UČESTALOST UOBIČAJENIH KOMPLIKACIJA U TOKU LIJEČENJA PACIJENATA SA BENIGNOM HIPERPLAZIJOM PROSTATE (BHP)

  • Zoran Kričković doktor

Sažetak


 Uvod: Benigna hiperplazija prostate (Benign prostatic hyperplasio – BPH )  je veoma često   oboljenje muškaraca starije dobi. BPH podrazumeva prisutne znake hiperplazije stromalnih i epitelnih elemenata u prostati sa posljedičnim uvećanjem njenog volumena

Cilj rada je analiza učestalosti tipičnih komplikacija pri liječenju pacijenata sa benignom hiperplazijom prostate i učinak medikamentoznog liječenja. 

Metod:  Prospektivnom, jednogodišnjom studijom obuhvaćeni su ispitanici kojim je dijagnostikovan BPH. Ispitanici su podijeljeni u 2 grupe. Prvu grupu (30 ispitanika), čine ispitanici čiji je volumen prostate preko 50 ccm, Drugu grupu (30 ispitanika), čine ispitanici sa volumenom prostate manjim od 50 ccm.

Analizirane komplikacije BHP su: rezidualni urin (RU),simptomatska urinarana infekcija, hematurija,zadebljanje zida detrusora, divertikulum na mokraćnoj bešici, ureterohidronefroza, bubrežna insuficijencija, kamen u mokraćnoj bešici i  akutna urinarna retencija (AUR).

Rezultat: Najveći broj ispitanika u obe grupe bio je u starosnoj dobi 60-69 godina. Uočena je statistički značajna razlika u prosječnoj vrijednosti RU među grupama kod: prvog, drugog i petog pregleda (p<0,05), kao i kod komplikacije simptomatska urinarna infekcija,  jer se ista kod prve grupe pojavljivala ranije u odnosu na drugu grupu. (p<0,05). Nije bilo statistički značajne razlike kod komplikacija:hematurija, zadebljanje zida detrusora i devertikulum (p>0,05). Komplikacije::ureterohidronefroza, bubrežna insuficijencija, kamen u mokraćnoj bešici  i AUR, nisu dijagnostikovane ni kod jednog ispitanika obe grupe.

Zaključak:. Relevantna medikamentozna terapija dovodi do smanjivanja RU i smanjuje rizik komplikacija izazvanih njegovim prisustvom. Druge komplikacije BPH su u obe grupe bile rijetke ili su izostale, što sugeriše da odgovarajuća i blagovremeno primjenjena medikamentozna terapija utiče na tok BPH i smanjuje rizik pojave komplikacija i potrebe za operativnim liječenjem. Benefit od medikamentozne terapije podjednako je zastupljen  u obe analizirane grupe pacijenata.

Reference

1. Barkin J. Management of Benign Prostatic Hyperplasia by the primary care phisician in the 21 st century: the new paradigm. Can J Urol 2008;15(1):21-30.

2. Vasanwala FF, Yuet Chen Wong M, Sun Sien Ho H, Tatt Foo K. Benign Prostatic Hyperplasia and male lower urinary symptoms: A guide for family physicians, Asian J Urol 2017; 4(3):181-184.

3. Geavlete P, Gheorghe N, Geavlete B. Minimally Invasive Treatment Algorithm for Benign Prostatic Hyperplasia, Endoscopic Diagnosis and Treatment in Prostate Pathology, Handbook of Endourology 2016.p.171-174.

4. Kappor A. Benign Prostatic Hyperplasia (BPH) Management in the primary care setting. Can J Urol 2012;19(1):10-17.

5. Luo GC, Foo KT, Kuo T, Tan G. Diagnosis of Prostate adenoma and the relationship between the site of Prostate adenoma and bladder outlet obstruction. Singap. Med J. 2013;54:482-486.

6. Kirby RS, Mc Connell JD. Benign prostataic hyperplasia. Offord; 1997.p.20.
7. Marković V. Bolesti prostate. Izd:Službeni list SRJ, Beograd, 2000.
8. Ezz El Din. Reliability of the I-PSS in the assessment of the patients with lower urinary tract symptoms and/or benign prostatic enlargement. J Urol 1996.p.156-987.

9. Ezz El Din. The corelation betwen bladder outlet obstruction and lower uriny tract symptoms as measured by the International Prostate Symptom Score (I-PSS ). J .Urol 1996.p.156-1020.
10. Khoury S. Wright F:Hormonologic de la prostate.Prostate 2. IFSI Paris; 1985.p.10.
Objavljeno
2020/03/27
Broj časopisa
Rubrika
Originalni naučni članak