Vantelesno održavanje života kod teškog kardiogenog šoka izazvanog intoksikacijom diltiazemom
Sažetak
Apstrakt
Uvod. Lečenje kardiogenog šoka izazvanog teškim trovanjem lekovima uvek predstavlja veliki izazov. U slučaju polimedikamentnog trovanja, ishod je, uprkos agresivnoj medikamentnoj terapiji, nepredvidiv. Predložena je upotreba uređaja za vantelesno održavanje života u takvim slučajevima i to sa obećavajućim rezultatima. Prikaz bolesnika. Prikazali smo bolesnika sa teškim kardiogenim i distributivnim šokom izazvanim suicidalnim trovanjem – ingestijom diltiazema i anjonskog surfaktanta kod 36-godišnje žene. Bolesnica je progutala više of 90 tableta diltiazema od 90 mg (ukupna doza 8,1 grama) i 4 “kuglice” sredstva za osvežavanje toaleta koje sadrži anjonski surfaktant. Tokom prijema, sistemski krvni pritisak bio je 65/40 mmHg, frekvencija srčanog rada 45/min, sa znacima metaboličke acidoze. Bolesnica je podvrgnuta ponavljanim gastričnim lavažama. Urađena je hitna nadoknada volumena, primenjen je kalcijum glukonat, kao i insulin i vazopresorni lekovi (dopamin i noradrenalin) sa zanemarljivim efektima. Usled progresivnog i refraktornog kardiogenog šoka sa znacima multiorganskog zatajenja, doneta je odluka da se započne sa venoarterijskom ekstrakorporalnom membranskom oksigenacijom. Neposredno nakon započinjanja vantelesne membranske oksigenacije, uspostavljena je diureza. Tokom narednih 36 časova postignuta je adekvatna perfuzija organa sa kompletnim povlačenjem znakova multiorganskog zatajenja. Nakon ponovnog uspostavljanja funkcije svih organa, bolesnica je podvrgnuta dekanulaciji nakon čega je, desetog dana, otpuštena iz bolnice u dobrom stanju. Zaključak. U slučajevima refraktornog kardiogenog i distributivnog šoka usled trovanja diltiazemom i ostalim agensima, venoarterijska ekstrakorporalna membranska oksigenacija može pružiti dodatnu cirkulatornu podršku i omogućiti dodatno vreme za endogeno uklanjanje toksina. Venoarterijska ekstrakorporalna membranska oksigenacija bi trebalo da se koristi zajedno sa optimalnom medikamentnom terapijom u cilju uspostavljanja perfuzije krajnjih organa čime se podstiče metabolizam lekova i toksina i njihova prirodna eliminacija.
Reference
REFERENCES
Bronstein AC, Spyker DA, Cantilena LR, Rumack BH, Dart RC. 2011 Annual report of the American Association of Poison Control Centers' National Poison Data System (NPDS): 29th Annual Report. Clin Toxicol (Phila) 2012; 50(10): 911–1164.
Howarth DM, Dawson AH, Smith AJ, Buckley N, Whyte IM. Cal-cium channel blocking drug overdose: An Australian series. Hum Exp Toxicol 1994; 13(3): 161–6.
DeWitt CR, Waksman JC. Pharmacology, pathophysiology and management of calcium channel blocker and beta-blocker tox-icity. Toxicol Rev 2004; 23(4): 223–38.
Graudins A, Lee HM, Druda D. Calcium channel antagonist and beta-blocker overdose: Antidotes and adjunct therapies. Br J Clin Pharmacol 2016; 81(3): 453–61.
Müller D, Desel H. Common causes of poisoning: Etiology, di-ag¬nosis and treatment. Dtsch Arztebl Int 2013; 110(41): 690–9; quiz 700.
Persson HE, Sjöberg GK, Haines JA, Pronczuk de Garbino J. Poi-son¬ing severity score. Grading of acute poisoning. J Toxi¬col Clin Toxicol 1998; 36(3): 205–13.
St-Onge M, Dubé PA, Gosselin S, Guimont C, Godwin J, Archam-bault PM, et al. Treatment for calcium channel blocker poi-soning: A systematic review. Clin Toxicol (Phila) 2014; 52(9): 926–44.
Masson R, Colas V, Parienti J, Lehoux P, Massetti M, Charbonneau P, et al. A comparison of survival with and without extracor¬poreal life support treatment for severe poisoning due to drug intoxication. Resuscitation 2012; 83(11): 1413–7.
Radovanović MR, Miletić GM, Radovanović MS. Successful treat-ment of polymedicamentous poisoning with metoprolol, dilti-azem and cilazapril. Vojnosanit Pregl 2009; 66(11): 904–8. (Serbian)
Vuković-Ercegović G, Perković-Vukčević N, Đorđević S, Šegrt Z, Potre¬bić O, Janković SR, et al. Successful usage of intravenous li-pid emulsion in treatment of acuteverapamil poisoning: A case report. Vojnosanit Pregl 2017; 74(3): 278–81.
Daubin C, Lehoux P, Ivascau C, Tasle M, Bousta M, Lepage O, et al. Extracorporeal life support in severe drug intoxication: a ret¬rospective cohort study of seventeen cases. Crit Care 2009; 13(4): R138.
Mégarbane B, Leprince P, Deye N, Résière D, Guerrier G, Rettab S, et al. Emergency feasibility in medical intensive care unit of extracorporeal life support for refractory cardiac arrest. Inten-sive Care Med 2007; 33(5): 758–64.
Babatasi G, Massetti M, Verrier V, Lehoux P, Le Page O, Bruno PG, et al. Severe intoxication with cardiotoxic drugs: Value of emergency percutaneous cardiocirculatory assistance. Arch Mal Coeur Vaiss 2001; 94(12): 1386–92.
Lange DW, Sikma MA, Meulenbelt J. Extracorporeal membrane oxygenation in the treatment of poisoned patients. Clin Toxi-col (Phila) 2013; 51(5): 385–93.
Pozzi M, Koffel C, Djaref C, Grinberg D, Fellahi JL, Hugon-Vallet E, et al. High rate of arterial complications in patients sup-ported with extracorporeal life support for drug intoxication-induced refractory cardiogenic shock or cardiac arrest. J Tho-rac Dis 2017; 9(7): 1988–96.
Lee HM, Archer JR, Dargan PI, Wood DM. What are the adverse effects associated with the combined use of intravenous lipid emulsion and extracorporeal membrane oxygenation in the poisoned patient. Clin Toxicol (Phila) 2015; 53(3): 145–50.
Kolcz J, Pietrzyk J, Januszewska K, Procelewska M, Mroczek T, Malec E. Extracorporeal life support in severe propranolol and vera¬pamil intoxication. J Intensive Care Med 2007; 22(6): 381–5.