O TEMELJIMA ODGOVORNOSTI VJEROVNIKA KOD BESPLATNIH UGOVORA U HRVATSKOM SREDNJOVJEKOVNOM PRAVU

Ključne reči: besplatni ugovori, načelo utiliteta, odgovornost vjerovnika, srednji vijek, zakon o obveznim odnosima

Sažetak


Besplatni ugovori najučestaliji su pravni poslovi u svakodnevnom pravnom prometu. Neformalnost koja ih razlikuje od ostalih pravnih poslova s jedne strane olakšava njihovu primjenu, dok s druge strane otežava pravni položaj ugovornih stranaka u slučaju povrede ugovornih obveza. Odgovornost zbog povrede ugovorne obveze jednako pogađa oba ugovaratelja, vjerovnika i dužnika. No, kako je dužnik sukladno načelu utiliteta ugovorna strana koja od zaključenja besplatnog pravnog posla ima ponajviše koristi, rasprave o obvezama kao i kriterijima odgovornosti vjerovnika još su od nastanka najranijih pravnih sustava rijetke su. To ne iznenađuje obzirom da se kod besplatnih ugovora gotovo bez iznimke radi o poslovima zaključenim između prijatelja i poznanika obilježenim povjerenjem ugovornih stranaka. Temelji privilegirane odgovornosti vjerovnika u zapadnoeuropskim pravnim sustavima, tako i u hrvatskom pravu počivaju na rimskim pravnim načelima koja su posredstvom pravnih normi ius commune recipirana u moderne odredbe obveznog prava.

Kako je problematika odgovornosti vjerovnika kod besplatnih ugovora izostala u hrvatskoj znanstvenoj literaturi ovim će se istraživanjem, pravno povijesnom raščlambom dostupnih izvora hrvatskog srednjovjekovnog prava te njihovom komparacijom nastojati utvrditi temelji odgovornosti posuditelja i ostavodavca u hrvatskom pravu ali i pobliže obrazložiti razlozi za jedinstvena rješenja sadržana u Zakonu o obveznim odnosima.

Biografije autora

Višnja Lachner, Pravni fakultet Osijek, Sveučilište J.J.Strossmayera u Osiujeku

docent na Katedri za pravnu povijest i rimsko pravo (Povijest hrvatskog prava i države)

Jelena Kasap, Pravni fakultet Osijek

docentica, Katedra za pravnu povijest i rimsko pravo; Pravni fakultet Osijek, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijek

Reference

1. Biondi, B. (1918). Iudicia bonae fidei, in Annali del Seminario giuridico della Università di Palermo , Band VII.
2. Birks, P. (2014). The Roman Law of Obligation, Oxford University Press, Oxford.
3. Böcken, P., (1776.) Commentarius in jus canonicum universum, ve in quinque libros ac titulos Decretalium Gregorii IX Pontif. Max. et concordantes alios tam ejusdem juris canonici quam civilis, in tres tomos distributus, Opseg 2, Paris, C. Doré.
4. Kuzmić, B., Veprinački zakon 1507–2007., Veprinac, 2007.
5. Crnić, I (2018). Zakon o obveznim odnosima : s izmjenama iz 2018. i dodatnom sudskom praksom : opsežna sudska praksa, napomene i komentari, detaljno abecedno kazalo pojmova, 7. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Organizator, Zagreb,
6. Crnić, I. (2016.) Zakon o obveznim odnosima: opsežna sudska praksa, napomene i komentari, detaljno abecedno kazalo pojmova, 6. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Organizator, Zagreb,
7. Cvejić, J. (1957). Obligacioni ugovori u dubrovačkom pravu od 13. do sredine 14. Veka. Beograd: Pravni fakultet.
8. Cvitanić, A. (1965). Represalije u dalmatinskom statutarnom pravu. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu. 3.
9. Cvitanić, A. (2002). Iz dalmatinske pravne povijesti. Split: Književni krug.
10. D`Ors, Alvaro, Observationes sobre el „edictum de rebus creditis“, SDHI 19, 1953., p. 194.
11. D´Ors, Alvaro (1960.). Estudios Visigoticos II., El codigo de Eurico, Edicion, Paligenesia, Indices por Alvaro D´Ors, Roma, Madrid, Consejo Superior de Investigaciones Cientificas Delagacion de Roma.
12. Evans-Jones, R.. (1987).The Measure of Damages in the Actio Depositi in Factum, 55 Tijdschrift voor Rechtsgeschiedenis 267.
13. Evans-Jones, Robin, (1984). Problems concerning the early history of depositum and the penal actio depositi in factum, Diss. University of Edinburgh.
14. Ferrendat, Henricus, (1518). Repertorium super lecturis Bartoli da Sassoferrato oer modum conslusionus novissime separatim editu[m] et ut plurimum super summariis (etc.), Opseg 12, Parisius Concordia.
15. Gorenc, V., Belanić, L., Momčinović, H..,Perkušić, A., Pešutić, A., Slakoper, V., Vukelić, M., Vukmir; B. (2014). Komentar Zakona o obvezim odnosima, Narodne Novine, Zagreb.
16. Gorenc, V. (1998) Zakon o obveznim odnosima s komentarom, RRif, Zagreb.
17. Honsel, H. (2013). Römisches Rech, 5. Auflage, Springer Verlag, Zurich.
18. Horvat, M. (1958). Rimsko pravo. Zagreb : Školska knjig.
19. Kasap, J. (2016). Pravna regulacija instituta posudbe u srednjovjekovnom hrvatskom statutarnom pravu. Pravni vjesnik. God. 32, br. 1.
20. Kaser, M. (1979). Studien in Römischen Pfandrecht, Tijdschrift voor Rechtsgeschiedenis 47.
21. Kaser, M. Knütel, R. (2003). Rӧmisches Privatrecht, 17. Auflage, München.
22. Kaser, M. (1971). Quanti ea rese st, Munich.
23. Kaser, Max. (1955).Das römische Privatrecht: Erster Abschnitt. Das altrӧmishe, das vorklassische und klassische Recht., München, No. 2. Ch Beck,
24. Kelemen, I. (1818). Institutiones iuris hungarici privati, Budae: Regiae Scientiarum Univer. Hungaricae.
25. Klarić, P., Vedriš, M. (2006.) Građansko pravo, Opći dio, stvarno pravo, obvezno i nasljedno pravo, Narodne Novine, Zagreb.
26. Kritz, P. L.( 1835). Das Pandectenrecht aus den Rechtsbüchern Justinians / Dargest. u. mit vergl. Hinweisen auf d. Franz., Österr. u. Preuss. Recht begleitet von Paul Ludolph Kritz., Meissen.
27. Kübler, B. (1910). Das Utilitätsprinzip als Grund der Abstufung bei der Vertragshaftung im klassischen römischen Recht, in Festgabe Gierke, II, Weimar.
28. Lanović, M. (1929). Privatno pravo Tripartita, Zagreb: Tipografija d.d.
29. Levy, E. (1956). Weströmisches Vulgarrecht. Das Obligationenrecht., Weimar, Böhlau.
30. Litewski, W. (1978) Studien Zur Verwahrung Im Römischen Recht, 1. Wyd. ed. Kraków [u.a.].
31. Margetić, L. (1987). Osnove istarskog srednjovjekovnog obveznog prava. U Eugen Pusić (Ur.), Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Razred za društvene znanosti (str. 1-64). Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
32. Margetić, L. (1992). Osnove obveznog prava na području srednjovjekovne Slavonije. Eugen Pusić (Ur.), Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Razred za društvene znanosti (str. 25-68). Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
33. Margetić, L. (1997). Srednjovjekovno hrvatsko pravo. Obvezno pravo. Zagreb–Rijeka: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
34. Mommsen, F. (1879).Ueber die Haftung der Contrahenten bei der Abschließung von Schuldverträgen, Braunschweig
35. Nörr, D. (1956). Die Entwicklung des Utilitätsgedankens im römischen Haftungsrecht, ZSS 73.,
36. Novak, G. (1976). Šibenik u razdoblju mletačke vladavine 1412 - 1797. godine. U Slavo Grubišić (ur.), „Šibenik“, Spomen zbornik o 900.obljetnici (str. 135-288). Šibenik: Muzej grada Šibenika
37. Perović, S. (1986). Obligaciono pravo, Knjiga 1., Beograd
38. Pothier, R. J., (1847). Oeuvres de Pothier, Traités du pret a usage. Du precaire. Du pret des consomption. De l`usure et de l`action. Des contrats de depot. De mandat. De pret a la grosse aventure. De jeu et de nantissement: annotées et mises en correlation avec le code civil et la legislation actuelle / par M. Bugnet., Tome cinquième, Paris, Videcoq Pere et fils,
39. Santarelli, U. (1972). Commodo utentis datum. Ricerche sul contrarto di comodato nella dottrina del diritto comune., Milano, A. Giuffre Editore.
40. Schmidt, A.C.J. (1847.) Uber das depositum irregulare, Archiv fur civilistische Praxis 30.
41. Schwartz, F. (1954). Die Kontrarklagen, Zeitschrift der Savigny-Stiftung für Rechtsgeschichte: Romanistische Abtailung 71.
42. Sohm, R., (2017). Institutionen: Ein Lehrbuch der Geschichte und des Systems des römischen Privatrechts, BoD – Books on Demand.
43. The Digest of Justinian, (2010). by Watson, Alan, Volumes 1., 2. 3., Philadelphia, University of Pennsylvania Press.
44. Volume 2 di Festschrift Paul Koschaker (1939).: mit unterstützung der Rechts- und staatswissenschaftlichen fakultät der Friedrich-Wilhelms-universität Berlin und der Leipziger juristenfakultät, zum sechzigsten geburtstag überreicht von seinen fachgenossen, Vol. 2., Universität Leipzig. Juristenfakultät, Verlag Hermann Böhlaus nachf., Leiptzig.
45. Von Eberhard Scholz. (1937). Das Recht Der Hinterlegung. 1, Recht Und Pflicht Zur Hinterlegung, Vahlen.
46. Watson, A. (1991). Legal origines and legal change, London, Rio Grande, Ohio, USA, Hambledon Press.
47. Wiaecker, F. (1934). Haftungsformen des romischen Gesellschaftsrechts, Zeitschrift der Savigny-Stiftung für Rechtsgeschichte: Romanistische Abtailung 54.
48. Zimmermann, R. (1996).The Law of Obligations: Roman Foundations of the Civilian Tradition. 1. Issued in Paperpack ed. Oxford: Oxford.
Izvori:
1. Brački statut: bračko srednjovjekovno pravo; priredio i preveo Antun Cvitanić, Književni krug, Split, 2006.
2. Hvarski statut, priredio i preveo Antun Cvitanić, Književni krug, Split, 1991.
3. Knjiga statuta, zakona i reformacija grada Šibenika : s popisom poglavlja, urednik: Slavko Grubišić, Muzej grada Šibenika, Šibenik, 1982.
4. Korčulanski statut – Statut grada i otoka Korčule, priredio i preveo Antun Cvitanić, Zagreb-Korčula, 1987. Krčki statut, uredili: A. Lusardo – E. Besta, Statuta Veglae, Milano, 1945.
5. Lastovski statut, Književni krug Split, Split, 1994.
6. Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272, uredili: V. Bogišić – C. Jireček, Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium, vol. 9, Zagreb, 1904.
7. Margetić, L., Strčić, P., Statut rapske komune iz 14. stoljeća = [Statut communis Arbae], Rab-Rijeka, Adamić d.o.o., 2004.
8. Margetić, L., Vindolski zakon, Rijeka, Adamić d.o.o, 1998.
9. Mljetski statut, Književni krug Split, Split-Dubrovnik, 2002.
10. Pulski statut = Statuta Polae, glavni i odgovorni urednik Davor Mandić, Pula, Povijesni muzej Istre, 2000.
11. Statut grada Dubrovnika = Liber statutorum Civitatis Ragusii : sastavljen godine 1272 : compositus anno MCCLXXII / na osnovi kritičkog izdanja latinskog teksta B. Bogišića i K. Jirečeka priredili i na hrvatski jezik preveli A. Šoljić, Z. Šundrica i I. Veselić, Državni arhiv, Dubrovnik, 2002.
12. Statut grada Iloka, prijevod: Lovro Kiš, Matica hrvatska, Ogranak Vinkovci, 1970. Statut grada Splita, srednjovjekovno pravo Splita, 2. Izdanje, Split, Književni krug, 1987.
13. Statut grada Trogira, preveli i uredili Marin Berket, Antun Cvitanić i Vedran Gligo, Književni krug, Split, 1988.
14. Statut Paške općine, uredio Dalibor Čepulo, Pag–Zagreb, Ogranak Matice Hrvatske u Pagu – Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2011.
15. Zadarski statut: sa svim reformacijama, odnosno, novim uredbama donesenima do godine 1563. Sada ponovno izdali, kritičkim aparatom opskrbili te kazalom osoba, mjesta i stvari obogatili i na hrvatski jezik preveli Josip Kolanović i Mate Križman, Zadar, Ogranak Matice hrvatske, Zagreb, Hrvatski državni arhiv, 1997.
16. Zakon grada Kastva od Letta 1400., sabrao, priredio i uredio Darinko Munić, Kastav, 2000.

Elektronički izvori:

1. Accursius, Franciscus, Digestum Vetus, seu Pandectarum Iuris Ciuilis, tomus primus, ex Pandectis Florentinis, nuper in lucem emissis, quoad eius fieri potuit, repraesentatus / commentariis Accursii, et scholiis Contii, & paratitlis Cuiacii, necnon multorum aliorum doctorum virorum obseruationibus illustratus, Pristup 22, Semptember, 2020. From: https://www.europeana.eu/hr/item/342/bib_RAJ2011000090,
2. Azo, Portius, Azo Summa Codicis et Institutionum, Venedig, Andreas Calabrensis, 1489.10.16., Pristup 20 Semptember, 2020. From:: https://download.digitale-sammlungen.de/BOOKS/download.pl?ersteseite=1&letzteseite=459&id=00045961&ersteseite=1&letzteseite=459&vers=d&nr=1&abschicken=ja&captcha_zeit=160093571700045961&xdfz=2&captcha_in=6297&submitbutton=WEITER&dafoemail=
Objavljeno
2021/03/16
Rubrika
Originalni naučni članak