ZNAČAJ EDUKACIJE ZDRAVSTVENIH RADNIKA U OTKRIVANJU ŽENA KOJE SU PREŽIVELE RODNO ZASNOVANO NASILJE

Ključne reči: Edukacija, rodno zasnovano nasilje, zdravstvena zaštita

Sažetak


Uvod/cilj: Nasilje nad ženama je svaki vid rodno zasnovanog nasilja koje može da ima za posledicu fizičku, psihičku ili seksualnu povredu žene. Cilj istraživanja je bio da se utvrdi da li postoji razlika u stavovima između zdravstvenih radnika i radnica edukovanih o važnosti otkrivanja žena koje su preživele rodno zasnovano nasilje.
Metode: U okviru ove studije preseka prikupljeni su podaci anonimnim, on-line upitnikom, od 78 zdravstvenih radnika (stopa odgovora 72,9%) koji su edukovani o važnosti otkrivanja žena koje su preživele rodno zasnovano nasilje.
Rezultati: Od 78 zdravstvenih radnika 14,1% su činili muškarci, a 85,9% žene. Između muškaraca i žena nije bilo značajne razlike u odnosu na njihove demografske karakteristike (uzrast, bračni status, dužina radnog staža i stručnu spremu). Muškarci su jedino značajno češće, u poređenju sa ženama, smatrali nedostatak osoblja kao ključni razlog zašto postoje institucione barijere koje onemogućavaju pružanje pomoći u slučaju rodno zasnovanog nasilja. Oba pola od socijalnih barijera za prijavu nasilja izdvajaju: nizak socio-ekonomski status pacijenata (74,4%), kulturološko shvatanje sredine gde živi osoba koja preživljava nasilje (60,2%) i društveni stereotip i predrasude (59,0%), od institucionih barijera: preopterećenost poslom (69,2%), a od ličnih barijera: ograničenost vremenom pri obavljanju svakodnevnog posla (70,5%) i mala ovlašćenja zdravstvenih radnika (52,6%). Muškarci češće smatraju da se nasilje ne prijavljuje, jer žene koje su preživele nasilje moraju da se vrate u isto okruženje i jer se stide i boje osude okoline, a žene jer se nasilje može ponoviti.
Zaključak: Edukacija zdravstvenih radnika/ca je presudna u sticanju znanja i veština o rodno zasnovanom nasilju u cilju pomoći ženama koje su ga preživele. Takođe, potrebno je uključiti veći broj muškaraca u ove vrste edukacija.

Reference

The Ministry of Health of the Republic of Serbia. Special Protocol for the Protection and Treatment of

Women Victims of Violence, 2011. Belgrade. Available at: http://www.zdravlje.gov.rs/downloads/Zakoni/

Ostalo/postupanjeSaZenamaKojeSuIzlozeneNasilju.pdf [Acessed: 12 September 2019]

World Health Organization. Global and regional estimates of violence against women: prevalence

and health effects of intimate partner violence and non-partner sexual violence, 2013. Geneva. Available

at:https://www.who.int/reproductivehealth/publications/violence/9789241564625/en/[Accessed: 15 September 2019]

The Republic of Serbia. The National Gender Equality Strategy (2016-2020) with the Action Plan for the

period 2016-2018. The Official Gazette of the Republic of Serbia. no. 4/2016.

World Health Organization. WHO multi-country study on women's health and domestic violence

against women. Geneva: WHO, 2005. [Accessed: 12 September 2019].

Otašević S. Violence against women, my professional responsibility. Belgrade: Autonomous Women’s

Centre, 2007.

SavićcS, Otasevic S. Health Sector Response to Genderbased Violence. Guidelines for Healthcare Workers.

Belgrade: Centre for the Promotion of Women’s Health, 2015. Available at: https://serbia.unfpa.org/

sr/node/35771 [Accessed: 12 September 2019].

UNFPA/WAVE, Strengthening Health System Response to Gender-based Violence in Eastern Europe

and Central Asia. Available at: Internet, http://www.health-genderviolence.org/ [Accessed: 12 September

.

Knežević SB, Gajović ZI. The Application of the Protocol of the Ministry of Health for the Protection and

Treatment of Women Victims of Violence in Clinical Practice. PONS – Medical Journal 2016; 13(1):16-23.

Rasoulian M, ShiraziM, Nojomi M. Primary health care physicians' approach toward domestic violence in

Tehran, Iran. Med J Islam Repub Iran 2014; 28:148-55.

AbuTaleb NI, Dashti TA, Alasfour SM, Elshazly M, Kamel MI. Knowledge and perception of domestic

violence among primary care physicians and nurses: A comparative study. AJM 2012; 48(1):83-89.

Gutmanis I, Beynon C, Tutty L, Wathen CN, MacMillan HL. Factors influencing identification of and response

to intimate partner violence: a survey of physicians and nurses. BMC Public Health 2007; 7(1):12-23.

Taylor DK, Bachuwa G, Evans J, Jackson-Johnson V. Assessing barriers to the identification of elder abuse

and neglect: a communitywide survey of primary care physicians. J Natl Med Assoc 2006; 98:403-04.

Sundborg EM, Saleh-Stattin N, Wändell P, Törnkvist L. Nurses' preparedness to care for women exposed

to Intimate Partner Violence: a quantitative study in primary health care. BMC Nursing 2012; 11(1):1-17.

Knežević SB, Gajović IZ, Marinković AS. Barriers in healthcare workers to detecting more women who

experienced domestic violence. Journal General Practice 2017; 23(3-4):67-77.

Ramsay J, Rutterford C, Gregory A, Dunne D, Eldridge S, Sharp D, et al. Domestic violence: knowledge,

attitudes, and clinical practice of selected UK primary healthcare clinicians. Br J Gen Pract 2012;

(602):647-655.

Alsabhan EH, Al-Mutairi MM, Al-Kandari WA, Kamel MI, El-Shazly MK. Barriers for administering primary

health care services to battered women: Perception of physician and nurses. AJM 2011; 47(4):343-350.

Beynon CE, Gutmanis IA, Tutty LM, Wathen CN, MacMillan HL. Why physicians and nurses ask (or

don't) about partner violence: a qualitative analysis. BMC Public Health 2012; 12(1):473.

Leppäkoski T, Flinck A, Paavilainen E. Assessing and Enhancing Health Care Providers' Response to

Domestic Violence. Nurs Res Pract 2014; 2014:1-8.

Alotaby IY, Alkandari BA, Alshamali KA, Kamel MI, El- Shazly MK. Barriers for domestic violence screening

in primary health care centers. AJM 2013; 49(2):175-180.

Gerbert B, Gansky SA, Tang JW, McPhee SJ, Carlton R, Herzig K, et al. Domestic violence compared to other

health risks. Am J Prev Med 2002; 23(2):82-90.

McCauley J, Yurk RA, Jenckes MW, Ford DE. Inside “Pandora's box”. J Gen Intern Med 1998; 13(8):549-

Usta J, Antoun J, Ambuel B, Khawaja M. Involving the Health Care System in Domestic Violence: What

Women Want. Ann Fam Med 2012; 10(3):213-220.

Lewis N V, Larkins C, Stanley N, Szilassy E, Turner W, Drinkwater J, et al. Training on domestic violence

and child safeguarding in general practice: A mixed method evaluation of a pilot intervention. BMC Family

Practice 2017; 18(1):1-13.

World Health Organization. The World Health Assembly endorses the global plan of action on

violence against women and girls, and also against children, 2016. Available at: http://www.who.int/

reproductivehealth/topics/violence/action-planendorsement/ en/ [Accessed: 12 September 2019].

United Nations. Ending violence against women: from words to action. New York, 2013. Available at:

http://www.un.org/womenwatch/daw/public/VAW_Study/VAWstudyE.pdf [Accessed: 12 September

.

Objavljeno
2020/07/22
Rubrika
Članci