Primena jednoprotočne albuminske dijalize u akutnoj fazi amanitinskog sindroma uzrokovanog trovanjem pečurkama

  • Dragana Jovanović Military Medical Academy, Clinic for Anesthesiology and Intensive Therapy, Belgrade, Serbia
  • Dejan Pilčević Military Medical Academy, Clinic for Nephrology, Belgrade, Serbia; University of Defence, Faculty of Medicine of the Military Medical Academy, Belgrade, Serbia
  • Jelena Isailović Military Medical Academy, Clinic for Anesthesiology and Intensive Therapy, Belgrade, Serbia
  • Nataša Perković Vukčević Military Medical Academy, Clinic for Emergency and Clinical Toxicology, Belgrade, Serbia; †University of Defence, Faculty of Medicine of the Military Medical Academy, Belgrade, Serbia
  • Rade Vuković Military Medical Academy, Clinic for Anesthesiology and Intensive Therapy, Belgrade, Serbia
Ključne reči: amanitin;, dijaliza;, hepatička encefalopatija;, jetra, insuficijencija;, trovanje pečurkama

Sažetak


Uvod. Učestalost trovanja pečurkama je u porastu kako u svetu tako i u našoj zemlji. Najotrovnija vrsta pečuraka na našim prostorima je Zelena pupavka (Amanita phalloides), koja prouzrokuje amanitinski sindrom kod otrovanih pacijenata i smatra se odgovornom za većinu smrtnih slučajeva kod pacijenata otrovanih pečurkama. Jetra je jedan od primarnih ciljnih organa toksičnog delovanja amatoksina. Klinički simptomi i znaci trovanja amatoksinom se različito manifestuju, od jednostavnih gastrointestinalnih poremećaja do smrtnog ishoda. Trenutno ne postoje literaturna saznanja o postojanju specifičnog antidota koji bi trebalo da se primenjuje u akutnoj fazi amanitinskog sindroma. Osnovu terapije čine simptomatska i suportivna terapija. Albuminska dijaliza je ekstrakorporalni, nebiološki mehanizam potpore funkcije jetre koji se koristi kod insuficijencije jetre različitih etiologija. Prikaz bolesnika. Inicijalni tretman pacijenta lečenog pod kliničkom slikom alimentarne intoksikacije pečurkama i amanitinskog sindroma uključio je simptomatsku i suportivnu terapiju. Zbog povišenih vrednosti enzima jetre, kao i amonijaka i prisutne oligurije, multidisciplinarnom analizom donesena je odluka da se u lečenju ovog pacijenta primeni jednoprotočna albuminska dijaliza (JPAD) kao terapijska mera potpore funkcijama jetre i bubrega. Posle prolaznog poboljšanja, u nastavku lečenja, dolazi do pogoršanja opšteg stanja. To se manifestovalo pogoršanjem stanja svesti i, posledično, respiratorne funkcije. Dalje lečenje uključivalo je mehaničku ventilaciju i ponovljene JPAD procedure. Ovo je na kraju dovelo do pozitivnih ishoda, uključujući poboljšanje svesti, bolju respiratornu funkciju i normalizaciju laboratorijskih pokazatelja funkcija jetre i bubrega. Zaključak. S obzirom da je funkcija jetre kompromitovana u amanitinskom sindromu, JPAD predstavlja dobar izbor u lečenju pacijenata sa teškom kliničkom slikom trovanja pečurkama. Prikazani pacijent je prvi pacijent otrovan pečurkama sa ovim stepenom težine kliničke slike, lečen u našoj ustanovi, kod koga nije zabeležen smrtni ishod. Na osnovu daljih ispitivanja i analiza i većeg kliničkog iskustva koje će se steći daljom upotrebom JPAD-a, potrebno je napraviti jasan protokol za upotrebu ove metode u toku lečenja pacijenata otrovanih pečurkama.

Reference

Ng TB, Cheung RCF, Wong JH, Chan YS, Dan X, Pan W, et al. Fungal proteinaceous compounds with multiple biological ac-tivities. Appl Microbiol Biotechnol 2016; 100(15): 6601–17.

Eren SH, Demirel Y, Ugurlu S, Korkmaz I, Aktas C, Güven FM. Mushroom poisoning: retrospective analysis of 294 cases. Clinics (Sao Paulo) 2010; 65(5): 491–6.

Alves A, Gouveia Ferreira M, Paulo J, França A, Carvalho A. Mushroom poisoning with Amanita phalloides—a report of four cases. Eur J Intern 2001; 12(1): 64–6.

Bonnet MS, Basson PW. The toxicology of Amanita phalloides. Homeopathy 2002; 91(4): 249–54.

Režić S, Vučinić J, Jović-Stošić V, Kilibarda V, Jaćević M, Marković M, et al. Poison Control Center Yearbook. Beograd: Vojno-medicinska akademija; 2022. pp. 16–57.

Jander S, Bischoff J, Woodcock BG. Plasmapheresis in the treat-ment of Amanita phalloides poisoning: II. A review and rec-ommendations. Ther Apher 2000; 4(4): 308–12.

Wieland T, Faulstich H. Amatoxins, phallotoxins, phallolysin, and antamanide: the biologically active components of poi-sonous Amanita mushrooms. CRC Crit Rev Biochem 1978; 5(3): 185–260.

Jaeger A, Jehl F, Flesch F, Sauder P, Kopferschmitt J. Kinetics of amatoxins in human poisoning: therapeutic implications. J Toxicol Clin Toxicol 1993; 31(1): 63–80.

Karlson-Stiber C, Persson H. Cytotoxic fungi--an overview. Toxicon 2003; 42(4): 339–49.

Splendiani G, Mazzarella V, Zazzaro D, Dipietrantonio P, Vega A, Cipriani S, et al. Clinical experience in treatment of Amani-ta phalloides poisoning. G Ital Nefrol 2002; 19(1): 31–6. (Italian)

Wieland T. The toxic peptides from Amanita mushrooms. Int J Pept Protein Res 1983; 22(3): 257–76.

Le Daré B, Ferron PJ, Gicquel T. Toxic Effects of Amanitins: Repurposing Toxicities toward New Therapeutics. Toxins (Ba-sel) 2021; 13(6): 417.

Enjalbert F, Rapior S, Nouguier-Soulé J, Guillon S, Amouroux N, Cabot C. Treatment of amatoxin poisoning: 20-year retrospec-tive analysis. J Toxicol Clin Toxicol 2002; 40(6): 715–57.

Poucheret P, Fons F, Doré JC, Michelot D, Rapior S. Amatoxin poisoning treatment decision-making: pharmaco-therapeutic clinical strategy assessment using multidimensional multivari-ate statistic analysis. Toxicon 2010; 55(7): 1338–45.

Sen S, Williams R, Jalan R. Emerging indications for albumin dialysis. Am J Gastroenterol 2005; 100(2): 468–75.

Tsipotis E, Shuja A, Jaber BL. Albumin Dialysis for Liver Fail-ure: A Systematic Review. Adv Chronic Kidney Dis 2015; 22(5): 382–90.

Gadour E, Kaballo MA, Shrwani K, Hassan Z, Kotb A, Aljuraysan A, et al. Safety and efficacy of Single-Pass Albumin Dialysis (SPAD), Prometheus, and Molecular Adsorbent Recycling System (MARS) liver haemodialysis vs. Standard Medical Therapy (SMT): meta-analysis and systematic review. Prz Gas-troenterol 2024; 19(2): 101–11.

Garcia J, Costa VM, Carvalho A, Baptista P, de Pinho PG, de Lourdes Bastos M, et al. Amanita phalloides poisoning: Mecha-nisms of toxicity and treatment. Food Chem Toxicol 2015; 86: 41–55.

Ganzert M, Felgenhauer N, Schuster T, Eyer F, Gourdin C, Zilker T. Amanita poisoning-comparison of silibinin with a combina-tion of silibinin and penicillin. Dtsch Med Wochenschr 2008; 133(44): 2261–7. (German)

Jones JS, Dougherty J. Current status of plasmapheresis in toxi-cology. Ann Emerg Med 1986; 15(4): 474–82.

Szczepiorkowski ZM, Winters JL, Bandarenko N, Kim HC, Lin-enberger ML, Marques MB, et al. Guidelines on the use of ther-apeutic apheresis in clinical practice–evidence-based approach from the Apheresis Applications Committee of the American Society for Apheresis. J Clin Apher 2010; 25(3): 83–177.

Nenov VD, Marinov P, Sabeva J, Nenov DS. Current applications of plasmapheresis in clinical toxicology. Nephrol Dial Trans-plant 2003; 18 Suppl 5: v56–8.

Karvellas CJ, Tillman H, Leung AA, Lee WM, Schilsky ML, Hameed B, et al. Acute liver injury and acute liver failure from mushroom poisoning in North America. Liver Int 2016; 36(7): 1043–50.

Giordano C, Rivas J, Zervos X. An Update on Treatment of Drug-Induced Liver Injury. J Clin Transl Hepatol 2014; 2(2): 74–9.

Rifai K. Extracorporeal albumin dialysis. Hepatol Res 2008; 38 Suppl 1: S41–5.

Objavljeno
2025/09/26
Rubrika
Prikaz bolesnika