VANNASTAVNE AKTIVNOSTI: POGLED U BUDUĆNOST

Sabina Vidulin; Petra Pejić Papak

doi:10.5937/artefact4-17214

Sabina Vidulin Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Muzička akademija u Puli
Petra Pejić Papak Sveučilište u Rijeci Učiteljski fakultet u Rijeci

DOI: https://doi.org/10.5937/artefact4-17214

Ključne reči: students||, ||učenici, suggestions||, ||predlozi, school||, ||škola, perspectives||, ||perspektiva, free time||, ||slobodno vreme, extracurricular activities||, ||aktualizacija aktivnosti, current situation||, ||postojeće stanje,

Sažetak

Uloga škole, kao i njena organizacijska i pedagoška rešenja proširuju se aktivnim učešćem učenika u vannastavnim aktivnostima. Oni na taj način doživljavaju, uočavaju i vrednuju kulturno-umetnička, naučna, sportska i tehnička dostignuća čoveka, upoznaju se s kvalitetnim i estetski vrednim dostignućima civilizacije. Upravo zato, nužno je decu i mlade pravilno podsticati i usmeravati na kvalitetno korišćenje slobodnog vremena, stvarajući povoljne uslove za razvoj njihovih interesa i sklonosti, a škola je idealno mesto za to. Dete dobija podršku u skladu sa svojim mogućnostima, poboljšava svoje kompetencije, druži se s vršnjacima, kreativno je i otvoreno za saradnju. Važan zadatak učitelja/nastavnika je ponuditi i osmisliti podsticajan sadržaj aktivnosti, odrediti afinitete učenika te ih otvorenim i fleksibilnim pristupom usmeravati u stvaralačkom izrazu. Program treba uskladiti sa željama učenika, ali i odražavati kulturu životne zajednice. Voditelji vannastavnih aktivnosti posmatraju se kao organizatori, koordinatori, medijatori, saradnici i partneri u učenju. S obzirom na uočene poteškoće u sprovođenju vannastavnih aktivnosti govori se o nestimulisanim učiteljima/nastavnicima koji nemaju dovoljnu materijalno-tehničku potporu, malom broju časova za realizaciju aktivnosti, ali i različitim interesovanjima učenika. Sigurno bi bolji uslovi rada, uz kvalitetan program, različite pristupe izvođenju programa te pozitivno okruženje mogli doprineti efikasnijem podsticanju i razvijanju stvaralačkih mogućnosti učenika te boljem uključivanju vannastavnih aktivnosti u delokrug škole. Primena znanja o važnosti planiranja, programiranja, sprovođenja i vrednovanja vannastavnih aktivnosti mogla bi biti ne samo nova mogućnost planiranja i organizacije vaspitanja i obrazovanja u vannastavnim aktivnostima nego i efikasno rešenje za sprovođenje reformskih zahvata u unapređivanju organizovanih vannastavnih aktivnosti dece. Napredak u sprovođenju i realizaciji tih aktivnosti moguć je ako su vidljiva trenutna praktična dostignuća, ako se pažnja posveti istraživanju fenomena vannastavnih aktivnosti te na osnovi toga generišu novi teorijski predlozi čija će se uspešnost i praktično proveriti. Budućnost zavisi i od kreativnosti, entuzijazma i profesionalnosti voditelja, kao i aktivnosti i zainteresovanosti učenika. Promocija vannastavnih aktivnosti treba biti izražajnija, a u školskom sistemu zaslužuju mnogo veću ulogu i značajnije mesto.

Reference

Arbunić, A. (1998). Interesi djece za slobodne aktivnosti. Napredak, br.139(2), 186–192 .

Broh, B. A. (2002). Linking extracurricular programming to academic achievement: who benefits and why? Sociology of Education, 75(1), 69–95.

Cindrić, M. (1992). Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti učenika osnovne škole. Život i škola, br. 41(1), 49–68.

Cooper, H., Valentine, J. C., Nye, B. & Lindsay, J. J. (1999). Relationships between five after-school activities and academic achievement. Journal of Educational Psychology, 9, 369–378.

Delle Fave, A. & Bassi, M. (2000). The quality of experience in adolescents daily lives: development perspectives. Genetic. Social and General Psichology Monographs, No. 126(3), 347–367.

Eccles, J. S., Barber, B. L., Stone, M. R. & Hunt, J. (2003). Extracurricular activities and adolescent development. Journal of Social Issues, 59, 865–889.

Fitzgerald, M., Joseph, A. P., Hayes, M. & O'Regan, M. (1995). Leisure activities of adolescent school children. Journal of Adolescence, 18, 349–358.

Garton, A. F. & Pratt, C. (1991). Leisure activities of adolescent school students: predictors of participation and interest. Journal of Adolescence, 14, 305–321.

Gilman, R., Meyers, J. & Perez, L. (2004). Structured extracurricular activities among adolescents: findings and implications for school psychologists. Psychology in the Schools, No. 41(1), 31–41.

Ilišin, V. & Radin, F. (ur.) (2002). Mladi uoči trećeg milenija. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu i Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži.

Janković, V. (1973). Slobodno vrijeme u suvremenoj pedagoškoj teoriji i praksi. Zagreb: PKZ.

Jelavić, A. & Jergović, T. (2000). Djeca traže vrijeme. Split: Osnovna škola „Gripe”.

Jerbić, V. (1973). Funkcija slobodnog vremena djece i omladine. Zagreb: CVO.

Leburić, A. & Relja, I. (1999). Kultura i zabava mladih u slobodnom vremenu. Napredak, br. 140(2), 175–184.

Marsh, H. W. & Kleitman, S. (2003). Extracurricular school activities: the good, the bad, and the nonlinear. Harvard Educational Review, 72(4), 464−514.

Mc Hale, S. M., Crouter, A. C. & Tucker, C. J. (2001). Free-time activities in middle childhood: links with adjustment in early adolescence. Child Development, No. 72(6), 1764–1778.

Mlinarević, V. & Brust Nemet, M. (2012). Izvannastavne aktivnosti u školskom kurikulumu. Osijek: Sveučilište J. J. Strossmayera, Učiteljski fakultet u Osijeku.

Nastavni plan i program za osnovnu školu (2006). Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2011). Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.

Pejić Papak, P.& Vidulin-Orbanić, S. (2011). Stimulating active learning in extracurricular activities through contemporary work strategies. U: V. Kadum (ur.) Suvremene strategije učenja i poučavanja (str. 227–244). Pula: Sveučilište Jurja Dobrile, Odjel za odgojne i obrazovne znanosti.

Pejić Papak, P. & Vidulin, S. (2016). Izvannastavne aktivnosti u suvremenoj školi. Zagreb: Školska knjiga.

Previšić, V. (1987). Izvannastavne aktivnosti i stvaralaštvo. Zagreb: IGRO „Školske novine”.

Previšić, V. (2012). Novi obzori izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti. U: M. Bučar i B. Ličina (ur.) Dječji istraživački centar Petrinjčica mjesto učenja, razvoja i radosti (str.126–137). Petrinja: Udruga za izvaninstitucionalni odgoj i obrazovanje „Petrinjčica”.

Prlić, N. & Ilić, A. (2000). Slobodno vrijeme mladih u školi – kako ga vide mladi? Napredak, br. 141(4), 458–467.

Puževski, V. (1988). Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti u funkciji suvremenih tokova odgoja i obrazovanja. U: V. Rosić (ur.) Nastavnik u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima: Znanstveni skup Nastavnik u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima (17‒29). Rijeka: Pedagoški fakultet u Rijeci.

Shaw, S. M., Caldwell, L. L. & Kleiber, D. A. (1996). Boredom, stress and social control in the daily activities of adolescents. Journal of Leisure Research, No.28(4), 274–292.

Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije (2013) [Internet], https://vlada.gov.hr/strategija-obrazovanja-znanosti-i-tehnologije/151 Preuzeto: 31. 5. 2015. godine

Vidulin-Orbanić, S. (2007). Organizirano provođenje slobodnog vremena u okviru izvannastavnih glazbenih aktivnosti. U: V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić (ur.) Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja (str. 733–743). Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo.