Diferencijacija Pseudomonas syringae patogenih varijeteta poreklom iz koštičavih voćaka
Sažetak
Patogeni varijeteti Pseudomonas syringae poreklom sa koštičavih voćaka poseduju brojne zajedničke karakteristike u pogledu kruga domaćina, simptomatologije i biohemijsko-fizioloških osobina, što otežava njihovu identifikaciju. U cilju odabira testova pogodnih za brzu i pouzdanu identifikaciju P. s. pv. syringae, morsprunorum i persicae, primenjeni su standardni bakteriološki i molekularni testovi. Diferencijacija sojeva izvršena je LOPAT i GATTa testovima, posmatranjem razvoja u hranljivom rastvoru sa saharozom, sposobnošću sojeva da formiraju čestice leda, kao i mogućnošću korišćenja različitih ugljenikovih jedinjenja. PCR metod korišćen je u detekciji gena odgovornih za proizvodnju toksina siringomicina kod soja P. s. pv. syringae (syrB i syrD geni) i koronatina kod soja P. s. pv. morsprunorum rase 1 (cfl gen). Proizvodnja siringomicina potvrđena je i biotestom, korišćenjem gljiva Geotrichum candidum, Saccharomyces cerevisiae i Rhodotorula pilimanae kao indikatora. Proverom patogenosti sojeva na plodovima limuna, nesazrelim plodovima nektarine i mahunama boranije, došlo je do ispoljavanja simptoma različitog intenziteta, na osnovu kojih se može izdvojiti pv. syringae od ostala dva patovara. Primenom Rep-PCR metode, uz korišćenje REP, ERIC i BOX prjmera, ustanovljene su razlike u genetskim profilima proučavanih P. syringae patogenih varijeteta.
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).