PRIMENA REEDUKACIJE PSIHOMOTORIKE U TRETMANU RAZVOJNE VERBALNE DISPRAKSIJE

Katarina N. Tomić; Ana Marković

doi:10.5937/timsact9-7255

Katarina N. Tomić Visoka škola strukovnih studija za vaspitače, Kruševac
Ana Marković Visoka škola strukovnih studija za vaspitače, Kruševac

DOI: https://doi.org/10.5937/timsact9-7255

Ključne reči: defectology||, ||defektologija, Developmental Apraxia of Speech||, ||razvojna govorna apraksija, Psychomotor re-education||, ||reedukacija psihomotorike, development||, ||razvoj, speech||, ||govor, psychomotorics||, ||psihomotorika, Dyspraxia||, ||dispraksija,

Sažetak

Dispraksija se najčešće definiše kao poremećaj ili nezrelost u razvoju motorike i organizacije ciljanih, voljnih pokreta u objektivnom prostoru. S obziom na to da je govorna aktivnost motorički čin visoke specifičnosti i kompleksnosti, dispraksične smetnje mogu zahvatiti i kontrolu oralno-bukalno-lingvalnih pokreta i proizvesti probleme u govornoj ekspresiji. Razvojna verbalna dispraksija (RVD) predstavlja razvojni govorno-jezički poremećaj koji se ispoljava u teškoćama programiranja sekvencijalnih govornih pokreta, a samim tim i produkcije smislene verbalne poruke i njenih pratećih neverbalnih (prozodijskih) elemenata. Razvojna verbalna dispraksija dijagnostikuje se ukoliko kod deteta ne postoji detektovano periferno organsko oštećenje (rascep usne/nepca i drugi poremećaji građe govornog aparata), ozbiljne senzorne smetnje ni periferna mišićna slabost ili disfunkcija (dizartrija, cerebralna paraliza). Takođe, uslov za postavljanje dijagnoze su i intelektualno funkcionisanje u granicama proseka, kao i dobre receptivne govorno-jezičke sposobnosti. Dobri rezultati u tretmanu razvojnih dispraksičnih smetnji postižu se primenom tehnika reedukacije psihomotorike, metoda “razvojne terapije” kojim se postiže reintegracija praktognostičkih sposobnosti i osvežavanje psihomotornih aktivnosti, korišćenjem govora, pokreta i toničkog dijaloga kao autentičnih sredstava komunikacije. U radu će biti prikazane vežbe opšte reedukacije psihomotorike, koje se mogu, kao dopuna logopedske i neuropsihološke terapije, koristiti u tretmanu razvojne verbalne dispraksije.

Ključne reči: defektologija, razvojna govorna apraksija, reedukacija psihomotorike, razvoj, govor, psihomotorika, dispraksija

Biografije autora

Katarina N. Tomić, Visoka škola strukovnih studija za vaspitače, Kruševac

profesor strukovnih studija

Ana Marković, Visoka škola strukovnih studija za vaspitače, Kruševac

profesor strukovnih studija

Reference

American Speech-Language-Hearing Association. (2007). Childhood Apraxia of Speech: Position Statement. Dostupno na www.asha.org/policy.

Ballard, K.J., Robin, D.A., McCabe, P., & McDonald, J. (2010). A Treatment of Disprosody in Childhood Apraxia of Speech. J Speech Lang Hear R, 53, 1227-1245.

Bojanin, S. (1986). Neuropsihologija razvojnog doba i opšti reedukativni metod. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.

Bradley, G. W., Daroff, R. B., Fenichel, G. M., & Jankovic, J. (2004). Neurology in clinical practice: The neurological disorders. Philadelphia: Sounders.

Caruso, A. J., & Strand, E. A. (Eds.) (1999). Clinical management of motor speech disorders in children. NY: Thieme.

Fisher, S.E., & Scharff, C. (2009). FOXP2 as a molecular window into speech and language. Trends in Genetics, 25 (4), 166-177.

Floel, A., Ellger, T., Breitenstein, C., & Knecht, S. (2003). Language perception activates the hand motor cortex: implications for motor theories of speech perception. Eur J Neurosci, 18 (3), 704-708.

Forest, K. (2003). Diagnostic criteria of developmental apraxia of speech used by clinical speech-language pathologists. Am J Speech-Lang Pat, 12, 376-380.

Golubović, Š., Tubić, T., & Marković, S. (2011). Psychomotor re-education – movement as therapeutic method. Med Pregl, 64 (1-2), 61-63.

Govedarica, T. (1989). Opšta reedukacija psihomotorike. Beograd: Institut za mentalno zdravlje.

Ilanković, V., Ilanković, N. (2009). Psihomotorni razvoj deteta: vodič za procenu i stimulaciju razvoja. Beograd: Visoka medicinska škola strukovnih studija „Milutin Milanković“.

Išpanović – Radojković, V., Govedarica, T. (2006). Reedukacija psihomotorike i relaksacija kao terapijske metode u dečjoj psihijatriji. Psihijatrija danas, 38 (1), 41-49.

Iveković, I. (2013). Utjecaj motoričkog planiranja, koordinacije i sukcesivnih sposobnosti na motorički razvoj i društveno ponašanje djece s teškoćama u razvoju. Hrvat Športskomed Vjesn, 28, 99-107.

Kent, R. (ed.) (2004). The MIT encyclopedia of communication disorders. London: The MIT press.

Meister, I. G., Boroojerdi, B., Foltys, H., Sparing, R., Huber, W., & Topper, R. (2003). Motor cortex hand area and speech: implications for the development of language. Neuropsychologia, 41 (4), 401-406.

Portwood, M. (2000). Understanding developmental dyspraxia. London: David Fulton Publishers.

Povše – Ivkić, V., Govedarica, T. (2000). Praktikum opšte defektološke dijagnostike. Beograd: Institut za mentalno zdravlje.

Trauner, D., Wulfeck, B., Tallal, P., & Hasselink, J. (2000). Neurological and MRI profiles of children with developmental language impairment. Dev Med Child Neurol, 42 (7), 470-475.

Williams, P. (2002). Developmental Verbal Dyspraxia. Preuzeto 25. juna. 2014. sa

http://www.dyspraxiafoundation.org.uk/wp-content/uploads/2013/10/Developmental_Verbal_Dyspraxia.pdf

Velleman, S. L. (2003). Childhood apraxia of speech. Resource guide. New York: Delmar Learning.