OPAŽANJE SAMOEFIKASNOSTI STUDENATA SPECIJALNE EDUKACIJE I REHABILITACIJE ZA RAD U INKLUZIVNOJ ŠKOLI

  • Branka Jablan Univerzitet u Beogradu Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
  • Dragana Stanimirović Univerzitet u Beogradu Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
  • Vesna Vučinić Univerzitet u Beogradu Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
  • Dragana Pešić SANI OPTIK d.o.o., Beograd

Sažetak


Samoefikasnost se definiše kao verovanje osobe u sopstvene kapacitete, koje određuje njena osećanja, razmišljanje, reagovanje u određenom kontekstu i utiče na samomotivaciju. Nastavnici sa višim stepenom samoefikasnosti su motivisaniji, istrajniji u radu, imaju više samopouzdanja, prihvataju i primenjuju nove metode rada i pokazuju viši nivo spremnosti za prihvatanje učenika sa smetnjama u razvoju u svoje razrede. Doživljaj samoefikasnosti kod studenata koji se školuju za nastavničke profesije može da utiče na spremnost za budući rad.

Cilj istraživanja je bio da se utvrdi kako studenti specijalne edukacije i rehabilitacije opažaju samoefikasnost u pogledu veština koje su važne za inkluzivno obrazovanje. Zanimalo nas je u kojim se domenima studenti specijalne edukacije i rehabilitacije osećaju spremnim, a u kojim im je potrebno dodatno ili drugačije podučavanje za efikasan rad u inkluzivnom obrazovanju. Uzorkom su obuhvaćena 133 studenta master i završne godine osnovnih akademskih studija specijalne edukacije i rehabilitacije sa Univerziteta u Beogradu (N=45), Univerziteta u Novom Sadu (N=46) i Sveučilišta u Zagrebu (N=42). Podaci su prikupljeni tokom dve školske godine. Za prikupljanje podataka korišćene su dve skale: „Efikasnost nastavnika u inkluzivnoj praksi” i „Samoefikasnost specijalnog edukatora i rehabilitatora u podršci učeniku s oštećenjem vida i okruženju u inkluzivnoj školi”.

Rezultati su pokazali da studenti završne godine osnovnih i master akademskih studija  specijalne edukacije i rehabilitacije opažaju visok stepen samoefikasnosti za rad u inkluzivnom obrazovanju (za oba instrumenta, na svim subskalama skorovi su znatno iznad 4,33), kao i da postoje statistički značajne razlike između studenata sa tri univerziteta/modula u opažanju samoefikasnosti u podršci učeniku s oštećenjem vida i okruženju u inkluzivnoj školi.

Ključne reči: samoefikasnost, inkluzivno obrazovanje, učenici s oštećenjem vida, studenti specijalne edukacije i rehabilitacije

 

 

Reference

Bandura, A. (1994). Self-efficacy. U V. S. Ramachaudran (Ur.), Encyclopedia of human behavior. Preuzeto 30.10.2018. sa https://www.uky.edu/~eushe2/Bandura/BanEncy.html

Bandura, A. (1997). Self-efficacy: The exercise of control. New York: Freeman.

Bandura, A. (2000). Social cognitive theory. U A. E. Kazdin (Ur.), Encyclopedia of psychology. New York: Oxford University press

Barker, K., Yeung, A. S., Dobia, B., & Mooney, M. (2009). Positive Behaviour for learning. Differentiating teachers΄ self-efficacy. AARE International education research conference, Canberra, 29.11-3.12.2009

Bong, M., & Skaalvik, E. M. (2003). Academic self-concept and self-efficacy: How different are they really? Educational psychology review, 15(1), 1-40. doi: 10.1023/A:1021302408382

Brojčin, B., Banković, S., & Glumbić, N. (2012). Inkluzivna praksa i samoefikasnost budućih specijalnih edukatora. U N. Glumbić & V. Vučinić (Ur.), Zbornik radova sa VI međunarodnog naučnog skupa Specijalna edukacija i rehabilitacija danas. Beograd: Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. str. 231-236.

Conner, M. (2010). Cognitive Determinants of Health Behavior. U A. Steptoe (Ur.), Handbook of Behavioral Medicine, Methods and Aplications. str. 19-30. New York, NY: Springer Nature. doi:10.1007/978-0-387-09488-5_2

Đurić, S., Radusinović, D., & Vukčević, M. (2012). Koncept akademske samoefikasnosti i veza sa školskim postignućem. Godišnjak za psihologiju, 9(11), 115-128.

Hedrih, V. (2006). Konceptualizacija uticaja porodice na razvoj profesionalnih interesovanja u aktuelnim teorijama. U S. Vidanović, J. Todorović & V. Hedrih (Ur.), Porodica i posao. Niš: Univerzitet u Nišu - Filozofski fakultet. str. 99-126.

Henson, K. R., (2001). Teacher Self-Efficacy: Substantive Implications and Measurement Dilemmas. U Annual meeting of the Educational Research Exchange. January 26, 2001. Texas: Texas A and M University.

Ilić-Stošović, D., Nikolić, S., & Popadić, M. (2015). Nastavnički osećaj efikasnosti i implikacije za realizaciju inkluzivne nastave. Specijalna edukacija i rehabilitacija, 14(3), 345-365. doi:10.5937/specedreh14-9565

Jablan, B., Stanimirović, D., Maksimović, J., & Srbović, J. (2014). Šta tiflolozi u Srbiji misle o inkluzivnom obrazovanju i koliko su o tome informisani? Specijalna edukacija i rehabilitacija, 13(1), 51-71. doi:10.5937/specedreh13-5088

Klassen, R. M., & Chiu, M. M. (2010). Effects on teachers’ self-efficacy and job satisfaction: Teacher gender, years of experience, and job stress. Journal of Educational Psychology, 102(3), 741-756. doi:10.1037/a0019237

Klassen, R. M., & Tze, V. M. C. (2014). Teachers’ self-efficacy, personality, and teaching effectiveness: A meta-analysis. Educational Research Review, 12, 59-76. doi:10.1016/j.edurev.2014.06.001

Knežević Florić, O., Ninković, S., & Tančić, N. (2018). Inkluzivno obrazovanje iz perspektive nastavnika: Uloge, kompetencije i barijere. Nastava i vaspitanje, 67(1), 7-22. doi:10.5937/nasvas1801007k

Lalić, M., & Ćorluka Čerkez, V. (2018). Pedagoško-psihološke kompetencije nastavnika osnovnih škola u procesu primjene inkluzije. Educa časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, 11, 101-106.

Lemon, N., & Garvis, S. (2016). Pre-service teacher self-efficacy in digital technology. Teachers and Teaching: Theory and Practice, 22(3), 387-408. doi:10.1080/13540602.2015.1058594

Lennon, J. M. (2010). Self-Efficacy. U J. A. Rosen, E. J. Glennie, B. W. Dalton, J. M. Lennon & R. N. Bozick (Ur.), Noncognitive Skills in the Classroom: New Perspectives on Educational Research. Research Triangle Park. NC: RTI Press. doi: 10.3768/rtipress.2010.bk.0004.1009

Luszczynska, A., Gutiérrez-Doña, B., & Schwarzer, R. (2005). General self-efficacy in various domains of human functioning: Evidence from five countries. International Journal of Psychology, 40(2), 80-89. doi:10.1080/00207590444000041

Malinen, O., Savolainen, H., Engelbrecht, P., Xu, J., Nel, M., Nel, N., & Tlale, D. (2013). Exploring teacher self-efficacy for inclusive practices in three diverse countries. Teaching and Teacher Education, 33, 34-44. doi:10.1016/j.tate.2013.02.004

Marić Jurišin, S., Klemenović, J., & Marković, B. (2012). Stavovi nastavnika prema inkluzivnom obrazovanju osoba sa razvojnim teškoćama i invaliditetom. U M. Đukić (Ur.), Inkluzivno obrazovanje: Obrazovanje za sve. Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet. str. 43-61.

Miljković Krečar, I. (2010). Razvoj poduzetničkih kompetencija u sustavu cjeloživotnog obrazovanja. Napredak: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, 151(3-4), 417-432.

Morris, D. B., Usher, E. L., & Chen, J. A. (2017). Reconceptualizing the Sources of Teaching Self-Efficacy: a Critical Review of Emerging Literature. Educational Psychology Review, 29(4), 795-833. doi:10.1007/s10648-016-9378-y

Ninković, S. R, & Knežević Florić, O. (2018). Samoefikasnost nastavnika: ishodi, izvori i merenje konstrukta. Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, 43(1), 237-249. doi:10.19090/gff.2018.1.237-249

Reeve, J., & Jang, H. (2006). What teachers say and do to support students' autonomy during a learning activity. Journal of Educational Psychology, 98(1), 209-218. doi:10.1037/0022-0663.98.1.209

Rudelić, A., Pinoza Kukurin, Z., & Skočić Mihić, S. (2013). Stručna znanja i materijalni resursi u inkluziji: stanje i perspektive. Napredak: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, 154(1-2), 131-148.

Scholz, U., Gutiérrez-Doña, B., Sud, S., & Schwarzer, R. (2002). Is General Self-Efficacy a Universal Construct? Psychometric findings from 25 countries. European Journal of Psychological Assessment, 18(3), 242-251. doi:10.1027//1015-5759.18.3.242

Schwarzer, R., & Jerusalem, M. (1995). Generalized Self-Efficacy scale. U J. Weinman, S. Wright, & M. Johnston (Ur.), Measures in health psychology: A user′s portfolio: Causal and control beliefs. Windsor, UK: Nfer-Nelson. pp. 35-37.

Schwarzer, R., & Schmitz, G. S. (2005). Perceived self-efficacy and teacher burnout: A longitudinal study in ten schools. Berlin: Freie Universitat Berlin. doi:10.1037/e538922013-108

Schwarzer, R., & Hallum, S. (2008). Perceived Teacher Self-Efficacy as a Predictor of Job Stress and Burnout: Mediation Analyses. Applied Psychology: An International Review, 57(s1), 152-171. doi:10.1111/j.1464-0597.2008.00359.x

Schwarzer, R., Mueller, J., & Greenglass, E. (1999). Assessment of perceived general self-efficacy on the internet: Data collection in cyberspace. Anxiety, Stress, & Coping, 12(2), 145-161. doi:10.1080/10615809908248327

Sharma, U., Loreman, T., & Forlin, C. (2012). Measuring teacher efficacy to implement inclusive practices. Journal of Research in Special Educational Needs, 12(1), 12-21. doi:10.1111/j.1471-3802.2011.01200.x

Stanimirović, D., Mijatović, L., & Jablan, B. (2012). Društvena podrška obrazovnih ustanova učenicima sa oštećenjem vida i njihovim porodicama. Specijalna edukacija i rehabilitacija, 11(2), 231-246. doi:10.5937/specedreh1202231s

Suzić, N. (2008). Uvod u inkluziju. Banja Luka: XBS.

Šimić Šašić, S., & Sorić, I. (2010). Pridonose li osobne karakteristike nastavnika vrsti interakcije koju ostvaruju sa svojim učenicima? Društvena istraživanja, 19(6), 973-994.

Tschannen-Moran, M., Hoy, A. W., & Hoy, W. K. (1998). Teacher Efficacy: Its Meaning and Measure. Review of Educational Research, 68(2), 202-248. doi: 10.3102/00346543068002202

Vučinić, V., Stanimirović, D., Anđelković, M., & Eškirović, B. (2013). Socijalna interakcija dece sa oštećenjem vida: rizični i zaštitni faktori. Specijalna edukacija i rehabilitacija, 12(2), 241-264. doi:10.5937/specedreh12-4124

Vulfolk, A., Hjuz, M., & Volkap, V. (2014). Psihologija u obrazovanju. Beograd: Clio

Walter, O., Shenaar-Golan, V., & Greenberg, Z. (2015). Effect of Short-Term Intervention Program on Academic Self-Efficacy in Higher Education. Psychology, 6(10), 1199-1215. doi:10.4236/psych.2015.610118

Zimmerman, B. J. (2002). Becoming a Self-Regulated Learner: An Overview. Theory Into Practice, 41(2), 64-70. doi:10.1207/s15430421tip4102_2

Žunić-Pavlović, V., Kovačević-Lepojević, M., & Pavlović, M. (2010). Samoefikasnost kao faktor socijalne prilagođenosti adolescenata. Preuzeto 14.10.2018. sa https://id.scribd.com/document/264844040/Samoefikasnost-1-doc

Objavljeno
2019/05/24
Rubrika
Originalni naučni članak