ODBRAMBENE POVREDE KOD ŽRTAVA UBISTAVA: DESETOGODIŠNJA RETROSPEKTIVNA AUTOPSIJSKA STUDIJA
Sažetak
Uvod: Odbrambene povrede su jedan od glavnih pokazatelja pokušaja žrtve da se odbrani od napadača, a njihovo prepoznavanje olakšava diferencijaciju između ubilačkih od samoubilačkih smrti. Cilj ovog istraživanja je da ispita učestalost, forenzičke i druge karakteristike odbrambenih povreda kod žrtava ubistava i ispita njihovu vezu sa sociodemografskim karakteristikama žrtava, mehanizmom nastanka povreda i vrstom oružja korišćenog prilikom napada.
Metodologija: Sprovedena je retrospektivna studija preseka na 161 slučaju ubistava obdukovanih u periodu od 2014. do 2023. godine u Institutu za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu, Srbija. Podaci o demografskim karakteristikama, oružju, rasporedu i vrsti povreda analizirani su metodama deskriptivne i analitičke statistike.
Rezultati: Odbrambene povrede identifikovane su u 56 (34.8%) slučajeva, pri čemu su najčešće bile polimorfne i obostrano prisutne, lokalizovane najčešće u gornjim trećinama ili difuzno, čitavom površinom podlaktica. Odbrambene povrede su statistički značajno češće bile prisutne u slučajevima gde je korišćena oštrica/šiljak ili tupina (p <0,001), dok su u slučajevima gde je korišćeno vatreno oružje bile gotovo odsutne. Odbrambene povrede češće su zabeležene kod muškaraca i starijih osoba.
Diskusija: Odbrambene povrede tipično su lokalizovane na gornjim ekstremitetima. Raspored odbrambenih povreda zavisi od brojnih faktora poput međusobnog vrste oružja, odnosa žrtve i napadača prilikom sukoba, strane sa koje se zadaje udarac, načina na koji napadač prilazi i drugo. Prisustvo brojnih difuzno raspoređenih odbrambenih povreda ukazuje na dinamiku i trajanje sukoba.
Zaključak: Prepoznavanje i interpretacija odbrambenih povreda pruža izuzetan uvid u dinamiku ubistva, omogućavajući preciznu forenzičku rekonstrukciju i daje doprinos pravnoj kvalifikaciji krivičnog dela.
