KRETANJE OBOLIJEVANJA OD ENTEROBIJAZE U CRNOJ GORI U PERIODU 2010-2019. GODINE
Sažetak
Uvod/Cilj: Procjenjuje se da više od milijardu ljudi u svijetu godišnje oboli od enterobijaze. Enterobijaza predstavlja najčešću helmintozu u razvijenim zemljama sveta kao što su severo-zapadna Evropa i Sjeverna Amerika. Cilj ove deskriptivne studije je da se analizira kretanje obolevanja od enterobijaze u Republici Crnoj Gori za period od 2010. do 2019. godine.
Metode: Podaci o obolijevanju od enterobijaze su preuzeti iz Godišnjeg izvještaja o zaraznim bolestima na teritoriji Crne Gore, Institita za javno zdravlje Crne Gore. Podaci o broju stanovnika Crne Gore za 2011. godinu su iz popisa stanovništva, a za ostale godine korišćen je procenjen broj stanovnika iz publikacija Republičkog zavoda za statistiku. U analizi podataka primenjene su sirove, uzrasno-specifične standardizovane stope incidencije.
Rezultati: U periodu od 2010. do 2019. godine u Crnoj Gori je prijavljeno 1308 osoba oboljelih od enterobijaze. Odnos oboljelih muškaraca i žena iznosio je 1:1,3. Smrtni ishodi od ove bolesti nisu registrovani. Najviše sirove stope incidencije za oba pola su u uzrasnoj grupi 0-4 godine i iznose 172,9/100.000 za muškarce i 175/100.000 za žene. Prosječna godišnja sirova stopa incidencije enterobijaze za ovaj desetogodišnji period je iznosila 21,1/100.000 stanovnika (21,1/100.000 za žene i 21,0/100.000 za muškarce), a standardizovana (prema populaciji Evrope) 29,3/100.000 (30,7/100.000 za žene i 27,9/100.000 za muškarce). Trend sirovih stopa incidencije pokazuje blagu tendenciju porasta, ali bez statističke značajnosti.
Zaključak: Higijena ruku je najbolja mjera prevencije enterobijaze. U domaćinstvima gde je zaraženo više od jednog člana ili se ponavljaju simptomatske infekcije, preporučuje se da se svi članovi domaćinstva liječe istovremeno, bez obzira da li imaju simptome ili ne. Neohodno je ponoviti liječenje kroz dvije nedjelje jer antihelmintici djeluju samo na odrasle parazite, a ne i na jaja/larve iz kojih se razvijaju nove jedinke.
Reference
Norhayati M, Fatmah MS, Yusof S, Edariah AB: Intestinal parasitic infections in man: a review. Med J Malaysia 2003; 58: 296–305.
Li HM, Zhou CH, Li ZS, et al.: Risk factors for Enterobius vermicularis infection in children in Gaozhou, Guangdong, China. Infect Dis Poverty 2015; 4: 28.
Wendt S, Trawinski H, Schubert S, Rodloff AC, Mössner J, Lübbert C: The diagnosis and treatment of pinworm infection. Dtsch Arztebl Int 2019; 116: 213–9.
Cook GC. Parasitic disease in clinical practice. London: Springer-Verlag, 1990: 114-6.5.
Moore TA, McCarthy JS. Enterobiasis. In: Tropical Infectious Diseases: Principles, Pathogens and Practice, 3rd ed, Guerrant R, Walker DH, Weller PF (Eds), Saunders Elsevier, Philadelphia 2011. p.788.
Centers for Disease Control and Prevention. Parasites-Enterobiasis (also known as Pinworm Infection). Parasitic Diseases Information. Available at: https://www.cdc.gov/parasites/pinworm/ Accessed: September 18, 2020.
Arsentijević Arsić V. Medicinska mikologija i parazitologija. Centar za inovacije u mikologiji Beograd. Društvo medicinskih mikologa Srbije, Beograd 2012.
Chiodini PL, Moody AH, Manser DW: Atlas of medical helminthology and protozoology. 4th edition. Edinburgh: Churchill Livingstone 20019.
Cook GC. Enterobius vermicularis infection. Gut 1994; 35: 1159-1162.
Heymann LD. Control of communicable diseases Manual, 20th ed. American Public Health Association, Washington: United Book Press, 2015.
Kubiak K, Dzika E, Paukszto L. Enterobiasis epidemiology and molec - ular characterization of Enterobius vermicularis in healthy children in north-eastern Poland. Helminthologia 2017; 54: 284–91.
Chaudhry AZ, Longworth DL. Cutaneous manifestations of intestinal helminthic infections. System Mycoses Parasit Dis 1989; 7: 275-90.
Rawla P, Sharma S. Enterobius Vermicularis. [Updated 2021 Aug 3]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing, 2021. Available at: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK536974/
Kollias G, Kyriakopoulos M, Tiniakos G. Epididymitis from Enterobius vermicularis: Case Report. J Urol 1992; 147:1114-6.
Arsenault PS, Gerbie AB. Vulvovaginitis in the pre-adolescent girl. Pediat Ann 1986; 15: 577-9, 583-5.
McKay T. Enterobius vermicularis infection causing endometritis and persistant vaginal discharge in three siblings. New Z Med J 1989; 102: 56
Little MD, Cuello CJ, D’Alessandro A. Granuloma of the liver due to Enterobius vermicularis: Report of a case. Am J Trop Med Hyg 1973; 22:567-9.
Baharkaran CS, Devi ES, Rao KV. Enterobius vermicularis of vermiform appendix. J India Med Assoc 1975; 64:334-46.
Sarmast MH, Maraghi S, Elahi A, Mostofi NE. Appendicitis and Enterobius vermicularis. Pak J Med Sci 2005; 21(2):202-5.
Liu LX, Chi J, Upton MP, Ash LR: Eosinophilic colitis associated with larvae of the pinworm Enterobius vermicularis. Lancet 1995; 346:410–2.
Al-Saffar F, Najjar N, Ibrahim S, Clark M: Pin worms presenting as suspected crohn‘s disease. Am J Case Rep 2015; 16: 737–9.
Cranston I, Potgieter N, Mathebula S, Ensink JHJ: Transmission of Enterobius vermicularis eggs through hands of school children in rural South Africa. Acta Trop 2015; 150: 94–6
Kucik CJ, Martin GL, Sortor BV. Common intestinal parasites. Am Fam Physician 2004; 69:1161–8.
Chen KY, Yen CM, Hwang KP, Wang LC. Enterobius vermicularis infection and its risk factors among pre-school children in Taipei, Taiwan. J Microbiol Immunol Infect 2018; 51:559–64.
Standardna populacija Evrope (EU i EFTA projekcije populacije za period 2011.-30.). Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/cache/metadata/Annexes/hlth_cdeath_ esms_an1.pdf
Uprava za statistiku Monstat. Procijenjeni broj stanovnika po opštinama sredinom godine. Dostupno na: https://www.monstat.org/cg/page.php?id=273&pageid=48
Dudlova A, Juriš P, Jarčuška P, Vasilkova Z, Vargova V, Sumkova M, Krčmery V. The incidence of pinworm (Enterobius vermicularis) in preschool and school aged children in Eastern Slovakia. Helminthologia 2018; 55(4): 275-280.
Kubiak K, Dzika E, Paukszto L. Enterobiasis epidemiology and molecular characterization of Enterobius vermicularis in healthy children in north-eastern Poland. Helminthologia 54(4):284–291.
Crotti D, D’annibale ML. Enterobiasis during 2002 – 2003 in Perugia province: beyond diagnostics. Infez Med 2006; 14(2):92–98.
Burkhart CN, Burkhart CG. Assessment of frequency, transmission, and genitourinary complications of enterobiasis (pinworms). Int J Dermatol 2005; 44(10):837–840.
Celiksöz A, Aciöz M, Değerli S, Alim A, Aygan C. Egg positive rate of Enterobius vermicularis and Taenia spp. by cellophane tape method in Primary School Children in Sivas, Turkey. Korean J Parasitol 2005; 43(2):61–64.
Huh S. Pinworm (Enterobiasis). Emedicine.medscape, 2019. Available at: https://emedicine.medscape.com/article/225652-overview
Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Izvještaj o zaraznim bolestima u Hrvatskoj za 2016. i 2017. godine. Dostupno na: https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-zarazne-bolesti/zarazne-bolesti-u-hrvatskoj-2017-godine