Povezanost posedovanja kućnih ljubimaca sa moralnim razvojem učenika
Sažetak
S obzirom na sve veću moralnu hipokriziju savremenog doba, bilo je neophodno fokusirati se na ispitivanje različitih uticaja na moralni razvoj. Nedostatak empatije je fenomen koji se često pominje kada se govori o različitim društvenim devijacijama. Nedostatak tolerancije, vršnjačko nasilje i različiti oblici agresivnog ponašanja su dovoljan razlog za ispitivanje moralnosti još na osnovnoškolskom uzrastu. Upravo to je bio motiv za detaljnije istraživanje nivoa moralnog razvoja učenika osnovnih škola u Banjaluci. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 220 učenika osmih i devetih razreda. Na osnovu kratkog upitnika i skale moralnog razvoja, utvređen je stepen razvoja svakog učenika kao i pol i vrsta kućnog ljubimca kojeg posjeduju. Uzrast završnih razreda osnovne škole je odabran na osnovu teorijskih analiza različitih psihologa, koji za završetak razvoja navode upravo ovu dob. U prvom dijelu, rad se bavi teorijskim promišljanjem i analizom dosadašnjih istraživanja, dok su u metodološkom dijelu detaljno analizirane hipoteze kao i dobijeni rezultati. Nakon statističke obrade podataka utvrđeno je da ne postoji statistčki značajna povezanost u nivou moralnog razvoja u zavisnosti od toga da li učenici imaju kućnog ljubimca ili ne. Iznenađujući podatak je da veći broj dječaka nego djevojčica ima nekog ljubimca. Iako razlika nije statistički značajna ostavlja se prostora za istraživanja o mogućim uzrocima. Zanimljiv podatak je i činjenica da učenici koji za kućnog ljubimca imaju zeca, postižu najviše rezultate na skali moralnog razvoja, zatim slijede učenici sa psom i papagajem, dok oni koji imaju mačku ili uopšte nemaju kućnog ljubimca postižu najniže rezultate.
Reference
Azenić, A. (2016). Odgojno-obrazovna uloga kućnog ljubimca [Info:eu-repo/semantics/masterThesis, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek. Faculty of Education]. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:141:081779
Barton Ross, C., & Baron-Sorensen, J. (2007). Pet loss and human emotion: A guide to recovery (2nd ed). Routledge.
Burić, H. (2006). Uloga kućnih ljubimaca u povećanju ljudske dobrobiti: Utjecaj na razvoj djeteta. Dijete, vrtić, obitelj : Časopis za odgoj i naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima, 12(46), 2–5.
Furlan, I., Kljaić, S., Kolesarić, V., Krizmanić, M., Szabo, S., & Šverko, B. (2005). Psihologijski rječnik (B. Petz, Ed.; 2. izmijenjeno i dopunjeno izd). Naklada Slap.
Hall, S. S., Gee, N. R., & Mills, D. S. (2016). Children Reading to Dogs: A Systematic Review of the Literature. PLOS ONE, 11(2), e0149759. https://doi.org/10.1371/journal.pone.0149759
Khalid, A., & Naqvi, I. (2016). Relationship between Pet Attachment and Empathy among Young Adults. Journal of Behavioural Sciences, 26, 66–81.
Lakatoš, M., & Vejmelka, L. (2018). Značaj životinja za djecu: Implikacije za pomagačke profesije. Ljetopis Socijalnog Rada, 25(1), 101–130. https://doi.org/10.3935/ljsr.v25i1.197
McNicholas, J., & Collis, G. M. (2001). Children’s representations of pets in their social networks. Child: Care, Health and Development, 27(3), 279–294. https://doi.org/10.1046/j.1365-2214.2001.00202.x
Melson, G. F., & Fogel, A. F. (1996). Parental Perceptions of their Children’s Involvement with Household Pets: A Test of a Specificity Model of Nurturance. Anthrozoös, 9(2–3), 95–106. https://doi.org/10.2752/089279396787001545
Melson, G. F., Peet, S., & Sparks, C. (1991). Children’s Attachment to Their Pets: Links to Socio-Emotional Development. Children’s Environments Quarterly, 8(2), 55–65.
Odendaal, J. S. J. (2000). Animal-assisted therapy—Magic or medicine? Journal of Psychosomatic Research, 49(4), 275–280. https://doi.org/10.1016/S0022-3999(00)00183-5
Rothenberg, B. B. (1968). Children’s social sensitivity and the relationship to interpersonal competence, intrapersonal comfort and intellectual level. Educational Testing Service.
Serpell, J. A. (2005). People in Disguise: Anthropomorphism and the Human- Pet Relationship. In L. Daston & G. Mitman (Eds.), Thinking with animals: New perspectives on anthropomorphism (pp. 121–136). Columbia University Press. https://contentstore.cla.co.uk/secure/link?id=bdd2f34f-11af-e611-80c7-005056af4099
Sertić, V. (1977). Vaši kućni ljubimci (Č. Smokvina-Boranić & A. Forenbacher, Eds.). Znanje.
Sindik, J., & Laušić, V. (2006). Uloga kućnih ljubimaca u razvoju djeteta. Dijete, vrtić, obitelj : Časopis za odgoj i naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima, 12(46), 11–13.
Smojver-Ažić, S., & Topalović, Z. (2010). Uloga kućnih ljubimaca u socioemocionalnom razvoju djece školskog uzrasta. Napredak : Časopis za interdisciplinarna istraživanja u odgoju i obrazovanju, 151(2), 171–194.
Spencer, S., Decuypere, E., Aerts, S., & De Tavernier, J. (2006). History and Ethics of Keeping Pets: Comparison with Farm Animals. Journal of Agricultural and Environmental Ethics, 19(1), 17–25. https://doi.org/10.1007/s10806-005-4379-8
Wilson, E. O. (1994). Biophilia: The human bond with other species. Harvard Univ. Press.
Sva prava zadržana (c) 2023 Marija J. Tomić
Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo 4.0 međunarodnom licencom.
Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sledeće uslove:
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).