Dimenzije afektivne vezanosti kao prediktori nivoa emocionalne inteligencije
Sažetak
Osnovni problem ovog istraživanja, bio je ispitati da li dimenzije porodične afektivne vezanosti (Anksioznost i Izbegavanje) mogu biti prediktor nivoa emocionalne inteligencije kod studenata. Takođe, ispitano je i da li postoji međusobna povezanost navedenih konstrukata, kao i da li postoje razlike u njihovoj izraženosti s obzirom na pol, godinu studija, akademski uspeh, redosled rođenja i obrazovanje roditelja. Ispitana je i izraženost dimenzija porodične afektivne vezanosti na korišćenom uzorku. Rezultati pokazuju da se emocionalna inteligencija u celini, kao i njena Sposobnost imenovanja i izražavanja emocija, mogu predvideti na osnovu dimenzija Anksioznosti i Izbegavanja. Izraženost dimenzija porodične afektivne vezanosti je niska na celokupnom uzorku, preovladava Sigurni obrazac afektivnog vezivanja. Ne postoje razlike u izraženosti ispitivanih konstrukata zavisno od pola, godine studija, redosleda rođenja i obrazovanja roditelja, dok je povezanost akademskog uspeha i emocionalne inteligencije pozitivna. Rezultati međusobne povezanosti dimenzija porodične afektivne vezanosti i sposobnosti emocionalne inteligencije pokazuju da je dimenzija Izbegavanja negativno povezana sa Sposobnošću imenovanja i izražavanja emocija.
Reference
Brennan, K. A., Clark, C. L., & Shaver, P. R. (1998). Self-report measurement of adult attachment: An integrative overview. У J. A. Simpson W. S. Rholes (Ур.), Attachment theory and close relationships (стр. 46–76). New York, NY, US: Guilford Press.
Hamarta, E., Deniz, M. E., & Saltali, N. (2009). Attachment Styles as a Predictor of Emotional Intelligence. Educational Sciences: Theory and Practice, 9(1), 213–229.
Kamenov, Ž., & Jelić, M. (2003). Validacija instrumenta za mjerenje privrženosti u različitim vrstama bliskih odnosa: Modifikacija Brennanova Inventara iskustava u bliskim vezama. Suvremena psihologija, 6(1), 73–91.
Stefanović-Stanojević, T., Mihić, I., & Hanak, N. (2012). Afektivna vezanost i porodični odnosi : razvoj i značaj. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
Takšić, V. (1998, Јули 9). Validacija konstrukta emocionalne inteligencije. Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb. Преузето од http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=107316
Takšić, V. (2002). Upitnici emocionalne inteligencije (kompetentnosti) UEK. У Zbirka psihologijskih skala i upitnika (стр. 27–41). Zadar: Filozofski fakultet u Zadru. Преузето од http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=134455
Takšić, V., Mohorić, T., & Munjas, R. (2006). Emocionalna inteligencija: teorija, operacionalizacija, primjena i povezanost s pozitivnom psihologijom. Društvena istraživanja : časopis za opća društvena pitanja, 15(4–5 (84–85)), 729–752.
Brennan, K. A., & Shaver, P. R. (1995). Dimensions of Adult Attachment, Affect Regulation, and Romantic Relationship Functioning. Personality and Social Psychology Bulletin, 21(3), 267–283. https://doi.org/10.1177/0146167295213008
Gardner, H., Kornhaber, M. L., Wake, W. K., Keresteš, G., & Vizek-Vidović, V. (1999). Inteligencija : različita gledišta. Jastrebansko: Naklada Slap.
Kafetsios, K. (2004). Attachment and emotional intelligence abilities across the life course. Personality and Individual Differences, 37(1), 129–145. https://doi.org/10.1016/j.paid.2003.08.006
Mitrović, M. Z., Milojević, M. N., & Ranđelović, K. M. (2012). Partnerska afektivna vezanost, samopoštovanje i emocionalna kompetentnost. Radovi Filozofskog fakulteta, 14(14/2), 445–459. https://doi.org/10.7251/RFFSR1214445M
Schore, A. N. (2003). Affect Regulation and the Repair of the Self (1st edition). New York: W. W. Norton & Company.
Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sledeće uslove:
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).