Faktori prihvaćenosti dece sa poremećajem iz autističkog spektra u predškolskoj ustanovi

  • Miroslava B. Kojić Evropska akademija nauka u Beogradu
  • Smiljana S. Kojić Grandić OŠ "Jovan Popović" u Kikindi i OŠ "Đura Jakšić" u Kikindi
  • Zagorka T. Markov Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi
Ključne reči: inkluzivno vaspitanje i obrazovanje, vršnjačka prihvaćenost, deca sa smetnjama u razvoju

Sažetak


U ovom istraživanju se ispituje u kojoj meri pripremljenost vršnjaka i njihovih roditelja utiču da deca sa poremećajem iz autističkog spektra budu prihvaćena od vršnjaka tipičnog razvoja u redovnim vaspitno-obrazovnim grupama. U istraživanju je učestvovalo ukupno (N= 65) ispitanika tipičnog razvoja koji su pohađali tri pripremne grupe za polazak u školu. U svakoj od grupa vaspitno-obrazovnim procesom bilo je obuhvaćeno po jedno dete sa poremećajem iz autističkog spektra. Cilj istraživanja je bio da se utvrdi da li pripremljenost dece tipičnog razvoja i njihovih roditelja utiču na vršnjačku prihvaćenost dece sa poremećajem iz autističkog spektra u redovnim vaspitno-obrazovnim grupama. Prva vaspitno-obrazovna grupa (N=25) i roditelji ove dece su bili pripremljeni za dolazak deteta sa poremećajem iz autističkog spektra od strane vaspitača. Pripremom su bili obuhvaćeni i roditelji deteta sa poremećajem iz autističkog spektra. Saradnja vaspitača i roditelja je bila na visokom nivou. Drugu vaspitno-obrazovna grupu (N=25) i njihove roditelje je vaspitačica pripremala za dolazak deteta sa poremećajem iz autističkog spektra u vaspitno-obrazovnu. Ali je saradnja roditelja deteta sa poremećajem iz autističkog spektra bila na niskom nivou. Treću vasptino-obrazovnu grupu (N=15) vaspitačica nije pripremila za dolazak deteta sa poremećajem iz autističkog spektra u vaspitno-obrazovnu grupu. Saradnja sa roditeljima je u potpunosti izostala. Rezultati istraživanja pokazuju da je dete iz prve vaspitno-obrazovne grupe bilo vršnjački najviše prihvaćeno na početku i na kraju školske godine u odnosu na decu iz druge i treće vaspitno-obrazovne grupe. Zaključak je da pripremljenost dece tipičnog razvoja i njihovih roditelja daju pozitivne efekte na vršnjačku prihvaćenost deteta sa poremećajem iz autističkog spektra. Dobijeni nalazi upućuju na nova istraživanja koja će se baviti ovom tematikom i na moguće implikacije u praksi.

Biografije autora

Miroslava B. Kojić, Evropska akademija nauka u Beogradu

Redovni član Evropske akademije nauka u Beogradu.

Magistar vajarstva Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu.

Profesor strukovnih studija, oblast: Likovno vaspitanje i Metodika likovnog vaspitanja.

Smiljana S. Kojić Grandić, OŠ "Jovan Popović" u Kikindi i OŠ "Đura Jakšić" u Kikindi

Diplomirani grafičar Fakuteta likovnih umetnosti u Beogradu.

Profesor likovne kulture

Zagorka T. Markov, Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi

Fakultet defektoloških nauka u Beogradu.

Doktor defektoloških nauka.

Profesor strukovnih studija

Reference

Banković, S. (2016). Sociometrijski status učenika sa intelektualnom ometenošću u redovnom obrazovnom okruženju. Beogradska defektološka škola, 22(1), 59-74.

Čolić, M. (2015). Uticaj formiranih uverenja o karakteristikama autizma dece neurotipičnog razvoja na prihvatanje vršnjaka sa autizmom. Specijalna edukacija i rehabilitacija, 14(2),1 69-191.

Daniels, E.R., & Stafford, K. (2001). Integracija dece sa posebnim potrebama. Beograd: Centar za interaktivnu pedagogiju.

Epstein, J. (1996). This we believe and now we must act: improving schoolfamily- community partnerships in the middle grades. Middle School Journal, 28(2), 43-48.

Fantuzzo, J., Tighe, E., & Childs, S. (2000). Family involvement questionnaire: a multivariate assessment of family participation in early childhood education. Journal of Educational Psychology, 92(2), 367-376. doi:10.1037//0022-0663.92.2.367

Glumbić, N., Milačić Vidojević, I., & Đorđević, M. (2008). Modeli pružanja podrške deci sa poremećajima autističkog spektra u sistemu inkluzivnog obrazovanja. Beogradska defektološka škola, 14 (3), 149-160. Beogradska defektološka škola, 14(3), 161-181.

Dimoski, S., & Nikolić, G. (2015). Značaj odnosa društva prema osobama sa smetnjama u razvoju za realizaciju obrazovne inkluzije u Srbiji. Sociološki pregled, 49(4), 419-443.

Đorđević, M. i Glumbić, N. (2013). Mogućnosti primene strategije krug prijatelja u inkluzivnom obrazovanju dece sa autizmom. Zbornik radova Učiteljskog fakulteta15, (15). 375-380

Đorđević, M., & Glumbić, N. (2015). Primena vršnjačkih strategija u radu sa decom saporemećajem autističkog spektra u inkluzivnom školskom kontekstu. Beogradska defektološka škola, 21(1), 39-52.

Jablan, B., Mirković, A., Stanimirović, D., & Vučinić, V. (2017). Sociometrijski status učenika sa razvojnim smetnjama i učenika sa zdravstvenim teškoćama u redovnoj školi.Beogradska defektološka škola, 23(2). 9-21.

Jelić, M., Stojković, I., & Markov, Z. (2018). Saradnja predškolske ustanove i roditelja iz ugla vaspitača. Specijalna edukacija i rehabilitacija, 17(2), 165-187. doi:10.5937/specedreh17-16592

Jančec, M., Šimleša, S., Frey Škinjar, J (2016). Poticanje socijalne interakcije putem socijalnih priča u dječaka s poremećajem iz spektra autizma. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 52(1), 87-99. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/161503

Koegel, L.K., Vernon, T.W., Koegel, R.L., Koegel, B.L., & Paullin, A.W. (2012). Improving social engagement and initiations between children with autism spectrum disorder and their peers in inclusive settings. Journal of Positive Behavior Interventions, 14, 220-227.

Krnjаjа, Ž., Miškeljin,L., (2006). Od učenjа kа podučаvаnju, Beogrаd: Lađarak

Krantz, J.P., & Mc Clannahan, T.L. (1998). Social interaction skills for children with autism: A script - rading procedure for beginning readers, Journal of Applied Behavior Analysis, 31 (2), 191-202.

Lebedina Manzoni, M., Lotar, M., & Ricijaš, N. (2008). Podložnost vršnjačkom pritisku i samopoštovanje kod studenata. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 44(1), 77-92.

Laushe, M.K., & Juane Heflin, L. (2000). Enhancing Social Skills of Kindergarten Children with Autism Through the Training of Multiple Peers as Tutors. Journal of Autism and Developmental Disorders, 30(3), 183-193.

Ludajić, A. i Markov, Z. (2011). Inkluzija - pedagoški model podrške detetu sa autizmom u redovnom vrtiću. Pedagoška stvarnost, 57 (7-5), 577-800.

Goldstein, H., Kaczmarek, L., Pennington, R., & Shafer, K. (1992). Peer-mediated intervention: attending to, commenting on, and acknowledging the behavior of preschoolers with autism. Journal of Applied Behavior Analysis, 25(2), 289-305.

Gonzalez Lopez, A., & Kamps, D. (1997). Social Skills Training to Increase Social Interactions Between Children with Autism and Their Typical Peers, vol. 12(1), 2-14.

Hagiwara, T., & Smith Myles, B. (1999). A Multimedia Social Story Intervention Teaching Skills to Children with Autism, vol. 14(2), 82-95.

Mikas, D., & Roudi, B. (2012). Socijalizacija djece s teškoćama u razvoju u ustanovama predškolskog odgoja. Paediatrica Croatica, 56 (Supl 1), 207-214.

Orlić, A., Pejčić, B., Lazarević, D., & Milanović, I. (2016). The Predictors of Students Attitude Towards Inclusion od Children with Disabilities in Physical Education Classes. Physical culture, 70(2), 126-134.

Pravilnik o dadatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj i socijalnoj podršci detetu i učeniku. „Sl. glasnik RS“, br. 63/2010.

Pravilnik o bližim uputstvima za utvrđivanje prava na individualni obrazovni plan, njegovu primenu i vrednovanje. „Službeni glasnik RS, br. 72/10“.

Pravilnik o standardima kvaliteta rada ustanove „Službeni glasnik RS, br. 68/12“.

Pravilnik o dadatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj i socijalnoj podršci detetu i učeniku.“Sl. glasnik RS. br. 80/2018.

Radić Šestić, M., Milanović Dobrota, B., & Radovanović, V. (2012). Odnos društva prema osobama sa ometenošću. Sociološki pregled, 66(4), 561-582.

Roberts, W. & Strayer, J (1996). Empatu, emotional expressiveness, and prosocial behavior. Child Development, 67,449-470.

Ruston, J.P., Fulker, D.W., Neale, M.C., Nias, D.K.B. & Eysenck, H.J.(1986). Altruism and aggression: The heritabilitu of individual differences. Journal of Personalitu and social Psyhologu, (50), 1192/1198.

Spasenović, V. i Matović, N. (2015). Pripremljenost nastavnika razredne i predmetne nastave za rad sa decom sa smetnjama u razvoju.Nastava i vaspitanje, 64(2), 207-222.

Sretenov, D. (2008). Kreiranje inkluzivnog vrtića. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.

Stančič, M., & Stanisavljević Petrović, Z. (2013). Mišljenje vasitača o koristima od inkluzije I načinima njenog ostvarivanja. Specijalna edukacija i rehabilitacija, 12(3), 353-369.

Stanisavljević-Petrović, Z. i Stančić, M. (2010) Stavovi i iskustva vaspitača o radu sa decom sa posebnim potrebama. Pedagogija, vol. 65, br. 3, str. 451-461.

Stojković, I., Markov, Z., i Jelić, M. (2017). Korelati opažanja saradnje između roditelјa i vaspitača u predškolskim ustanovama. u M. Stančić, A. Tadić i T. Nikolić

Maksić (Ur.) Zbornik radova sa nacionalnog naučnog skupa Susreti pedagoga: “Vaspitanje danas'' (str.127-132), 29-30 septembar, Beograd: Odelјenje za pedagogiju i andragogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i Pedagoško društvo Srbije.

Thorp, M.D., Stahmer, C.A. & Schreibman, L. (1995). Effects of sociodramatic play training on children with autism. Journal of Autism and Developmental Disorders, 25(3), 265-282.

Objavljeno
2020/12/10
Broj časopisa
Rubrika
Originalni naučni članak