Nishodna regulacija MAPK/MAK/MRK preklapajuće kinaze 1 u mononuklearnim ćelijama periferne krvi pedijatrijskih pacijenata sa tipom 1 dijabetesa melitusa

  • Miron Sopić Department of Medical Biochemistry, Faculty of Pharmacy, University of Belgrade, Serbia
  • Ana Ninić Department of Medical Biochemistry, Faculty of Pharmacy, University of Belgrade, Serbia
  • Barbara Ostanek Department of Clinical Biochemistry, Faculty of Pharmacy, University of Ljubljana, Slovenia
  • Dragana Bojanin Mother and Child Health Care Institute of Serbia “Dr Vukan Čupić”, Biochemical Laboratory, Belgrade, Serbia
  • Tatjana Milenković Mother and Child Health Care Institute of Serbia “Dr Vukan Čupić”, Department of Endocrinology, Belgrade, Serbia
  • Jelena Munjas Department of Medical Biochemistry, Faculty of Pharmacy. University of Belgrade
  • Marija Mihajlović Department of Medical Biochemistry, Faculty of Pharmacy, University of Belgrade, Serbia
  • Jelena Vekić Department of Medical Biochemistry, Faculty of Pharmacy, University of Belgrade, Serbia
  • Janja Marc Department of Clinical Biochemistry, Faculty of Pharmacy, University of Ljubljana, Slovenia
  • Vesna Spasojević-Kalimanovska Department of Medical Biochemistry, Faculty of Pharmacy, University of Belgrade, Serbia
Ključne reči: Dijabetes mellitus tip 1, Mammalian target of rapamycin, MAPK/MAK/MRK prekalapajuća kinaza 1

Sažetak


Dijabetes melltus tip 1 (T1DM) predstavlja jedan od najčešćih endokrinih poremećaja kod dece. Autoreaktivnost T limoficta prema  β-ćelijama pankreasa je pod uticajem značajnih promena u njihovom metabolizmu. Mammalian target of rapamycin (mTOR) je značajan intracelularni regulator metabolizma i ćelijskog razvoja. MAPK/MAK/MRK preklapajuća kinasa 1 (MOK1) predstavlja jedan od slabo proučavanih regulatora mTOR. Cilj studije je bio da se ispita da li su nivoi iRNK MOK1 i mTOR u monunklearnim ćelijama periferne krvi pedijatrijskih pacijenata sa T1DM različiti u odnosu na zdrave ispitanike.

U ovoj studiji su učestvovala 172 adolescenta sa T1DM i 36 zdravih ispitanika koji su činili kontrolnu grupu (KG). Nivoi iRNK MOK1 i mTOR u mononuklearnim ćelijama periferne krvu su određeni kvantitativnim PCR-om.

Pacijenti sa T1DM su imali značajno niže nivoe iRNK MOK1 u odnosu na KG (P=0,018), dok razlike u nivoima iRNK mTOR nisu bile značajne (P=0,891). U grupi pacijenata sa T1DM uočena je značajna korelacija između MOK1 i godina starosti, indeksa telesne mase, nivoa triglicerida i mTOR, kao i između mTOR i indeksa telesne mase i sistolnog krvnog pritiska. Pacijenti sa T1DM koji su imali prekomernu telesnu masu imali su značajno niže vrednosti iRNK MOK1 (P=0,034) i mTOR (P=0.017) i značajno više nivoe sistolnog krvnog pritiska (P<0,001), ukupnog holesterola (P=0,001), LDL-holesterola (P=0,001) i CRP (P<0,001). Multivarijantna analiza je pokazala negativnu vezu između MOK1 i T1DM, nezavisno od pola, starosti, HDL-holesterola i CRP (OR=0,417 (95%CI: 0,175-0,997), p=0,049).

Naša studija je po prvi put ukazala na vezu između T1DM i nishodne regulacije MOK1. Takođe, nishodna regulacija mTOR i MOK1 je bila udružena sa faktorima rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti kod pacijenata sa T1DM prekomerne težine.

Objavljeno
2021/11/03
Rubrika
Original paper