PROFIL ETARSKOG ULJA SATUREJA KITAIBELII WIERZB. EX HEUFF. U ODNOSU NA FAZU VEGETACIJE
Sažetak
Rod Satureja L. (Lamiaceae) ima oko 30 vrsta rasprostranjenih na sunčanim i kamenitim liticama. Satureja kitaibelii Vierzb. ek Heuff. je endemična na Balkanu (jugozapadna Rumunija, istočna Srbija i severozapadna Bugarska). S. kitaibelii u Srbiji je poznata i kao rtanjski čaj, koristi se kao kulinarska biljka, takođe u tradicionalnoj medicini. Koristi se kao karminativ, ekspektorans i kao afrodizijak. Sastav etarskog ulja S. kitaibelii je veoma promenljiv. Prema nekim autorima etarsko ulje S. kitaibelii poseduje tri potencijalna hemotipa: geraniol, limonen i p-cimen (2). Pretragom dostupne literature nisu pronađeni podaci o profilu eterskog ulja S. kitaibelii u odnosu na fazu vegetacije. Imajući u vidu značaj S. kitaibelii kao biljke korišćene u kulinarstvu i pomoćnog lekovitog sredstva, cilj ove studije bio je ispitivanje etarskog ulja iz prirodne populacije S. kitaibelii u selu Kravlje, jugoistočna Srbija tokom različitih faza vegetacije. Hidrodestilovana etarska ulja (EO) nadzemnih delova Satureja kitaibelii Vierzb. ek Heuff. analizirani su gasnom hromatografijom sa masenim selektivnim detektorom, spregnutim sa plamen jonizacionim detektorom (GC-MS/FID). Najzastupljenije komponente EO su: geraniol (2,9-42,1%), limonen (8,7-15,3%) i p-cimen (9,1-11,9%). Dobijeni rezultati ukazuju na činjenicu da je u geraniol hemotipu etarskog ulja p-cimen bio jedna od tri dominantne komponente, što nije u skladu sa zaključcima nekih autora (2). Na osnovu našeg iskustva, može se konstatovati da hemotipove etarskih ulja treba detaljno i sistematski analizirati, izbegavajući konačne zaključke.
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).