The roles of educators in the inclusive process from the active-learning point of view
Abstract
The process of educational reform of an inclusive type a large part of the world has been included in, aims to improve the quality of education as a whole. Planned changes not only concern developmentally impaired children, but they also concern the education of all children, encompassing all marginalized groups and striving to make changes that lead to better education and more inclusive society. Similarly, the Active Learning project is a serious attempt to innovate and modernize our education, which aims at changing the learning/teaching methods and the position of the child/student in the kindergarten/school, in order to improve the quality of education and create an inclusive environment for all children. Since the educator is the first person whom the child meets and spends the most time with in kindergarten and since the process of inclusion in kindergartens largely depends on the teachers, it is necessary to provide them with the most optimal conditions for work and quality training in order to recognize developmental disorders in children pre-school age and adjust the way of work to their individual differences. For this reason, in this paper we will try to show the roles that the educator has or should have in an inclusive process in accordance with the basic specifics and principles of active learning. This is important because the way in which educators understand their roles and responsibilities influences their way of working with children, the level of engagement of children in common learning activities, as well as what and to what extent the children will learn.
References
Adžić, N., Ferizović, E., Ilić, M., Ivošević, V., Josimov, G., Maksimović, B., . . . Šabić, N. (2011). Svi u školu, budućnost za sve. Beograd: Centar za obrazovne politike.
Anderson, L.W. (2013). Nastava koja izaziva promene: perspektive i opšti pregled. U L.W. Anderson (Ur.), Nastava orijentisana na učenje : Za nastavnike usmerene na postignuća. (str. 15-35). Beograd: Centar za demokratiju i pomirenje u jugoističnoj Evropi.
Galović, D. (2011). Stavovi vaspitača i nastavnika prema inkluzivnom obrazovanju dece sa ometenošću. Beograd: Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. (magistarski rad).
Golubović, Š., & Maksimović, J. (2008). Uloge i zadaci učitelja u procesu inkluzivnog obrazovanja. Pedagoška stvarnost: časopis za školska i kulturno-prosvetna pitanja, 54(1/2), 49-56.
Hrnjica, S. (2004). Škola po meri deteta - Priručnik za rad sa učenicima redovne škole koji imaju teškoće u razvoju. Beograd: Filozofski fakultet - Institut za psihologiju; Beograd: Save the Children UK, Program za Srbiju.
Hrnjica, S. (2009). Inkluzija kao pedagoški izazov. U S. Hrnjica (Ur.), Škola po meri deteta 2 - Priručnik za primenu inkluzivnog modela prelaska sa razredne na predmetnu nastavu za učenike sa teškoćama u razvoju. (str. 10-19). Beograd: Save the Children UK, Program za Srbiju.
Ivić, I., Pešikan, A., & Antić, S. (2001). Aktivno učenje. 2 : Priručnik za primenu metoda aktivnog učenja - nastave. Beograd: Institut za psihologiju.
Lambert, N.M., & McCombs, B.L. (1998). How students learn: Reforming schools through learner-centered education. U N.M. Lambert & B.L. McCombs (Ur.), . Washington: American Psychological Association (APA). doi:10.1037/10258-000
Lazor, M., Marković, S., & Nikolić, S. (2008). Priručnik za rad sa decom sa smetnjama u razvoju. Novi Sad: Novosadski humanitarni centar.
Markov, Z., & Adamov, N. (2008). Uloga vaspitača u inkluzivnom procesu. Norma: Obrazovanje učitelјa juče, danas, sutra, 13(1/2), 167-184.
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvitak (OECD). (2007). Prosvetna politika za ugrožene i hendikepirane učenike u jugoistočnoj Evropi. Srbija. Paris for the Serbian version: OECD. Preuzeto sa http://www.oecd.org/education/school/38614308.pdf 2018 Jan 29.
Pešikan, A. (2010). Savremeni pogled na prirodu školskog učenja i nastave: socio-konstruktivističko gledište i njegove praktične implikacije. Psihološka istraživanja, 13(2), 157-184. doi:10.5937/PsIstra1002157P
Pešikan, A. (2013). Nastava. U L.W. Anderson (Ur.), Nastava orijentisana na učenje: Za nastavnike usmerene na postignuća. (str. 101-127). Beograd: Centar za demokratiju i pomirenje u jugoističnoj Evropi.
Radić-Šestić, M. (2010). Efikasna inkluzivna škola. Beogradska defektološka škola, 3, 575-588.
Rajović, V., Jovanović, O., & Radević, B. (2012). Individualni razvojno-obrazovni program : Priručnik za vaspitače, nastavnike i druge profesionalce. Podgorica: ZUNS.
Sretenov, D. (2008). Kreiranje inkluzivnog vrtića - deca ometena u razvoju u redovnoj predškolskoj ustanovi. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
Sretenov, D. (2009). Međunarodna iskustva vezana za razvoj i realizaciju inkluzivne politike i prakse. U S. Hrnjica (Ur.), Škola po meri deteta 2 - Priručnik za primenu inkluzivnog modela prelaska sa razredne na predmetnu nastavu za učenike sa teškoćama u razvoju. (str. 20-35). Beograd: Save the Children UK, Program za Srbiju.
Stanković-Đorđević, M. (2003). Različitost je bogatstvo ljudskog roda -svi zajedno!- : projekat integracije dece sa posebnim potrebama. Pedagogija: časopis Saveza pedagoških društava Jugoslavije, 41(3/4), 85-90.
Stanković-Đorđević, M. (2007). Stavovi vaspitača o vaspitno-obrazovnom radu sa decom sa razvojnim smetnjama. Pedagogija: časopis Saveza pedagoških društava Jugoslavije, 62(1), 70-79.
Stanković-Đorđević, M. (2010). Nenasilna komunikacija u službi inkluzivnog procesa. Pedagoška stvarnost: časopis za školska i kulturno-prosvetna pitanja, 56(5/6), 399-411.
UNESCO. (2009). Policy Guidelines on Inclusion in Education. Paris: United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization. http://unesdoc.unesco.org/images/0017/001778/177849e.pdf. 2018 Jan 23.
Vujačić, M. (2006). Problem i perspektive dece sa posebnim potrebama. Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja, 38(1), 190-204. doi:10.2298/zipi0601190v
Vujačić, M., & Studen, R. (2009). Interakcija i komunikacija dece sa posebnim potrebama i vršnjaka u redovnoj školi. U S. Hrnjica (Ur.), Škola po meri deteta 2 – Priručnik za primenu inkluzivnog modela prelaska sa razredne na predmetnu nastavu za učenike sa teškoćama u razvoju. (str. 77-88). Beograd: Save the Children UK, Program za Srbiju.
Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja - Centar za profesionalni razvoj zaposlenih. (2006). Vodič za uvođenje u posao vaspitača u predškolskim ustanovama. Beograd: Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja - Centar za profesionalni razvoj zaposlenih. Preuzeto sa http://www.nasedete.org/download/vodic_za_uvodjenje_u_posao_vaspitaca.pdf 2018 Jan 22.
Министарство Просвете. (2008). Инклузивно образовање: Пут развоја - Инклузивност предшколског васпитања и образовања. У Нацинални извештај Републике Србије. Београд. Преузето са http://www.milance.edu.rs/file.php/1/kutak/files/inkluzivnoobrazovanje.pdf 2018 May 14.
Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sledeće uslove:
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).