Permanentna svetska kriza, biopolitika, i etičko-politički zaokret 21. veka
Sažetak
Pitanje permanentne svetske krize u ovom članku najpre se reflektuje iz perspektive političke teorije, geopolitike i savremene političke filozofije. Apostrofira se kako je ovaj interdisciplinarni pristup neophodan za razumevanje egzistencijalne krize čovečanstva kao izraza neoliberalizma i postmoderne tj., u finalnoj instanci, kao izraza teorije i prakse biopolitike. U relevantnom smislu, artikuliše se kako je reč o stanju postistine koje funkcioniše kroz logiku ekvivalencije, te kako je jedan od paradigmatičnih biopolitičkih fenomena 21. veka upravo veštačka inteligencija. U drugom delu rada iscrtavaju se filozofske i praktične osnove za prevazilaženje biopolitičkog transhumanizma kroz savremeni etičkopolitički zaokret. Novi oblici subjektivacije pojavljuju se kao manifestacija pojmovne relacije između istine, slobode i jednakosti kao prave demokratije – a multipolarni svet se, u najbitnijem određenju, ispostavlja upravo kao svet dekolonizacije.
Reference
Agamben, G. (2023). Homo Sacer: Sovereign Power and Bare Life. Stanford: SUP.
Badiou, A. (2013). Being and Event. London: Bloomsbury Academic.
Badiou, A. (2019). Logics of Worlds. London: Bloomsbury Revelations.
Beck, U. (2013). German Europe. New York: Polity Press.
Bernstein, R. (2006). The Abuse of Evil. New York: Polity Press.
Brown, W. (2017). Undoing the Demos. New York: Zone Books.
Carlson, M. (2018). “The Information Politics of Journalism in a Post-Truth Age”. Journalism Studies, 19 (13), 1979–1988.
Copper, R. (2004). The Breaking of Nations. Washington D.C.: Atlantic Monthly Press.
Costamagna, C. (2023). War in Ukraine as a long-term effect of NATO intervention against Yugoslavia? An Overview. Sociological Review, 57 (2), 541–561.
Critchley, S. (2013). Infinitely Demanding. New York: Verso.
Douzinas, C. (2007). Human Rights and Empire. London: Routledge.
Duménil, G., Lévy, D. (2013). The Crisis of Neoliberalism. Cambridge: HUP.
Foucault, M. (2010). The Birth of Biopolitics. New York: Picador.
Fukuyama, F. (2006). The End of History and The Last Man. Washington D.C.: Free Press.
Fusaro, D. (2022). Global Coup. Beograd: Akademska knjiga. [In Serbian]
Harvey, D. (2007). A Brief History of Neoliberalism. Oxford: OUP.
Hesiod (2009). Theogony and Works and Days. Oxford: OUP.
Kissinger, Schmit, Hatenloker (2022). The Age of AI. New York: Back Bay Books.
Koljević Griffith, B. (2020). Rethinking Democracy in Twenty-First Century Europe: The Role of Ancient Democracy. Vestnik of Saint Petersburg University. Philosophy and Conflict Studies, 2020, 36 (4), pp. 700–708.
Koljević, B. (2015). Biopolitics and the Contemporary World. Beograd: Zavod za udžbenike. [In Serbian]
Koljević, B., Fusaro, D. (2016). The Uprising of European Peoples. Beograd: Filip Višnjić. [In Serbian]
Laughland, J. (2016). A History of Political Trials. London: Peter Lang.
Luc-Nancy, J. (2000). Being Singular Plural. Stanford: SUP.
Lyotard, J. F. (1984). The Postmodern Condition. Minneapolis: The University of Minnesota Press.
Mouffe, C. (2009). The Democratic Paradox. New York: Verso.
Ranciere, J. (2014). Hatred of Democracy. New York: Verso.
Ranciere, J. (2015). Dissensus. London: Bloomsbury Academic.
Schinkel, W. (2018). Against ‘immigrant integration’: for an end to neocolonial knowledge production. Comparative Migration Studies, 6 (1), Article 31.
Snyder, T. (2022). Bloodlands. New York: Basic Books.
Urbinati, N. (2008). Representative Democracy. Chicago: University of Chicago Press.
Sva prava zadržana (c) 2024 Sociološki pregled
Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo-Deli pod istim uslovima 4.0 međunarodnom licencom.