Treba li reformirati negatorijsku zaštitu od imisija u svjetlu konvencijske zaštite prava na život u zdravoj životnoj sredini?

Sažetak

Autorice u radu polaze od rezultata znanstveno-istraživačkog rada kojim su zaključile da, iako između nacionalnog uređenja zaštite od imisija i konvencijske zaštite koja se pruža pravu na život u zdravoj životnoj sredini postoje važne razlike, a imajući u vidu ulogu Konvencije (načelo supsidijarnosti) nije nezamislivo da se zaštitom ovog prava (koje su države dužne štititi) osnaži položaj našeg ovlaštenika negatorijske zaštite (npr. mogućnost da se na manje složen način utvrde pretpostavke relevantne za negatorijsku zaštitu; otklone diskrepancije, kao npr. zahtjev da stvarnopravnoj zaštiti od imisija prethodi ona po posebnim propisima, i sl.). U ovom pravcu analiziraju noviju konvencijsku praksu i uspoređuju uređenje negatorijske zaštite (zaštite prava vlasništva od uznemiravanja) sa zaštitom specifičnog konvencijskog prava - prava na život u zdravoj životnoj sredini tumačenog u praksi Europskog suda na temelju čl. 8. Konvencije i zaštite prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života i doma. Iscrpno analizirajući pravo na život u zdravoj životnoj sredini detaljno objašnjavaju kojim se metodama i načelima tumačenja Europski sud vodi kada ga štiti, odnosno kako ga uopće razumije i tumači, nastavljajući ovako svoje istraživanje i s obzirom na ovo pitanje. Posebno se usredotočuje na obilježja prava koja su od ranije postulirana: zahtjev da utjecaji i smetnje iz okoliša i životne sredine ograničavaju konvencijsko pravo, (tj. postojanje specifične konvencijske uzročne veze); kategorija minimalnog stupnja ozbiljnosti; osciliranje tog kvantuma (minimalnog stupnja ozbiljnosti) u okviru konvencijskih varijabli te opseg (i vrsta) zaštite prava na život u zdravoj životnoj sredini kroz paradigmu pozitivnih/negativnih obveza država ugovornica, naravno, imajući u vidu novije predmete pred Sudom. U zaključku autorice odgovaraju na pitanje kojim su naslovile rad.