KRITIČKI OSVRT NA PRIJEDLOG ZAKONA O KONVERZIJI KREDITA U ŠVAJCARSKIM FRANCIMA U BOSNI I HERCEGOVINI

Sažetak

Proteklih godina u bosanskohercegovačkom društvu javio se problem tzv. kredita u švajcarcima jer je vrijednost švajcarskog franka (CHF) ojačala, te se povećao iznos mjesečne rate u konvertibilnim markama (KM). Nezadovoljni korisnici ovih kredita su pred sudovima tražili da se utvrdi ništavost ugovora o navedenim kreditima, ali su sudovi te zahtjeve odbili i potvrdili zakonitost ugovaranja valutne klauzule u CHF. Decembra 2015. godine u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojen je u prvom čitanju Prijedlog zakona o konverziji kredita u švajcarskim francima. Suština Prijedloga je da se retroaktivno izvrši konverzija obaveza klijenata iz CHF u KM i to po kursu koji je važio na dan zaključenja ugovora. Cilj rada je da se ispita rješenje ponuđeno ovim prijedlogom. Na osnovu zaključaka koji proizilaze iz tih rješenja postaviće se pitanje da li su ona opravdana, ustavna i jasno i precizno formulisana. Da bi se mogao ostvariti cilj rada, autor se koristi stavovima iz relevantne domaće i inostrane sudske prakse; mišljenjima organa Evropske unije povodom sličnog zakona u Hrvatskoj, te opštim pravnim teorijama o principu neretroaktivnosti. Autor ukazuje da je Prijedlog zakona veoma štur i upitnog nomotehničkog kvaliteta. Usvajanje predloženog zakona imalo bi za posljedice, između ostalih, i moguće povrede principa zabrane retroaktivnosti i principa podjele vlasti. Istina je da su izuzeci od zabrane retroaktivnosti dozvoljeni, ali je upitno da li su razlozi za donošenje ovakvog zakona dovoljno jaki da odbrane predviđeno retroaktivno dejstvo. Takođe, čini se da predloženo rješenje teret jačanja kursa CHF u odnosu na KM stavlja samo na jednu stranu, tj. banke, što dovodi u pitanje proporcionalnost zadiranja u imovinu banaka. Na koncu, u posljednjih nekoliko mjeseci veliki broj klijenata sa ovim kreditima u Bosni i Hercegovini je postigao dogovor sa bankama i prihvatio ponuđene olakšice. Sve to govori u prilog tezi da je neophodno opet razmotriti potrebu donošenja ovakvog zakona, kao i preispitati sam sadržaj predloženog rješenja, a kako bi se izbjegle moguće negativne posljedice po sve građane u Bosni i Hercegovini.