Komuniciranje i identiteti gluvih
Sažetak
Komunikacija i jezik su centralni elementi svake kulture. Kako jezik postaje ne samo temelj kulture, već i jaka identitetska odrednica, vidi se na primeru osoba koje ne čuju. Verovatno najpreciznije određenje kulture Gluvih bi moglo biti da se radi o društvenoj i stvaralačkoj moć zajednice koja počiva na znakovnom jeziku. Ovaj rad traži odgovore na pitanja kao što su: kako se gluvi snalaze u nametnutoj „mejnstrim“ komunikaciji, šta preporučuju „oralisti“ i zašto je vizuelizacija komunikacije za gluve prirodnija od „ispravljanja“ ili imitacije? Rad teži da podstakne akademski i širi društveni razgovor o temama kao što su osnovna prava, društveno uključivanje i kultura (potkultura) gluvih, zadiranje u, ili prihvatanje autonomnosti kulturnih vrednosti koje zajednica Gluvih živi i promoviše, obrazovanje gluve dece i mladih, razvoj međunarodnog jezika gluvih, samopredstavljanje i samozastupanje zajednice nečujućih... Puno priznanje nacionalnih znakovnih jezika trebalo bi da ide „rame uz rame“ sa efektivnim sprovođenjem nacionalnih politika inkluzivnog obrazovanja, koje bi trebalo da uvaže kulturne specifičnosti zajednice Gluvih. Funkcionalni prevodilački servisi i drugi servisi podrške su osnovni zahtevi Gluvih osoba za njihovo ravnopravno učešće u svim društvenim tokovima, ali bi uz njih zajednice Gluvih „glasnije“ trebalo da ističu i ostale zahteve koji se odnose na pristupačnost i mere protiv diskriminacije svih osoba sa invaliditetom.
Reference
Baker, C. & Padden, C. (1978). American sign language. New York: T. J. Publishers
Bavelier, D,. Newport L.E. and Supalla T. (2003), Children Need Natural Languages, Signed or Spoken, The Dana Foundation. Posećeno 23. 6. 2017. URL: http://www.dana.org/Cerebrum/Default.aspx?id=39306.
Berke, J. (2009). Deaf or Hard of Hearing? What's the Difference? Posećeno 20. 5. 2016. URL: http://deafness.about.com/od/deafculture/a/differencedhoh.htm.
Crasborn, O. & Hiddinga, A. (2015). The Paradox of International Sign: The Importance of Deaf-Hearing Encounters for Deaf-Deaf Communication across Sign Language Borders. In Friedner, M. & Kusters, M. (eds.), It's a small world. International deaf spaces and encounters. Washington DC: Gallaudet University Press.
Crevar, M. (2013). Znakovni jezik i njegova primena u praksi viđena očima gluvih. In Gajin, S. (ed.), Model zakona o upotrebi znakovnog jezika (pp. 23–47). Beograd: Centar za unapređenje pravnih studija.
Cripps, J. (2002). Deaf culture. Posećeno 29. 8. 2016. URL: http://www.deafculturecentre.ca/Public/Default.aspx?I=294&n=Deaf+Culture.
Deaf Culture (2004a). Defining Deaf Culture. Posećeno 23. 8. 2016. URL: http://www.deafculture.com/definitions/.
Deaf Culture (2004b). What is Deaf Culture – Editors’ comment. Poslednje posećeno 25.8.2016. URL: http://www.deafculture.com/commentary/
Dirksen, H. & Bauman, L. (2008). Open your eyes – deaf studies talking. Minneapolis: University of Minnesota Press
Emmorey, K. (1991). Repetition priming with aspect and agreement morphology in American Sign Language. Journal of Psycholinguistic Research, 20(5): 365–388.
Ethnologue – Languages of the world (2017). Sign Language. Posećeno 23. 6. 2017. URL: https://www.ethnologue.com/subgroups/sign-language.
Ethnologue – Languages of the world (2017b). South African Sign Language. Posećeno 23. 6. 2017. URL: https://www.ethnologue.com/language/sfs.
European Commission (2011). EU ratifies UN Convention on disability rights. Posećeno 23. 6. 2017. URL: http://europa.eu/rapid/press-release_IP-11-4_en.htm.
Gatalica, A. (2011). Bogati svet gluvih i nagluvih. Objavljeno na sajtu Evropskog pokreta u Srbiji. Poslednje posećeno 25.8.2016. URL: http://www.emins.org/srpski/bogati-svet-gluvih-i-nagluvih.
Hiddinga, A. & Crasborn, O. (2011). Signed languages and globalization. Language in Society, 40: 483–505.
Kellet Bidoli, C. J. (2007). English in international Deaf Communication. Bern: Peter Lang.
Lane, H., Pillard, R. C. & Hedberg, U. (2011). The People of the Eye: Deaf Ethnicity and Ancestry. Oxford: Oxford University Press.
Moore, M. S. & Levitan, L. (2003). For Hearing People Only: Third Edition. Rochester, NY: Deaf Life Press.
Moody, B. (1987). Gallaudet Encyclopedia of Deaf People and Deafness. Vol 1. New York: McGraw-Hill Company.
Morgan, G. & Woll, B. (eds.) (2002). Directions in sign language acquisition. Amsterdam: John Benjamins.
Newport, E. L. & Supalla, T. (2000). Sign Language Research at the Millennium. In Emmorey. K. & Lane, H. (eds.), The signs of language revisited: An anthology to honor Ursulla Bellugi and Edward Klima (pp. 103–114). Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates.
Redeafinition Crew (2010). Introducing Signmark - Deaf Finnish rap artist. Posećeno 23. 6. 2017. URL: https://www.youtube.com/watch?v=cYwX45ZDe_4.
Sacks, O. (1998). Seeing Voices: A Journey into the World of the Deaf. Berkeley and Los Angeles: University of California Press.
Sauter, V. (2006). Cross-cultural communication with the Deaf. Strategy Leader Resource Kit
Shapiro, J. (1993). No Pity: People with Disabilities Forging a New Civil Rights Movement. New York: Times Books.
Signmark (2017). Video blog. Posećeno 23. 6. 2017. URL: http://www.signmark.biz/video-blog/.
SIL International (2017). Sign Languages. Posećeno 23. 6. 2017. URL: https://www.sil.org/sign-languages.
Supalla, T. & Webb, R. (1995). The grammar of International Sign: A new look at pidgin languages. In Emmorey, K. & Reilly, J. (eds.), Sign, Gesture and Space (pp. 333–347). NJ: Lawrence Erlbaum.
United Nations (2017). Convention on the rights of Persons with Disabilities (CRPD). Posećeno 23. 6. 2017. URL: https://www.un.org/development/desa/disabilities/convention-on-the-rights-of-persons-with-disabilities.html
Vlada Republike Srbije (2007). Strategija o unapređenju položaja osoba sa invaliditetom u Republici Srbiji za period 2005-2016, "Sl. glasnik RS", br. 1/2007.
World Federation of the Deaf (2016). Who we are/Our story. Posećeno 23. 6. 2017. URL: https://wfdeaf.org/who-we-are/our-story/.
Žižić, D. & Jaslar, D. (eds.) (2014). Smernice za rad sa gluvim i nagluvim osobama. Beograd: Gradska organizacija gluvih Beograda.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim člancima, a izdavaču daju neekskluzivno pravo da članak objavi, da u slučaju daljeg korišćenja članka bude naveden kao njegov prvi izdavač, kao i da distribuira članak u svim oblicima i medijima.
Licenciranje
Objavljeni članci distribuiraju se u skladu sa licencom Creative Commons Autorstvo - Deliti pod istim uslovima 4.0 International (CC BY-SA). Dopušteno je da se delo kopira i distribuira u svim medijima i formatima, da se prerađuje, menja i nadograđuje u bilo koje svrhe, uključujući i komercijalne, pod uslovom da se na pravilan način citiraju njegovi prvobitni autori, postavi link ka originalnoj licenci, naznači da li je delo izmenjeno i da se novo delo objavi pod istom licencom kao i originalno.
Korisnici su pri tome dužni da navedu pun bibliografski opis članka objavljenog u ovom časopisu (autori, naslov rada, naslov časopisa, volumen, sveska, paginacija), kao i njegovu DOI oznaku. U slučaju objavljivanja u elektronskoj formi takođe su dužni da postave HTML link, kako sa originalnim člankom objavljenim u časopisu CM: Communication and Media, tako i sa korišćenom licencom.
Autori mogu da stupaju u zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju rada objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je rad prvobitno objavljen u ovom časopisu.
Politika samoarhiviranja
Autorima je dozvoljeno da objavljenu verziju rada deponuju u institucionalni ili tematski repozitorijum ili da je objave na ličnim veb stranicama (uključujući i profile na društvenim mrežama, kao što su ResearchGate, Academia.edu, itd.), na sajtu institucije u kojoj su zaposleni u bilo koje vreme nakon objavljivanja u časopisu.
Autori su obavezni da pritom navedu pun bibliografski opis članka objavljenog u ovom časopisu (autori, naslov rada, naslov časopisa, volumen, sveska, paginacija) i postave link, kako na DOI oznaku tog članka, tako i na korišćenu licencu.Autorima je dozvoljeno da objavljenu verziju rada deponuju u institucionalni ili tematski repozitorijum ili da je objave na ličnim veb stranicama (uključujući i profile na društvenim mrežama, kao što su ResearchGate, Academia.edu, itd.), na sajtu institucije u kojoj su zaposleni u bilo koje vreme nakon objavljivanja u časopisu.
Odricanje od odgovornosti
Stavovi izneti u objavljenim radovima ne izražavaju stavove urednika i članova redakcije časopisa. Autori preuzimaju pravnu i moralnu odgovornost za ideje iznete u svojim radovima. Izdavač neće snositi nikakvu odgovornost u slučaju ispostavljanja bilo kakvih zahteva za naknadu štete.