KULTURNE MANIFESTACIJE KAO TURISTIČKI PROIZVOD VOJVODINE
Sažetak
Među brojnim turističkim atrakcijama u svetu posebno mesto zauzimaju one iz oblasti kulture i kulturnog nasleđa. Kulturni turizam poslednjih godina beleži izuzetno brz rast na globalnom tržištu i zbog toga ne čudi što predstavlja predmet izučavanja mnogih naučnika. Kultura na tlu Vojvodine ima dugu i bogatu tradiciju. Vekovni suživot brojnih nacija neminovno je dovodio do različitih kulturnih uticaja, bogatstva raznolikosti kulturnih izraza i njihovog plodnog prožimanja. U Vojvodini postoji veliki broj tradicionalnih događaja, lokalnih manifestacija i festivala, od kojih su pojedine već prevazišle okvir popularnosti na domaćem tržištu i postale prepoznatljive u regionu i šire. Manifestacije u Vojvodini, prvenstveno u ulozi čuvara nematerijalne kulturne baštine, imaju značajan turistički potencijal. Međutim, veliki broj njih je lokalnog karaktera sa vrlo malim ili zanemarljivim turističkim značajem. Pojedine su vremenom postale finansijski neodržive, a većina nije međusobno prostorno i vremenski usklađena.
Ovaj rad ima za cilj da se, kroz mapiranje i prikupljanje podataka, izvrši klasifikacija i tipologija postojećih kulturnih manifestacija na teritoriji Vojvodine i da se, na bazi rezultata fokus grupa, ponude predlozi za njihovo programsko i sadržajno unapređenje koje će dovesti do jačanja kulturnog identiteta i kreiranja kvalitetnog turističkog proizvoda. Konkretni koraci i smernice koje su navedene u ovom radu trebale bi dati podsticaj za unapređenja u oblasti kulturnog turizma kroz jačanje turističkog potencijala kulturnih manifestacija u Vojvodini.
Ključne reči: Kulturne manifestacije, kulturni turizam, kulturni identitet, turistički proizvod, Vojvodina
Reference
Bianchini, F. (1999). Cultural planning for urban sustainability. In L. Nystrom & C. Fudge (Eds.).(1999). Culture and Cities. Cultural Processes and Urban Sustainability (pp. 34-51). Stockholm: The Swedish Urban Development Council.
Bjeljac, Ž. (2010). Turističke manifestacije u Srbiji. Beograd: Geografski institut „Jovan Cvijić" SANU.
Getz, D. (1997). Event management and Event Touris. New York: Cognizant Communications Corporation.
Mercer, C. (1991). Brisbane’s Cultural Development Strategy: The Process, the Politics, and the Products. In EIT The Cultural Planning Conference. Victoria, Australia: EIT.
Mercer, C. (1991). What Is Cultural Planning? Paper presented to the Community Arts Network National Conference. Sydney, 10 October, 1991.
Perovic, V., Nerandzic, B.; Todorovic, A. (2012). Controlling as a useful management instrument in crisis times. African Journal of Business Management, 6 (6), 2101-2106.
Ritzer G. (1999). Enchanting a Disenchanted World: Revolutionizing the Means of Consumption. London: Sage.
Richards, G. (2013). Events and the Means of Attention. Journal of Tourism Research & Hospitality, 2 (2), 1-5.
Turistička organizacija Srbije. (2014). Kaledndar događaja Turističke organizacije Srbije. Preuzeto sa: www.srbija.travel/kalendar-dogadjaja
Turistička organizacija Vojvodine. (2014). Kalendar manifestacija Turističke organizacije Vojvodine. Preuzeto sa: http://vojvodinaonline.com
Zavod za proučavanje kulturnog razvitka. (2014). Agenda manifestacija Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka. Preuzeto sa: http://www.zaprokul.org.rs/AgendaManifestacija/Search.aspx
Zukin, S. (1995). The cultures of cities. London: Blackwell.
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).