Okončanje arbitražnog postupka po pravilima ICSID-a

Abstract

Predmet ovog rada je okončanje postupka po pravilima ICSID-a bez arbitražne odluke – bilo na osnovu poravnanja, bilo onim što bi se u nacionalnom postupku nazvalo povlačenjem tužbe. Detaljan pogled na podatke o zaključenim predmetima pred ovom institucijom potvrdio je značaj ovog načina okončanja postupka. Posmatran je broj okončanja postupka ostvaren u periodu 2010–2019. godine i razlozi koji su navođeni za okončanje postupka. Došlo se do zaključka da je poravnanje stranaka najčešći razlog za okončanje postupka bez odluke. Iznenađujuće je mali broj slučajeva kada su stranke tražile od arbitražnog suda da se poravnanje pretoči u abitražnu odluku. Takođe je mali broj slučajeva da se postupak okončava zbog toga što ulagač nema dovoljno sredstava da plati troškove postupka. Može se očekivati da će zbog ulaska finansijera u ovu oblast arbitraže u budućnosti biti još manje takvih primera. Okončanje postupka zbog neaktivnosti stranaka je još manje zastupljeno. Posmatrajući zastupljenost poravnanja po pojedinim zemljama koje su bile tužene pred ovom institucijom, ustanovljeno je da je više od polovine država zaključilo bar jedno poravnanje, a otprilike trećina njih su se poravnale u više od 50% predmeta koji su protiv njih pokrenuti. Srbija se po broju poravnanja i po procentu zastupljenosti poravnanja prema ukupnom broju pokrenutih postupaka nalazi nisko na lestvici tuženih država i trebalo bi da uloži veće napore kako bi se poravnala pre pokretanja postupka ili u ranoj fazi postupka u svim onim slučajevima kada je poravnanje isplativije od vođenja arbitražnog postupka.

Ključne reči: investiciona arbitraža, ICSID, okončanje postupka.