Dijagnostika hronične bubrežne bolesti u Srbiji: aktuelna laboratorijska praksa i prioriteti harmonizacije

  • Vera Lukić Railway Healthcare Institute, Belgrade https://orcid.org/0000-0003-0976-2143
  • Dušica Mrdaković Department of Medical Biochemistry, University of Belgrade, Faculty of Pharmacy, Belgrade, Serbia; Laboratory Department, Healthcare Center Voždovac, Belgrade, Serbia
  • Neda Milinković Department of Medical Biochemistry, University of Belgrade, Faculty of Pharmacy, Belgrade, Serbia
Ključne reči: hronična bolest bubrega; procenjena jačina glomerulske filtracije; albumin/kreatinin odnos; laboratorijska harmonizacija

Sažetak


Sažetak

Uvod
Cilj ovog istraživanja bio je da se proceni aktuelna laboratorijska praksa u dijagnostici hronične bolesti bubrega (HBB) u Republici Srbiji i identifikuju oblasti koje zahtevaju harmonizaciju u skladu sa nacionalnim i međunarodnim preporukama.

Metode
Sprovedeno je presečno istraživanje zasnovano na upitniku u periodu jun–avgust 2025. godine, uz podršku Društvamedicinskih biohemičara Srbije, koje je distribuiralo pozive svojim članovima zaposlenim u medicinsko-biohemijskim laboratorijama širom Srbije. U istraživanju su učestvovale 83 laboratorije (stopa odgovora 84,7%), koje su obuhvatile primarni, sekundarni, tercijarni i privatni sektor zdravstvene zaštite. Podaci su analizirani deskriptivno.

Rezultati
Sve laboratorije određuju koncentraciju kreatinina u serumu, ali ostale ključne komponente dijagnostike HBB nisu dosledno implementirane. Procena jačine glomerulske filtracije (eGFR) zasnovana na kreatininu izračunava se u 63,9% laboratorija, dok se automatski prikazuje uz svaki rezultat kreatinina u 34,9%. Testiranje albuminurije dostupno je u 55,4% laboratorija; kvantitativno određivanje albumina sprovodi se u 31,3%, dok se odnos albumin/kreatinin (ACR) izračunava u 7,2% laboratorija. Određivanje cistatina C u serumu dostupno je u 7,2% laboratorija. U manje od polovine laboratorija (43,4%) istovremeno je dostupno i izračunavanje eGFR i testiranje albuminurije. Uočene su razlike u analitičkim metodama, referentnim intervalima, tipu uzorka urina i modelima izveštavanja. Integrisana primena eGFR i ACR najčešća je u privatnom sektoru, a najređa na nivou primarne zdravstvene zaštite.

Zaključak
Laboratorijska dijagnostika HBB u Srbiji i dalje je dominantno zasnovana na kreatininu, uz ograničeno određivanjealbuminurije i automatsko izveštavanja eGFR. Šira implementacija ACR i standardizacija izveštavanja neophodne su radi ranijeg otkrivanja i adekvatne procene rizika kod bolesnika sa HBB.

Objavljeno
2026/03/26
Broj časopisa
Rubrika
Original paper