikacije u Evropi i SAD
Sažetak
Pitanje kako tretirati govor mržnje u procesima komunikacije je kompleksno i ne postoji jednostavan odgovor. Dva postojeća modela – američki i evropski u celosti se različito odnose prema govoru mržnje i njegovom pozicioniranju u prostoru koji pripada slobodi izražavanja. U američkom pravnom sistemu govor mržnje je sastavni deo slobode izražavanja, dok u Evropi on predstavlja zloupotrebu osnovnog ljudskog prava na slobodu govora. Otud, kod ova dva pristupa je stalno prisutno pitanje da li postoji granica u slobodi izražavanja u demokratiji i ako postoji, gde povući liniju. Dileme nisu lako rešive i ne postoji univerzalni odgovor: i najbolja namera da se spreči širenje mržnje u komunikacijskim procesima može lako zastraniti u zabranu totalitarnog karaktera za različito mišljenje i kritike; s druge strane i preterana otvorenost u jednom društvu za različite stavove i poglede može da se deformiše u zloupotrebu prava na slobodno izražavanje i gubljenja osećaja za odgovornost prema javno izgovorenoj reči i povređivanje drugog. Nažalost, država nema univerzalni "instrument" koji bi pokazao da li je nešto sloboda izražavanja ili njegova zloupotreba. To je pitanje na koje američko i evropsko zakonodavstvo pokušavaju da odgovore, ali bez definitivnog zaključka i univerzalno prihvatljivog rešenja.
Ključne reči: govor mržnje, sloboda govora, diskurs, mediji, pravo, vlast
Reference
Beham, M. (2004). Govor mržnje u politici i medijima. U Vacić, Z. (ur.), Etika javne riječi u medijima i politici. Centar za liberalno demokratske studije, Beograd.
Boyle, K. (2001). Hate Speech – The United States Versus the Rest of the World?. Maine Law Review, 53(2): 488–502.
Brugger, W. (2002). Ban On or Protection of Hate Speech? Some Observations Based on German and American Law, 17 TUL. EUR. & CIV. L.F. 1.
Cortese, A. & Joseph, P. (2006). Opposing Hate Speech. Westport, Conn.: Praeger Publishers.
Greenwalt, K. (1989). Speech, Crime, and the Uses of Language. New York: Oxford University Press.
Haupt, C. E. (2005). Regulating Hate Speech – Damned if You do and Damned if You don’t: Lessons Learned from Comparing the German and U.S. approaches. Boston University International Law Journal, 23: 299–335.
Heuman, M. & Church, T. W. (1997). Hate Speech On Campus 6-7. Massachusetts: Northeastern University Press.
Karst, K. (1975). Equality as a Central Principle in the First Amendment. University of Chicago Law Review, 43: 20–68.
Levin, A. (2010). The Cost of Free Speech Pornography, Hate Speech, and their Challenge to Liberalism. New York: Niagara University.
Lowenstein, K. (1937). Militant Democracy and Fundamental Rights, I. American Political Science Review, 31, 638–658.
Matsuda, M. J., Lawrence, C., R. III, Delgado, R. & Crenshaw, K. W. (eds.). (1993). Words That Wound: Critical Race Theory, Assaultive Speech, and the First Amendment. Boulder, CO: Westview Press.
McGonagle, T. (2001). Wrestling (Racial) Equality from Tolerance of Hate Speech. Dublin University Law Journal (ns), 21: 21–54.
Meiklejohn, A. (1948). Free Speech and Its Relation to Self Government. New York: Harper and Row.
Михајлова, Е. (2010). Говорот на омраза и културната различност. Скопје: Темплум.
Raz, J. (1992). Rights and Individual Well-Being. Ratio Juris 5(2): 127–142.
Rosenfeld, M. (2003). Hate Speech in Constitutional Jurisprudence: A Comparative Analysis. Cardozo Law Review, 24(4).
Saunders, K. W. (2011). Degradation What the History of Obscenity Tells Us about Hate Speech. New York: New York University Press.
Walker, S. (1994). Hate Speech: The History of an American Controversy. Lincoln and London: University of Nebraska Press.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim člancima, a izdavaču daju neekskluzivno pravo da članak objavi, da u slučaju daljeg korišćenja članka bude naveden kao njegov prvi izdavač, kao i da distribuira članak u svim oblicima i medijima.
Licenciranje
Objavljeni članci distribuiraju se u skladu sa licencom Creative Commons Autorstvo - Deliti pod istim uslovima 4.0 International (CC BY-SA). Dopušteno je da se delo kopira i distribuira u svim medijima i formatima, da se prerađuje, menja i nadograđuje u bilo koje svrhe, uključujući i komercijalne, pod uslovom da se na pravilan način citiraju njegovi prvobitni autori, postavi link ka originalnoj licenci, naznači da li je delo izmenjeno i da se novo delo objavi pod istom licencom kao i originalno.
Korisnici su pri tome dužni da navedu pun bibliografski opis članka objavljenog u ovom časopisu (autori, naslov rada, naslov časopisa, volumen, sveska, paginacija), kao i njegovu DOI oznaku. U slučaju objavljivanja u elektronskoj formi takođe su dužni da postave HTML link, kako sa originalnim člankom objavljenim u časopisu CM: Communication and Media, tako i sa korišćenom licencom.
Autori mogu da stupaju u zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju rada objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je rad prvobitno objavljen u ovom časopisu.
Politika samoarhiviranja
Autorima je dozvoljeno da objavljenu verziju rada deponuju u institucionalni ili tematski repozitorijum ili da je objave na ličnim veb stranicama (uključujući i profile na društvenim mrežama, kao što su ResearchGate, Academia.edu, itd.), na sajtu institucije u kojoj su zaposleni u bilo koje vreme nakon objavljivanja u časopisu.
Autori su obavezni da pritom navedu pun bibliografski opis članka objavljenog u ovom časopisu (autori, naslov rada, naslov časopisa, volumen, sveska, paginacija) i postave link, kako na DOI oznaku tog članka, tako i na korišćenu licencu.Autorima je dozvoljeno da objavljenu verziju rada deponuju u institucionalni ili tematski repozitorijum ili da je objave na ličnim veb stranicama (uključujući i profile na društvenim mrežama, kao što su ResearchGate, Academia.edu, itd.), na sajtu institucije u kojoj su zaposleni u bilo koje vreme nakon objavljivanja u časopisu.
Odricanje od odgovornosti
Stavovi izneti u objavljenim radovima ne izražavaju stavove urednika i članova redakcije časopisa. Autori preuzimaju pravnu i moralnu odgovornost za ideje iznete u svojim radovima. Izdavač neće snositi nikakvu odgovornost u slučaju ispostavljanja bilo kakvih zahteva za naknadu štete.