Procena tačnosti dijagnoze invaliditeta kod ratnih veterana sa posttraumatskim stresnim poremećajem
Sažetak
Uvod/Cilj. Ratni veterani ponekad mogu pribegavati preuveličavanju simptoma i simuliranju da bi ostvarili pravo na materijalnu kompenzaciju. Cilj rada bio je da se izvrši procena tačnosti dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) na osnovu koje su ratni veterani ostvarili pravo na invalidsku finansijsku kompenzaciju. Metode. Ponovna procena dijagnoza obavljena je kod 259 veterana rata. Kod svih veterana PTSP dijagnostikovao je psihijatar na lokalnom nivou, a zatim su regionalne lekarske komisije određivale stepen invalidnosti i pravo na finansijsku kompenzaciju. Ekspertski tim psihijatara sa istraživačkim iskustvom iz oblasti traumatskog stresa i obrazovanih za korišćenje strukturisanog intervjua za PTSP, vršio je procenu svih medicinskih nalaza i podataka iz vojne evidencije ratnih veterana. Dijagnostička procena vršena je primenom strukturisanog dijagnostičkog intervjua za PTSP [(Clinician-Administered Post-Traumatic Stres Disorder – PTSD Scale (CAPS)] nakon čega je potvrđivana ili revidirana dijagnoza, što je uticalo i na promenu statusa invalidnosti i efekata kompenzacije. Rezultati. Nađena je značajna razlika između prve dijagnostičke procene PTSP koju je izvršio psihijatar na lokalnom nivou i druge procene, koju je izvršio ekspertski tim psihijatara. Od 259 ispitivanih veterana, dijagnoza PTSP nije potvrđena kod više od polovine (52,1%). Dijagnoza je potvrđena kod 31,7% veterana, a kod 7,3% postavljena je dijagnoza prebolovanog PTSP, što znači da su i oni tačno dijagnostikovani tokom prve procene, tako da je dijagnoza potvrđena kod 39% veterana. Kod ostalih veterana (8,9%) dijagnostikovani su drugi mentalni poremećaji a ne PTSP, kao što je bio slučaj kod prve dijagnostičke procene. Zaključak. Mogućnost da ratni veterani ostvare finansijsku kompenzaciju i pravo na invaliditet zbog dijagnoze PTSP može da remeti adekvatnu dijagnostičku procenu, a time i ishod lečenja. U toku procesa za ostvarivanje ovog prava često se može uočiti prenaglašavanje ili simulacija simptoma. Iz studije se može zaključiti da se kvalitet dijagnostičke procene PTSP i posledična invalidnost mogu poboljšati primenom standardizovane dijagnostičke procene zasnovane na dokazima.
Reference
Jovanović A, Pejović M, Marinković J, Dunjić D, Aleksandrić B, Nađ I. The influence of socioeconomic factors on the level of general life functioning of patients with posttraumatic stress disorder. Engrami 1996; 18(4): 47−54. (Serbian)
Samardzić R, Mandić-Gajić G, Alacov T, Bosić B. The role of day care hospitals in psychosocial rehabilitation of patients with psychiatric war injuries. Vojnosanit Pregl 1998; 55(4): 385−90. (Serbian)
Samardzic R, Spiric Z, Mandic-Gajic G. Bombing of Federal Re-public of Yugoslavia: Stress, Personality and TraumaticReac-tions. Int Rev Armed Forces Med Serv 2010; 83(4): 22−5.
Friedman M. PTSD history and overview. Available from: http://www.ptsd.va.gov/professional/PTSD-overview/ptsd-overview.asp.
Rona RJ, Jones M, Iversen A, Hull L, Greenberg N, Fear NT, Wessely S. The impact of posttraumatic stress disorder on impairment in the UK military at the time of the Iraq war. J Psychiatr Res 2009; 43(6): 649−55.
Allen JG. Traumatic Relationships and Serious Mental Disord-ers. West Sussex, England: John Wiley & Sons Ltd; 2001.