SINDROM OVARIJALNE HIPERSTIMULACIJE: SAVREMENI PRISTUP PATOFIZIOLOGIJI, STRATIFIKACIJI RIZIKA, PREVENCIJI I LEČENJU
Sažetak
Sindrom ovarijalne hiperstimulacije (OHSS) predstavlja potencijalno ozbiljnu jatrogenu komplikaciju kontrolisane ovarijalne stimulacije u postupcima asistirane reprodukcije. Uprkos značajnom napretku u savremenim stimulacionim protokolima i strategijama prevencije, OHSS i dalje ostaje važan klinički i bezbednosni izazov u savremenoj IVF praksi. Cilj ovog narativnog pregleda je da prikaže i kritički analizira savremena saznanja o patofiziologiji, faktorima rizika, kliničkoj prezentaciji, prevenciji i terapijskim pristupima ovom sindromu. Pregled literature obuhvatio je relevantne publikacije identifikovane u bazama PubMed/MEDLINE, Scopus i Web of Science, uključujući kliničke studije, kohortne analize, sistematske preglede i preporuke stručnih društava objavljene u periodu 2019–2026, uz selektivno uključivanje ranijih radova od značaja za razumevanje osnovnih mehanizama bolesti. Savremena saznanja ukazuju da je ključni patofiziološki mehanizam OHSS-a povećana vaskularna permeabilnost posredovana vaskularnim endotelijalnim faktorom rasta (VEGF), najčešće indukovana stimulacijom humanim horionskim gonadotropinom. Identifikacija pacijentkinja sa povećanim rizikom primenom biomarkera ovarijalne rezerve, individualizacija doze gonadotropina, primena GnRH antagonističkih protokola i GnRH agonist triggera, kao i strategija zamrzavanja svih embriona, značajno su doprineli smanjenju incidencije umerenih i teških oblika sindroma. Savremeni pristup OHSS-u zasniva se pre svega na prevenciji i personalizaciji stimulacionih protokola sa ciljem optimizacije reproduktivnih ishoda uz maksimalnu bezbednost pacijentkinja.
