ŠTA TIFLOLOZI U SRBIJI MISLE O INKLUZIVNOM OBRAZOVANJU I KOLIKO SU O TOME INFORMISANI?
Abstract
Uvođenje inkluzivnog obrazovanja (IO) predstavlja veliki izazov za nastavnike, vaspitače, stručne saradnike i specijalne nastavnike. Nastavnicima i vaspitačima su potrebna znanja i veštine za prilagođavanje metoda za rad sa decom sa smetnjama u razvoju, korišćenje nastavnih sredstava, prilagođavanje prostora, timski rad. Uloga i posao tiflologa u vaspitno-obrazovnom procesu je da, posredno ili neposredno, pruža podršku učenicima sa oštećenjem vida.
Cilj ovog istraživanja je da utvrdi šta tiflolozi u Srbiji misle i koliko su informisani o IO. Uzorak su činila 43 tiflologa. Za potrebe istraživanja konstruisali smo upitnik sastavljen iz nekoliko celina (sociodemografske karakteristike, informisanost, mišljenje o adekvatnosti ideje IO, mišljenje o korisnosti IO, mišljenje o neophodnosti preduslova za IO, mišljenje o mogućnosti realizacije IO u Srbiji i mišljenje o ulozi tiflologa u IO). Za svaku ponuđenu tvrdnju ispitanik je mogao da odredi stepen svog slaganja na petostepenoj skali Likertovog tipa.
Analiza rezultata je pokazala da su tiflolozi iskazali pozitivno mišljenje u pogledu same ideje i mogućnosti implementacije IO, što je dobra osnova za njihovo angažovanje u tom procesu. Kao neophodne preduslove za implementaciju IO u Srbiji navodili su: pripremu učitelja i nastavnika u redovnim školama i povećanje njihove stručne kompetencije za rad sa slepom i slabovidom decom, pripremu vršnjaka tipičnog razvoja, akomodaciju prostora i nabavku nastavnih sredstava i pomagala, formiranje stručnih timova. U skladu sa ovim je i blago negativno mišljenje o korisnosti IO. Ovo mišljenje je negativnije kod nastavnika nego kod vaspitača, što je možda u vezi sa zabrinutošću za radno mesto i nesigurnošću u ostvarivanju novih radnih uloga. Važno je reći i da je neophodno poboljšati informisanost zaposlenih tiflologa o IO, čega su i sami svesni.
Ključne reči: inkluzivno obrazovanje, tiflolozi, mišljenje, informisanost, spremnost
References
Anđelković, M., Vučinić, V., Jablan, B., Eškirović, B. (2012). Stavovi roditelja dece tipičnog razvoja prema inkluzivnom obrazovanju dece sa oštećenjem vida predškolskog uzrasta. Specijalna edukacija i rehabilitacija, 11(4), 507-520.
Avramidis, E., & Norwich, B. (2002). Teachers’ attitudes towards integration/inclusion a review of the literature. European Journal of Special Needs Education, 17(2), 129-147.
Booth, T., & Ainscow, M. (2010). Priručnik za inkluzivni razvoj škole. Upotreba Indeksa za inkluziju. Beograd: Save the children i Zavod za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja.
Ćuk, M. (2006). Potreba nastavnog i stručnog osoblja za osnaživanjem u radu sa decom sa posebnim potrebama. Novi Sad: Naša škola.
Đević, R. (2009). Spremnost nastavnika osnovne škole da prihvate učenike sa teškoćama u razvoju. Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja, 41(2), 367-382.
Galović, D. (2011). Stavovi nastavnika i vaspitača prema inkluzivnom obrazovanju dece sa ometenošću. Magistarski rad. Univerzitet u Novom Sadu. Medicinski fakultet.
Glumbić, N., Ćirović, Lj (2011). Stavovi budućih pravoslavnih teologa prema eugenici i socijalnoj inkluziji osoba sa intelektualnom ometenošću. Specijalna edukacija i rehabilitacija, 10(2), 237-247.
Grbović, A., Jablan, B., Korica-Tošović, R. (2008). Inkluzija dece sa oštećenjem vida – vidovi podrške i problemi u praksi. U D. Radovanović (ur.) U susret inkluziji – dileme u teoriji i praksi (469-481). Beograd: Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.
Hehir T., & Katzman, L. (2012). Effective Inclusive Schools. San Francisco: Jossey-Bass.
Hrnjica, S., Sretenov, D. (2003). Deca sa razvojnim teškoćama u redovnim osnovnim školama u Srbiji – trenutno stanje i stavovski preduslovi za potencijalnu inkluziju. Beograd: Ministarstvo prosvete i sporta RS i Save the children.
Jablan, B., Jolić, Z., Grbović, A. (2011). Uticaj iskustva i obučenosti nastavnika na njihove stavove prema obrazovanju dece sa oštećenjem vida u srednjim školama. Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja, 43(1), 122-138.
Jablan, B., Maksimović, J., Grbović, A. (2012). Dvostruka pismenost dece sa oštećenjem vida. Pedagogija, LXVII, 4, 580-587.
Macura-Milovanović, S., Gera, I., Kovačevć, M. (2011). Priprema budućih učitelja za inkluzivno obrazovanje u Srbiji: trenutno stanje i potrebe. Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja, 43(2), 208-222.
Matejić-Đuričić, Z., Đuričić, M. (2007): Socijalni stavovi studenata prema ometenima. U Z. Matejić-Đuričić (ur.) Zbornik radova sa Naučnog međunarodnog skupa: Nove tendencije u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji (87-106). Beograd: Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.
Mićević, J. (2005). Stavovi roditelja, učitelja i dece prema osobama sa invaliditetom. Pedagoška stvarnost, 51(3-4), 296-304.
Milojević, N., Zavišić, V. (2011). Inkluzivno obrazovanje=uspešan obrazovni sistem. Profesionalne kompetencije za inkluzivno obrazovanje. Pančevo: Inicijativa za inkluziju VelikiMali.
Pavlović, J. (2011). Predstave o obrazovnim promenama u prošlosti: deset godina našeg života. U Vujačić, M., Pavlović, J., Stanković, D., Džinović, V., Đerić, I. Predstave o obrazovnim promenama u Srbiji, Refleksije o prošlosti, vizije budućnosti (63-96). Beograd: Institut za pedagoška istraživanja.
Sindik, J. (2013). Konstrukcija upitnika stavova odgojiteljica prema inkluziji djece s teškoćama u razvoju u dječje vrtiće. Specijalna edukacija i rehabilitacija, 12(3), 309-334.
Stanisavljević-Petrović, Z., Stančić, M. (2010). Stavovi i iskustva vaspitača o radu sa decom sa posebnim potrebama. Pedagogija, LXV, 3, 451-461.
Stanković-Đorđević, M. (2007). Stavovi vaspitaca o vaspitno-obrazovnom radu sa decom sa razvojnim smetnjama. Pedagogija, LXII, 1, 70-79.
Takala, M., Pirttimaa, R., & Törmänen., M. (2009). Inclusive special education: the role of special education teachers in Finland. British Journal of Special Education, 36(3), 163-172.
Vujačić, M., Đević, R. (2013). Inkluzivno obrazovanje: pojmovno određenje, principi i karakteristike, Teme – časopis za društvene nauke, XXXVII, 2, 753-768.