Psihogeni dijabetes insipidus – prikaz bihejvioralne psihoterapije

  • Miodrag M Stanković University of Niš, Faculty of Medicine, Niš, Serbia
  • Jelena Stevanović General Hospital, Leskovac, Serbia
  • Aleksandra Stojanović University of Niš, Faculty of Medicine, Niš, Serbia
  • Jelena Kostić Clinical Centre Niš, Clinic for Childrenʼs Internal Diseases, Niš, Serbia
  • Sandra Stanković Clinical Centre Niš, Clinic for Childrenʼs Internal Diseases, Niš, Serbia
Ključne reči: bihevioralna terapija;, deca;, dijabetes insipiuds;, dijagnoza;, psihoterapija;, lečenje, ishod

Sažetak


Uvod. Psihogeni dijabetes inspidus je potencijalno životnougrožavajuće stanje koje se manifestuje kao poremećaj žeđi sa ekscesivnim unosom tečnosti (više od 3 litre dnevno) i očuvanom funkcijom neurohipofize i bubrega. Prikaz bolesnika. Prikazan je dečak uzrasta 4 godine i 8 meseci sa simptomima polidipsije, poliurije, nokturije i malnutricije. Pedijatrijskim ispitivanjem i učinjenim laboratorijskim analizama nije postavljena jasna diferencijalna dijagnoza između psihogenog i nepsihogenog dijabetesa insipidusa. Psihijatrijska konsultacija imala je za cilj sagledavanje mogućnosti postojanja kompulzivnog uzimanja tečnosti i primenu terapije sprečavanja. Diferencijacija se odvijala u dve etape. U prvoj etapi dete je odvojano od majke u kraćim intervalima, a u drugoj fazi uključene su bihejvioralne intervencije: distrakcije pažnje i pozitivno i negativno potkrepljivanje odlaganja kompulzivnog uzimanja tečnosti. Majka je obučavana metodama operantnog uslovljavanja, nagrađivanja i uskraćivanja privilegija, kao i metodama izlaganja, sprečavanja i relaksacije deteta. Predložen je nastavak multidisciplinarnog lečenja (pedijatrijskog, konsultativno psihijatrijskog i bihejvioralno psihoterapijskog). Procena efekata bihejvioralne terapije, sagledana je nakon četiri i dvanaest nedelja. Dečak je smanjio dnevni unos tečnosti za 3,5 L, a dobio je 1 kilogram u telesnoj masi, uz značajno produženje intervala u uzimanju tečnosti. Postignuti terapijski efekat nije mogao biti objašnjen pedijatrijskim tretmanom uvedenim pre primene bihejvioralne terapije i psihoedukacije majke. Zaključak. Konsultacije i multidisciplinarni pristup različitih profila zdravstvenih radnika u rešavanju predominantno somatskih poremećaja psihogenog dijabetesa insipidudsa kod dece treba da budu istaknuti kao način lečenja.

Reference

Hutcheon D. Psychogenic Polydipsia (Excessive Fluid Seeking Behaviour). BC Psychologist 2013; p. 15‒6.

Dundas B, Harris M, Narasimhan M. Psychogenic polydipsia review: etiology, differential, and treatment. Curr Psychiatry Rep 2007; 9(3): 236‒41.

Hutcheon D. Psychogenic Polydipsia: Treatment Strategies and Housing Options. Baltimore: The American College of Foren-sic Examiners Int; 2012.

Thoma JL, Howe J, Gaudet A, Brantley PJ. Behavioral treatment of chronic psychogenic polydipsia with hyponatremia: a unique case of polydipsia in a primary care patient with intrac-table hiccups. J Behav Ther Exp Psychiatry 2001; 32(4): 241‒50.

Williams ST, Kores RC. Psychogenic polydipsia: comparison of a community sample with an institutionalized population. Psychiatry Res 2011; 187(1‒2): 310‒1.

Costanzo ES, Antes LM, Christensen AJ. Behavioral and medical treatment of chronic polydipsia in a patient with schizophre-nia and diabetes insipidus. Psychosom Med 2004; 66(2): 283‒6.

American Psychiatric Association. Obsessive-Compulsive and Re-lated Disorders. In: American Psychiatric Association. Diagnostic and statistical manual of mental disorders (DSM–5). 5th ed. Washington, DC: American Psychiatric Association Publish-ing; 2013. Chapter 13.

ZERO TO THREE. Diagnostic Classification of Mental Health and Developmental Disorders of Infancy and Early Childhood: DC: 0-5. Washington, DC: Zero to Three the Natl Center; 2016.

Objavljeno
2021/01/15
Rubrika
Prikaz bolesnika