Staro olovo, novi izazovi: Postoji li bezbedan nivo izloženosti?
Sažetak
Olovo (Pb) je jedan od najznačajnijih toksičnih metala bez poznate fiziološke uloge u organizmu. Novija istraživanja ukazuju da potencijalno svaka izloženost olovu, čak i niskim dozama, može biti štetna, te tolerišući dnevni unos, kao ni bezbedan nivo u krvi, nisu utvrđeni. Kod odraslih, kao najosetljiviji efekat izdvaja se povećanje sistolnog krvnog pritiska, dok je kod dece to poremećaj kognicije. Imajući navedeno u vidu, cilj ove studije bio je da se na animalnom modelu ispita uticaj niskih doza olova na centralni nervni i kardiovaskularni sistem, koji su do sada identifikovani kao najosetljiviji na dejstvo olova, i odrede Benchmark doze (BMD). Studija je sprovedena na modelu Wistar pacova koji su podeljeni u 7 grupa tretiranih tokom 28 dana rastućim dozama olova 0, 0,1; 0,5; 1; 3; 7; 15 mg Pb/kg t.m./dan kako bi se simulirala realna izloženost. Nakon žrtvovanja pacova, izolovani su mozak i srce u kojima su određeni olovo, bioelementi i parametri oksidativnog statusa. Benchmark modelovanje odnosa doza-efekat vršeno je pomoću PROAST 70.1 softvera (RIVM, Holandija). Dobijeni rezultati ukazuju da olovo dovodi do indukcije oksidativnog stresa i poremećaja homeostaze bioelemenata. Najniža BMD dobijena je za povećanje totalnog oksidativnog statusa u mozgu (4,49e-06 mg Pb/kg t.m./dan), što predstavlja najosetljiviji efekat, a u srcu je to povećanje koncentracije malondialdehida (BMD: 0,000248 mg Pb/kg t.m./dan). Dobijeni rezultati ukazuju da i niske doze olova mogu ispoljiti toksične efekte na srce i mozak, a dobijene BMD su od značaja za procenu rizika olova po zdravlje ljudi.
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).
