Pedagoška komunikacija - ostvarenost i učestalost u razrednoj nastavi

  • Danijela S Panić OŠ "Knez Ivo od Semberije", Bijeljina, Republika Srpska, BiH
  • Dragana D Lazić OŠ "Knez Ivo od Semberije", Bijeljina, Republika Srpska, BiH
  • Ljiljana LJ Mitrović OŠ "Vuk Karadžić" Zabrđe, BIH
Ključne reči: elementary school||, ||osnovna škola, achievement||, ||postignuće, teaching subject||, ||nastavni predmet, class teaching||, ||razredna nastava, pedagogical communication||, ||pedagoška komunikacija,

Sažetak


Ovaj rad se bavi pedagoškom komunikacijom, odnosno učestalosti i ostvarenosti komunikacije u razrednoj nastavi. Cilj istraživanja je utvrđivanje učestalosti i uspješnosti pedagoške komunikacije s obzirom na smjer komunikacije (učenik - nastavnik, nastavnik - učenik i učenik - učenik). Takođe, ovo istraživanje ima za cilj da utvrdi učestalost i uspješnost komunikacija tokom nastave grupa predmeta (opšte-obrazovnih i vještina) i da utvrdi odnos ostvarenosti komunikacija s obzirom na vrstu, tj. Grupu kojoj nastavni predmet pripada. Priroda problema i postavljeni cilj istraživanja opredjelili su da ovo istraživanje ima empirijski karakter. Iz postavljenog predmeta i cilja istraživanja proizilaze sledeći zadaci istraživanja:  utvrditi učestalost i uspješnost  pedagoške komunikacije prema nastavnim predmetima u razrednoj nastavi na relacijama nastavnik-učenik, učenik-nastavnik, učenik-učenik, tokom 300 nastavnih časova; utvrditi postoji li statistički značajna razlika u ostvarenosti i neostvarenost komunikacija prema nastavnim predmetima na relacijama u razrenoj nastavi; utvrditi postoji li statistički značajna razlika u učestalosti i ostvarenosti komunikacije između opšte-obrazovne grupe nastavnih predmeta  i vještina.

Istraživanje je vršeno metodom posmatranja, bilježenja, korišten je posebno konstruisan instrument za ovu vrstu podataka i istraživanja. Rezultati pokazuju da je komunikacija najučestalija i najostvarenija na relaciji nastavnik-učenik, kao i da ostvarenost i neostvarenost komunikacija zavisi od vrste nastavnog predeteta. Pošto je pedagoška komunikacija izuzetno bitan segment u vaspitno-obrazovnom procesu u našim školama, ovaj rad pruža korisna saznanja za dalje proučavanje, unapređenje i usavršavanje komunikacije u nastavi.

Reference

Furst, N., & Amidon, E. (1965). Teacher-pupil interaction patterns in the teaching of reading in the elementary school. The Reading Teacher, 18(4), 283-287. Преузето са http://www.jstor.org/stable/20197913

Brajša, P. (1994). Pedagoška komunikologija. Zagreb: Školske novine.

Vilotijević, M. (2000). Predmet didaktike. Beograd: Naučna knjiga: Učiteljski fakultet.

Graorac, I. (1995). Vaspitanje i komunikacija: mogućnosti osvešćivanja pedagogije. Novi Sad: Matica srpska.

Ivić, I. (1978). Čovek kao Animal symbolicum: razvoj simboličkih sposobnosti. Beograd: Nolit.

Measel, W., & Mood, D. W. (1972). Teacher verbal behavior and teacher and pupil thinking in elementary school. The Journal of Educational Research, 66(3), 99-102. http://dx.doi.org/10.1080/00220671.1972.10884418

Musić, H. i Muratović, A. (2010): Komunikacija u nastavi. Tuzla. OFF-SET.ISBN 978-9958-31-028-7

Simeunović, V., Spasojević, P. (2005). Savremene didaktičke teme. Bijeljina. Pedagoški fakultet ISBN 978-99938-55-09-5

Suzić, N. (2005). Pedagogija za XXI vijek. Banja Luka: TT- Centar. ISBN 86-7554-009-4

Ševkušić-Mandić, S. (1991). Oblici verbalne komunikacije između učitelja i učenika. Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja, 23 232-260.

Ševkušić-Mandić, S. (1992). Stil ponašanja učitelja i socijalno-emocionalna klima u odeljenju. Nastava i vaspitanje, 41(3), 290-302.

Flanders, N.A. (1971). Interaction Analysis in the Classroom. Minnesota: Minnesota College of Education

Objavljeno
2017/08/17
Broj časopisa
Rubrika
Originalni naučni članak