UTICAJ POJEDINAČNIH NUKLEOTIDNIH POLIMORFIZAMA NA TERAPIJSKU EFIKANOST ANTIRETROVIRUSNIH LEKOVA

  • bozana_obradovic Univerzitet u Beogradu, Medicinski fakultet, Beograd, Srbija
Ključne reči: HIV, pojedinačni nukleotidni polimorfizmi, metabolički enzimi, metabolički transporteri, antiretrovirusni lekovi

Sažetak


Uvod: Dostupnost kombinovane antiretrovirusne terapije (cART) značajno je promenila prognozu infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV). Kako bi se kontrolisala infekcija, pacijenti hronično uzimaju različite grupe antiretrovirusnih lekova, što dovodi do povećane incidence neželjenih dejstva lekova, kao i potencijalnih interakcija sa drugim primenjenim terapijskim tretmanima. Većina dostupnih antiretrovirusnih lekova se metaboliše preko enzima citohroma P450 a izlučuje putem različitih transportnih proteina, koji mogu pokazivati brojne genetske promene. Pojedinačni nukleotidni polimorfizmi su predmet instraživanja u mnogim oblastima, uključujući i HIV infekciju. Od posebnog su značaja polimorfizmi gena koji kodiraju metaboličke enzime i transportere.

Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je pregled i analiza najčešćih polimorfizama gena koji kodiraju metaboličke enzime i transportere bitne za farmakokinetiku antiretrovirusnih lekova.

Metod rada: Pretraživanjem Pub Med i Medline baza podataka, za period od 1998. do 2022. Godine uz adekvatne ključne reči poput  „cytochrome”, „antiretroviral”, „genotype”, „polymorphism”, „pharmacogenetic”, „pharmacogenomic”, „pharmacokinetic”, „variant”, „single nucleotide polimorphis“, u kombinaciji sa „human immunodeficiency virus“ i „acquired immunodeficiency syndrome“ uradjen je pregled i analiza literature.

Rezultat analize: Klinički najvažniji polimorfizmi koji utiču na terapijsku efikasnost antiretrovirusnih lekova su HLA-B ∗5701, polimorfizmi CYP2B6 koji su povezani sa visokom koncentracijom efavirenza u plazmi i UGT1A1 ∗6 i ∗28 koji su odgovorni za individualne varijacije u farmakokinetici dolutegravira.

Zaključak: Pojedinačni nukleotidni polimorfizmi, zajedno sa drugim faktorima kao što su pol, komorbiditeti, starost pacijenta i istovremene infekcije, mogu značajno uticati na terapijski odgovor. Razumevanje ovih faktora od ključne je važnosti za personalizovan pristup lečenju HIV infekcije i optimizaciju terapijskih rezultata.

Reference

1.     https://www.who.int/teams/global-hiv-hepatitis-and-stis-programmes/hiv/strategic-information/hiv-data-and-statistics  (pristupljeno 24.5.2023.)


2.     EACS Guidelines  v11.1 (pristupljeno 22.5.2023.)


3.     Clark WC. The environment and the genotype in polymorphism. Zool J Linn Soc, 1987; 58:255–262.


4.     Syvänen AC. Accessing genetic variation: genotyping single nucleotide polymorphisms. Nat Rev Genet. 2001;2(12):930-42.


5.     Roden M., McLeod L., Relling V., Williams S., Mensah A., Peterson F. et al. Pharmacogenomics. Lancet. 2019. 394, 521–532.


6.     Mallal S., Nolan D., Witt C., Masel G., Martin AM., Moore C. et al. Association between presence of HLA-B*5701, HLA-DR7, and HLA-DQ3 and hypersensitivity to HIV-1 reverse-transcriptase inhibitor abacavir. Lancet. 2002;359(9308):727-32.


7.     Cihlar T., Ho ES., Lin DC., Mulato AS. Human renal organic anion transporter 1 (hOAT1) and its role in the nephrotoxicity of antiviral nucleotide analogs. Nucleosides Nucleotides Nucleic Acids. 2001;20(4-7):641-8.


8.     Perazella MA., Rosner MH. Drug-Induced Acute Kidney Injury. Clin J Am Soc Nephrol. 2022;17(8):1220-1233.


9.     Waters L., John L., Nelson M. Non-nucleoside reverse transcriptase inhibitors: a review. Int J Clin Pract. 2007; 61(1):105-18.


10.  Pushpakom SP., Liptrott NJ., Rodríguez-Nóvoa S., Labarga P., Soriano V., Albalater M.et al. Genetic variants of ABCC10, a novel tenofovir transporter, are associated with kidney tubular dysfunction. J Infect Dis. 2011;204(1):145-53.


11.  Izzedine H., Launay-Vacher V., Bourry E., Brocheriou I., Karie S., Deray G. Drug-induced glomerulopathies. Expert Opin Drug Saf. 2006;5(1):95-106.


12.  Moroni G., Ponticelli C. Secondary Membranous Nephropathy. A Narrative Review. Front Med (Lausanne). 2020;7:611317.


13.  Rodriguez-Novoa S., Barreiro P., Rendon A., Jimenez-Nacher I., Gonzalez-Lahoz J., Soriano V. Influence of 516G>T polymorphisms at the gene encoding the CYP450-2B6 isoenzyme on efavirenz plasma concentrations in HIV-infected subjects. Clin Infect Dis. 2005; 40:1358-1361.


14.  Yang M, Xu X. Important roles of transporters in the pharmacokinetics of anti-viral nucleoside/nucleotide analogs. Expert Opin Drug Metab Toxicol. 2022;18(7-8):483-505.


15.  Anderson PL., Lamba J., Aquilante CL., Schuetz E., Fletcher CV. Pharmacogenetic characteristics of indinavir, zidovudine, and lamivudine therapy in HIV-infected adults: a pilot study. J Acquir Immune Defic Syndr. 2006 Aug 1;42(4):441-9.


16.  Mendes-Correa MC., Pinho JR., Locarnini S., Yuen L., Sitnik R., Santana RA. et al. High frequency of lamivudine resistance mutations in Brazilian patients co-infected with HIV and hepatitis B. J Med Virol. 2010;82(9):1481-8.


17.  Holzinger ER., Grady B., Ritchie MD., Ribaudo HJ., Acosta EP., Morse GD. Et al. Genome-wide association study of plasma efavirenz pharmacokinetics in AIDS Clinical Trials Group protocols implicates several CYP2B6 variants. Pharmacogenet Genomics. 2012;22(12):858-67.


18.  Martín AS., Gómez AI., García-Berrocal B., Figueroa SC., Sánchez MC., Calvo Hernández. et al. Dose reduction of efavirenz: an observational study describing cost-effectiveness, pharmacokinetics and pharmacogenetics. Pharmacogenomics. 2014;15(7):997-1006.


19.  Leger P., Chirwa S., Turner M., Richardson DM., Baker P., Leonard M.et al. Pharmacogenetics of efavirenz discontinuation for reported central nervous system symptoms appears to differ by race. Pharmacogenet Genomics. 2016;26(10):473-80.


20.  Moltó J., Xinarianos G., Miranda C., Pushpakom S., Cedeño S., Clotet B. et al. Simultaneous pharmacogenetics-based population pharmacokinetic analysis of darunavir and ritonavir in HIV-infected patients. Clin Pharmacokinet. 2013;52(7):543-53.


21.  Daskapan A., Tran QTD., Cattaneo D., Gervasoni C., Resnati C., Stienstra Y. et al. Darunavir Population Pharmacokinetic Model Based on HIV Outpatient Data. Ther Drug Monit. 2019;41(1):59-65.


22.  Chen S., St Jean P., Borland J., Song I., Yeo AJ. et al. 2013. Evaluation of the effect of UGT1A1 polymor- phisms on dolutegravir pharmacokinetics. Phrmacogenomics 15(1):9–16.


23.  Lubomirov R., Arab-Alameddine M., Rotger M., Fayet-Mello A., Martinez R. et al. Pharmacogenetics-based population pharmacokinetic analysis of etravirine in HIV-1 infected individu- als. Pharmacogenet Genom. 2013. 23(1):9–18.


24.  Desta Z., Gammal RS., Gong L., Whirl-Carrillo M., Gaur AH. et al. 2019. Clinical Pharmacogenetics Im- plementation Consortium (CPIC) guideline for CYP2B6 and efavirenz-containing antiretroviral ther- apy. Clin Pharmacol  Ther. 106(4):726–33


25.  Yagura H., Watanabe D., Kushida H., Tomishima K., Togami H. et al. Impact of UGT1A1 gene polymorphisms on plasma dolutegravir trough concentrations and neuropsychiatric adverse events in Japanese individuals infected with HIV-1. BMC Infect Dis. 2017. 17(1):622.


26.  Zucker SD., Qin X., Rouster SD., Yu F., Green RM., et al. Mechanism of indinavir-induced hyper- bilirubinemia. PNAS. 2001. 98(22):12671–76.


27.  Belkhir L., Seguin-Devaux C., Elens L., Pauly C., Gengler N. et al. Impact of UGT1A1 polymor- phisms on Raltegravir and its glucuronide plasma concentrations in a cohort of HIV-1 infected patients. Sci  Rep. 2018.8(1):7359.


28.  Choi M-K, Song I-S. Genetic variants of organic cation transporter 1 (OCT1) and OCT2 signif- icantly reduce lamivudine uptake. Biopharm Drug Dispos. 2012. 33(3):170–78.

Objavljeno
2024/05/08
Rubrika
Mini pregledni članak