Pojedinac i sreća u hiperpotrošačkom društvu
Sažetak
Pojedinac u postmodernom društvu sve više zauzima aktivan i produktivan odnos prema proizvodima masovne kulture i postepeno izgrađuje kritički odnos prema sadržajima masovnih medija, kojima se često neopravdano pripisuje apsolutna moć manipulativnog dejstva. Međutim, masovna kultura svojom težnjom ka individualizaciji i „prosečnom“ u značajnoj meri ograničava mogućnosti pojedinca da u kontekstu hiperpotrošačkog društva doživi obećanu sreću. Tragičnost sreće hiperpotrošača leži u njegovoj individualnosti, jer u procesu traganja za srećom pojedinac postaje sve usamljeniji i otuđeniji. Potpuna sreća nužno je povezana sa drugim ljudima, zbog čega je i prolazna, tako da je pojedinac ne može samostalno posedovati.
Reference
Benedict, R. (2019). Patterns of culture. Routledge.
Božilović, N. (2010). Kontekst kulture: Kritika primitivnog uma. Filozofija i Društvo, 21(2), 71–95. https://doi.org/10.2298/FID1002071B
Božilović, N. (2020). Antinomije kulture savremenog srpskog društva—Predmoderni mentalitet vs. Postmoderni identitet. Sinteze, 17, 65–82. https://doi.org/10.5937/sinteze9-25124
Božović, R. (1991). Kultura potreba (2. izd.). Naučna knjiga.
Božović, R. (1997). Iskušenja slobodnog vremena (3. izd.). Fakultet političkih nauka.
Bruner, J. (2000). Kultura obrazovanja (Vol. 45). Educa.
Capra, F. (1998). Mreža života: Novo znanstveno razumijevanje živih sustava. Liberata.
Dirkem, E. (2014). Pravila sociološke metode. Hrvatsko sociološko društvo.
Džalto, D. (2012). Neophodne slike: Masmediji i carstvo prolaznog. In medias res : časopis filozofije medija, 1(1), 21–27.
Featherstone, M. (2001). Životni stil i potrošačka kultura. Diskrepancija : studentski časopis za društveno-humanističke teme, 2(4), 65–74.
Giddens, A. (2007). Sociologija. Globus.
Huntington, S. P. (1996). The clash of civilizations and the remaking of world order. Simon & Schuster.
Ilić, M. (1991). Sociologija kulture i umetnosti (9. izd.). Naučna knjiga.
Jovanović, Đ. (2012). Prilagođavanje: Srbija i moderna: Od strepnje do sumnje (1. izd.). Institut za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta.
Klein, G. (2007). Flexecution as a Paradigm for Replanning, Part 1. IEEE Intelligent Systems, 22(5), 79–83. https://doi.org/10.1109/MIS.2007.4338498
Krivokapić, N. (2008). Slobodno vrijeme i masovna potrošačka kultura. Sociološka luča : časopis za sociologiju, socijalnu antropologiju, socijalnu demografiju i socijalnu psihologiju, 2(1), 62–79.
Marcuse, H. (1989). Čovjek jedne dimenzije: Rasprave o ideologiji razvijenog industrijskog društva (2. izd.). Veselin Masleša.
Moren, E. (2002). Odgoj za budućnost: Sedam temeljnih spoznaja nužnih u odgoju za budućnost (Vol. 54). Educa.
Morley, D., & Robins, K. (1995). Spaces of identity: Global media, electronic landscapes, and cultural boundaries. Routledge.
Pljakić, G. (2013). Kultura korišćenja slobodnog vremena. TIMS. Acta, 7(2), 163–170. https://doi.org/10.5937/timsact7-4568
Schiller, H. I. (1989). Culture, Inc: The corporate takeover of public expression. Oxford University Press.
Toffler, A. (1970). Future shock. Random House.
Toffler, A. (1981). The third wave. Bantam Books.
Van Doren, C. (2005). Dvadeseto stoljeće: Umjetnost i mediji. In Povijest znanja: Prošlost, sadašnjost i budućnost (pp. 344–363). Mozaik knjiga.
Липовецки, Ж. (2008). Парадоксална срећа: Оглед о хиперпотрошачком друштву (Vol. 75). Издавачка књижарница Зорана Стојановића.
Морен, Е. (1979). Дух времена: Есеј о масовној култури: у три свеске (Vol. 1). Филип Вишњић.
Sva prava zadržana (c) 2023 Goran D. Pljakić, Slavica M. Pavličević
Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo 4.0 međunarodnom licencom.
Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sledeće uslove:
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).