CAPGRAS-OV SINDROM U SKLOPU ORGANSKOG POREMEĆAJA SA SUMANUTOŠĆU
Abstract
Capgras-ov sindrom predstavlja entitet čiji je najprominentniji simptom, sadržajni poremećaj mišljenja, koji se karakteriše pogrešnim prepoznavanjem bliskih osoba (zamena identiteta) tj. nepokolebljivim ubeđenjem da se u obličju poznatog krije dvojnik, varalica. Kao poseban nozološki entitet, prema Međunarodnoj klasifikacije bolesti (MKB-10) svrstava se u nespecifikovane perzistentne poremećaje sa sumanutošću (F22.9). U radu je prikazana bolesnica stara 81 godinu, opozicionog stava, povremeno psihomotorno agitirana, verbalno agresivna prema dvojniku I deci jer su joj „zamenili muža“, verbalizuje suicidalne ideje i tendencije jer ne može da podnese zajednički život sa strancem. Nesigurna temporospacijalna orijentacija, distrakcija pažnje, mnestički deficit, disforičnost, labilan afekat i globalna redukcija timo-hormičkih dinamizama registruju se kao pridruženi simptomi. CT pregled glave, psihološka eksploracija i laboratorijske analize urađeni su pre uvođenja psihofarmakoterapije. Terapija risperidonom i lorazepamom, uz češće kontrole, dovela je do poboljšanja u prepoznavanju/identifikaciji supruga i sledstvene redukcije anksioznosti ali uz perzistiranje spaciotemporalne dezorijentacije, distrakcije pažnje i kognitiivno-mnestičkog déficit. Zbog toga je razmatrano uvođenje antidementne terapije. Heteroamanestički podaci, neurološki i psihijatrijski status ukazuju da se kod bolesnice deluzija zamene identiteta razvila u sklopu složenog psihoorganskog sindroma.
Ključne reči: Capgras-ov sindrom, identitet, zamena, sumanutost, identifikacija, organski poremećaj, demencija
References
Sinkman A. The syndrome of Capgras. Psychiatry: Interpersonal and Biological Processes: 2008; 71: 371-378.
Capgras J. Reboul-Lachaux J. "Illusion des " sosies " dans un délire systématisé chronique". Bulletin de la Société Clinique de Médicine Mentale 1923; 2: 6–16.
World Health Organization (1992) The ICD-10 Classification of Mental and Behavioural Disorders: Clinical Descriptions and Diagnostic Guidelines. Geneva
Perr IN. Fedoroff JP. Misidentification of self and the riel phenomenom. J Forensic Sci 1992; 37: 839-44.
Huang TL, Liu CY, Yang YY. Capgras syndrome: analysis of nine cases. Psychiatry Clin Neurosci 1999; 53: 455-9.
Kourany RF. Capgras syndrome variant in an 8 1/2-year-old boy. J Am Acad Child Psychiatry 1983; 22: 571-2.
Jackson RS, Naylor MW, Shain BN, King CA. Capgras syndrome in adolescence.J Am Acad Child Adolesc Psychiatry 1992; 31: 977-83.
Atta K, Forlenza N, Gujski M, Hashmi S, Isaac G. Delusional Misidentification Syndromes: Separate Disorders or Unusual Presentations of Existing DSM-IV Categories? Psychiatry (Edgmont) 2006; 3: 56-61.
Madoz-Gúrpide A, Hillers-Rodríguez R. Capgras delusion: a review of aetiological theories. Rev Neurol 2010; 50: 420-30.
Berson RJ.Capgras' syndrome. Am J Psychiatry 1983;140: 969-978.
Gallego L, Vázquez S, Peláez JC, López-Ibor JJ. Neuropsychological, clinical and social issues in two patients with Capgras SyndromeActas Esp Psiquiatr 2011; 39: 408-14.
Pavlović DM. Farmakološka terapija demencija. Aktuelnosti iz neurologije, psihijatrije i graničnih područja 2009; 17: 72-76.