Analiza zadovoljstva terapijom osoba sa tipom 2 dijabetesa

  • Ivana N Babić Univerzitet u Beogradu, Medicinski fakultet, Integrisane akademske studije
  • Ljiljana Lukić Univerzitet u Beogradu, Medicinski fakultet, Klinika za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Kliničkog centra Srbije

Sažetak


Uvod: Dijabetes je jedno od najčešćih hroničnih nezaraznih oboljenja i predstavlja veliki javno-zdravstveni problem. Lečenje dijabetesa je kompleksno i obuhvata nemedikamentnu i medikamentnu terapiju. Zadovoljstvo pacijenata terapijom važan je faktor u poboljšanju kvaliteta zdravstvene zaštite. Poseban značaj pridaje se dijabetesu, upravo zbog njegovog celoživotnog lečenja.

Cilj rada: Utvrditi uticaj određenih socio-demografskih i kliničkih faktora na zadovoljstvo terapijom pacijenata sa tipom 2 dijabetesa.

Materijal i metode: Sprovedena je studija preseka 40 konsekutivnih pacijenata lečenih u tercijarnoj zdravstvenoj ustanovi. Neophodni podaci prikupljani su kroz dva upitnika. Prvi upitnik obuhvatao je socio-demografske i kliničke podatke. Drugi upitnik predstavljao je standardizovani Upitnik o zadovoljstvu terapijom pacijenata sa dijabetesom (DTSQs).

Rezultati: Od ukupno 40 učesnika, većinu su činile žene (52,5%), pacijenti u sedmoj deceniji života (55%), pacijenti sa završenom samo srednjom školom (55%), pacijenti na kombinovanoj terapiji insulinom i tabletama (50%), kao i oni sa razvijenim hroničnim komplikacijama (80%). Uočeno je da je zadovoljstvo pacijenata koji dijabetes imaju duže od dvadeset godina značajno niže u odnosu na one koji se leče ne duže od deset godina (4,30±0,77 vs. 4,99±0,63, p=0,046). Korišćenje tableta bilo je povezano sa značajno većim nivoom zadovoljstva terapijom (5,35±0,38, p˂0,001). Pacijenti sa odsustvom komplikacija dijabetesa bili su zadovoljniji terapijom u odnosu na one kod kojih je bila razvijena barem jedna komplikacija (5,19±0,87 vs. 4,59±0,57, p=0,023). Multipla regresivna analiza pokazala je da osmogodišnje obrazovanje (p=0,037), terapija insulinom (p˂0,001) i prisustvo komplikacija dijabetesa (p=0,007) nezavisno utiču na niže zadovoljstvo terapijom.

Zaključak: Koristeći DTSQ upitnik uočili smo važne socio-demografske i kliničke faktore koji utiču na zadovoljstvo pacijenata trenutnom terapijom. Nizak obrazovni nivo, terapija insulinom, prisustvo komplikacija dijabetesa i dužina trajanja dijabetesa značajno su povezani sa nižim terapijskim zadovoljstvom. Identifikovanjem ove vulnerabilne grupe, stavlja se akcenat na potrebu pružanja dodatne pažnje i pomoći ovoj grupi osoba sa dijabetesom, u cilju poboljšanja njihovog zdravstvenog stanja.

Ključne reči: dijabetes melitus, zadovoljstvo terapijom, DTSQ

Biografija autora

Ljiljana Lukić, Univerzitet u Beogradu, Medicinski fakultet, Klinika za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Kliničkog centra Srbije
Klinika za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Kliničkog centra Srbije, asistent

Reference

International Diabetes Federation. IDF diabetes atlas - 7th edition [Internet]. IDF diabetes atlas - Key messages. [cited 2017Feb14]. Available from: http://www.diabetesatlas.org/key-messages.html

Yliharsila H, Lindstrom J, Eriksson JG et al. Prevalence of Diabetes and impaired glucose regulation in 45- to 64-year-old individuals in three areas of Finland. Diabet Med 2005; 22:88-91.

Ford ES. Risks for all-cause mortality, cardiovascular disease, and diabetes associated with the metabolic syndrome: a summary of the evidence. Diabetes Care 2005; 28:1769–1778.

McEwan P, Williams JE, Griffiths A et al. Evaluating the performance of the Framingham risk equations in a population with diabetes. Diabet Med 2004; 21:318–323.

Ken W, Koopmanshap MA, Stolk RP et al. Health-related quality of life and treatment satisfaction in Dutch patients with type 2 diabetes, Diabetes Care, 2002; 25:458-463.

Blone L, Dey J, Tesa MA et al. Defining and measuring quality of diabetes care, Prim Care , 1999; 26:841-855.

Greenfield S, Kaplan SH, Kahn R et al. Profiling care provided by different groups of physicians: effects of patient casemix (bias) and physicianlevel clustering on quality assessment results, Ann Intern Med , 2002; 136:111-121.

McCormick D, Himmelstein DU, Woolhandler S et al. Relationship between low quality-ofcare scores and HMO's subsequent public disclosure of qualityofcare scores, J Am Med Assoc , 2002; 288:1484-1490.

Finkel MI. The importance of measuring patient satisfaction, Empl Benefits J , 1997; 22:12-15.

Bradley C. The Diabetes Treatment Satisfaction Questionnaire: DTSQ. In: Bradley C, editor. Handbook of Psychology and Diabetes: a guide to psychological measurement in diabetes research and practice. Chur, Switzerland: Harwood Academic Publishers; 1994. p.111–132

Bradley C, Lewis KS. Measures of psychological wellbeing and treatment satisfaction developed from the responses of people with tablettreated diabetes, Diabet Med , 1990; 7:445-451.

Bradly C, Gamsu DS. Guidelines for encouraging psychological wellbeing: report of a working group of the World Health Organization Regional Office for Europe and International Diabetes Federation Europe Region St Vincent Declaration Action Programme for Diabetes, Diabet Med , 1994; 11:510-557.

Nicolucci A, Cucinotta F, Squatrito S et al. Clinical and socioeconomic correlates of quality of life and treatment satisfaction in patients with type 2 diabetes, Nutr Metab Cardiovasc Dis , 2009; 19:45-53.

Narayan KM, Gregg EW, Fagot Campagna A et al. Relationship between quality of diabetes care and patient satisfaction, J Natl Med Assoc , 2003; 95:64-70.

Aya Biderman, Enav Noff, Stewart B Harris et al. Treatment satisfaction of diabetic patients: what are the contributing factors? Fam Pract , 2009; 26 (2):102-108.

Al-Aujan S, Al-Aqeel S, Al-Harbi A et al. Patients’ satisfaction with diabetes medications in one hospital, Saudi Arabia. Patient Prefer Adherence , 2012; 6:735-740

Objavljeno
2018/04/24
Rubrika
Originalni naučni članak