UČESTALOST UOBIČAJENIH KOMPLIKACIJA U TOKU LIJEČENJA PACIJENATA SA BENIGNOM HIPERPLAZIJOM PROSTATE (BHP)
Sažetak
Uvod: Benigna hiperplazija prostate (Benign prostatic hyperplasio – BPH ) je veoma često oboljenje muškaraca starije dobi. BPH podrazumeva prisutne znake hiperplazije stromalnih i epitelnih elemenata u prostati sa posljedičnim uvećanjem njenog volumena
Cilj rada je analiza učestalosti tipičnih komplikacija pri liječenju pacijenata sa benignom hiperplazijom prostate i učinak medikamentoznog liječenja.
Metod: Prospektivnom, jednogodišnjom studijom obuhvaćeni su ispitanici kojim je dijagnostikovan BPH. Ispitanici su podijeljeni u 2 grupe. Prvu grupu (30 ispitanika), čine ispitanici čiji je volumen prostate preko 50 ccm, Drugu grupu (30 ispitanika), čine ispitanici sa volumenom prostate manjim od 50 ccm.
Analizirane komplikacije BHP su: rezidualni urin (RU),simptomatska urinarana infekcija, hematurija,zadebljanje zida detrusora, divertikulum na mokraćnoj bešici, ureterohidronefroza, bubrežna insuficijencija, kamen u mokraćnoj bešici i akutna urinarna retencija (AUR).
Rezultat: Najveći broj ispitanika u obe grupe bio je u starosnoj dobi 60-69 godina. Uočena je statistički značajna razlika u prosječnoj vrijednosti RU među grupama kod: prvog, drugog i petog pregleda (p<0,05), kao i kod komplikacije simptomatska urinarna infekcija, jer se ista kod prve grupe pojavljivala ranije u odnosu na drugu grupu. (p<0,05). Nije bilo statistički značajne razlike kod komplikacija:hematurija, zadebljanje zida detrusora i devertikulum (p>0,05). Komplikacije::ureterohidronefroza, bubrežna insuficijencija, kamen u mokraćnoj bešici i AUR, nisu dijagnostikovane ni kod jednog ispitanika obe grupe.
Zaključak:. Relevantna medikamentozna terapija dovodi do smanjivanja RU i smanjuje rizik komplikacija izazvanih njegovim prisustvom. Druge komplikacije BPH su u obe grupe bile rijetke ili su izostale, što sugeriše da odgovarajuća i blagovremeno primjenjena medikamentozna terapija utiče na tok BPH i smanjuje rizik pojave komplikacija i potrebe za operativnim liječenjem. Benefit od medikamentozne terapije podjednako je zastupljen u obe analizirane grupe pacijenata.
Reference
2. Vasanwala FF, Yuet Chen Wong M, Sun Sien Ho H, Tatt Foo K. Benign Prostatic Hyperplasia and male lower urinary symptoms: A guide for family physicians, Asian J Urol 2017; 4(3):181-184.
3. Geavlete P, Gheorghe N, Geavlete B. Minimally Invasive Treatment Algorithm for Benign Prostatic Hyperplasia, Endoscopic Diagnosis and Treatment in Prostate Pathology, Handbook of Endourology 2016.p.171-174.
4. Kappor A. Benign Prostatic Hyperplasia (BPH) Management in the primary care setting. Can J Urol 2012;19(1):10-17.
5. Luo GC, Foo KT, Kuo T, Tan G. Diagnosis of Prostate adenoma and the relationship between the site of Prostate adenoma and bladder outlet obstruction. Singap. Med J. 2013;54:482-486.
6. Kirby RS, Mc Connell JD. Benign prostataic hyperplasia. Offord; 1997.p.20.
7. Marković V. Bolesti prostate. Izd:Službeni list SRJ, Beograd, 2000.
8. Ezz El Din. Reliability of the I-PSS in the assessment of the patients with lower urinary tract symptoms and/or benign prostatic enlargement. J Urol 1996.p.156-987.
9. Ezz El Din. The corelation betwen bladder outlet obstruction and lower uriny tract symptoms as measured by the International Prostate Symptom Score (I-PSS ). J .Urol 1996.p.156-1020.
10. Khoury S. Wright F:Hormonologic de la prostate.Prostate 2. IFSI Paris; 1985.p.10.
- Authors retain copyright and grant the journal right of first publication with the work simultaneously licensed under a Creative Commons Attribution License that allows others to share the work with an acknowledgement of the work's authorship and initial publication in this journal.
- Authors are able to enter into separate, additional contractual arrangements for the non-exclusive distribution of the journal's published version of the work (e.g., post it to an institutional repository or publish it in a book), with an acknowledgement of its initial publication in this journal.
- Authors are permitted and encouraged to post their work online (e.g., in institutional repositories or on their website) prior to and during the submission process, as it can lead to productive exchanges, as well as earlier and greater citation of published work (See The Effect of Open Access).