Različite tehnike rekonstrukcije krvnih sudova prilikom presađivanja bubrega
Sažetak
Uvod/Cilj. Multiple bubrežne arterije (MBA) predstavljaju hirurški izazov zbog anastomoza, krvarenja i stenoza. One se moraju sačuvati, rekonstruisati i pripremiti za sigurnu anastomozu. Posebna pažnja usmerena je na polarnu arteriju. U ovom radu prikazali smo različite tehnike koje koristimo za rekonstrukciju krvnih sudova tokom transplantacije bubrega, uključujući važne korake tokom eksplantacije, preparacije i implantacije. Metode. Tokom 16 godina (1996–2012.) transplantacije u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, uradili smo 310 živih i 44 kadaverične transplantacije bubrega, a kod 28 (8%) bubrega bile su prisutne dve ili više bubrežnih arterija (BA). Rezultati. Svi transplantirani bubrezi profunkcionisali su neposredno posle operacije. Nije bilo većih komplikacija ni gubitka grafta. Rekonstruisali smo 20 bubrega sa dve BA, 4 bubrega sa tri BA, 1 bubreg sa četiri BA, jedan sa 4 arterije i rekonstrukcijom vene, 1 bubreg sa 3 arterije i interpozicijom politetrafluoroetilenskog (PTFE) grafta i jedan bubreg sa odsečenom BA i rekonstrukcijom donorskom spoljašnjom ilijačnom arterijom. U minimalnom praćenju od 1 godine, svi transplantirani bolesnici su imali normalnu funkciju bubrega. Zaključak. Transplantacija donorskog bubrega na kontralateralnu stranu recipijenta i terminoterminalna anastomoza bubrežne arterije sa unutrašnjom ilijačnom arterijom je naša standardna procedura kojom ostvarujemo zadovoljavajuće rezultate. Rekonstrukcija bubrežnih arterija i anastomoza sa unutrašnjom ilijačnom arterijom predstavlja sigurnu i efikasnu proceduru za koju bubrezi sa više arterija nisu kontraindikovani za transplantaciju. Hirurški tim za kadaveričnu eksplantaciju organa mora biti u potpunosti spreman da bi se izbegle povrede organa i krvnih sudova.
Reference
Roza AM, Perloff LJ, Naji A, Grossman RA, Barker CF. Living-related donors with bilateral multiple renal arteries. A twenty-year experience. Transplantation 1989; 47(2): 397−9.
Tomić A. Early changes in activity of L-arginine: NO sistem af-ter kidney transplantation [dissertation]. Belgrade: Military Medical Academy; 2011. (Serbian)
Makiyama K, Tanabe K, Ishida H, Tokumoto T, Shimmura H, Omoto K, et al. Successful renovascular reconstruction for renal al-lografts with multiple renal arteries. Transplantation 2003; 75(6): 828−32.
Neipp M, Becker T, Jackobs S. Nierentransplantation nach Leb-endspende: Ergebnisse von Organen mit anatomischen Varia-tionen. 14. Jahrestagung der Deutschen. Germany, Rostock: Transplantationsgesellschaft, Tx Med 2005; Supp: 23.
Beckmann JH, Jackobs S, Klempnauer J. Arterial reconstruction in kidney transplantation. Transplantationsmedizin 2008; 20: 7−12.
Novick AC, Jones JS, Gill IS, Klein EA, Rackley R, Ross JH. Operative Urology at the Cleveland Clinic. Totowa, NJ: Humana Press; 2006.
Rudge CJ. The acute shortage of deceased donors in the UK. In: Forsythe JL, editor. Transplantation: A Companion to Spe-cialist Surgical Practice. 4th. Edinburgh: Saunders Elsevier; 2009.
Campbell MF, Retik AB, Walsh PC. Campbell's Urology. 8th. Philadelphia, PA: Saunders; 2002.
Flechner SM. Renal Transplantation. In: Tanagho EA, McAninca JW, editors. Smith’s General Urology. 17th ed. New York: McGraw Hill; 2004. p. 539.