Staro olovo, novi izazovi: Postoji li bezbedan nivo izloženosti?

  • Dragana Javorac Univerzitet u Beogradu – Farmaceutski fakultet, Katedra za toksikologiju “Akademik Danilo Soldatović”
  • Djurdjica Marić Univerzitet u Beogradu – Farmaceustki fakultet, Katedra za toksikologiju „Akademik Danilo Soldatović“
  • Katarina Baralić Univerzitet u Beogradu – Farmaceustki fakultet, Katedra za toksikologiju „Akademik Danilo Soldatović“
  • Milena Andjelković Univerzitet u Beogradu – Farmaceustki fakultet, Katedra za toksikologiju „Akademik Danilo Soldatović“; Zdravstveni centar Kosovska Mitrovica
  • Evica Antonijević Miljaković Univerzitet u Beogradu – Farmaceustki fakultet, Katedra za toksikologiju „Akademik Danilo Soldatović“
  • Aleksandra Buha Djordjević Univerzitet u Beogradu – Farmaceustki fakultet, Katedra za toksikologiju „Akademik Danilo Soldatović“
  • Danijela Djukić-Ćosić Univerzitet u Beogradu – Farmaceustki fakultet, Katedra za toksikologiju „Akademik Danilo Soldatović“
  • Marijana Ćurčić Univerzitet u Beogradu – Farmaceustki fakultet, Katedra za toksikologiju „Akademik Danilo Soldatović“
  • Biljana Antonijević Univerzitet u Beogradu – Farmaceustki fakultet, Katedra za toksikologiju „Akademik Danilo Soldatović“
  • Zorica Bulat Univerzitet u Beogradu – Farmaceustki fakultet, Katedra za toksikologiju „Akademik Danilo Soldatović“

Sažetak


Olovo (Pb) je jedan od najznačajnijih toksičnih metala bez poznate fiziološke uloge u organizmu. Novija istraživanja ukazuju da potencijalno svaka izloženost olovu, čak i niskim dozama, može biti štetna, te tolerišući dnevni unos, kao ni bezbedan nivo u krvi, nisu utvrđeni. Kod odraslih, kao najosetljiviji efekat izdvaja se povećanje sistolnog krvnog pritiska, dok je kod dece to poremećaj kognicije. Imajući navedeno u vidu, cilj ove studije bio je da se na animalnom modelu ispita uticaj niskih doza olova na centralni nervni i kardiovaskularni sistem, koji su do sada identifikovani kao najosetljiviji na dejstvo olova, i odrede Benchmark doze (BMD). Studija je sprovedena na modelu Wistar pacova koji su podeljeni u 7 grupa tretiranih tokom 28 dana rastućim dozama olova 0, 0,1; 0,5; 1; 3; 7; 15 mg Pb/kg t.m./dan kako bi se simulirala realna izloženost. Nakon žrtvovanja pacova, izolovani su mozak i srce u kojima su određeni olovo, bioelementi i parametri oksidativnog statusa. Benchmark modelovanje odnosa doza-efekat vršeno je pomoću PROAST 70.1 softvera (RIVM, Holandija). Dobijeni rezultati ukazuju da olovo dovodi do indukcije oksidativnog stresa i poremećaja homeostaze bioelemenata. Najniža BMD dobijena je za povećanje totalnog oksidativnog statusa u mozgu (4,49e-06 mg Pb/kg t.m./dan), što predstavlja najosetljiviji efekat, a u srcu je to povećanje  koncentracije malondialdehida (BMD: 0,000248 mg Pb/kg t.m./dan). Dobijeni rezultati ukazuju da i niske doze olova mogu ispoljiti toksične efekte na srce i mozak, a dobijene BMD su od značaja za procenu rizika olova po zdravlje ljudi.

Objavljeno
2022/10/18
Rubrika
Usmena izlaganja mladih istraživača