TAJNOST MEDICINSKIH PODATAKA I ZAŠTO IH ŠTITIMO

  • Jelena Simić Docentkinja Pravnog fakulteta Univerziteta Union u Beogradu
Ključne reči: medicinski podaci, tajnost podataka, pravo na privatnost, EU, lečenje, Direktiva o zaštiti podataka.

Sažetak


Od Hipokratovih dana, etički kodeksi zdravstvene profesije u raznim jurisdikcijama su obuhvatali izjave koje se tiču potrebe da se očuva poverljivost podataka o pacijentu. Postoje dva glavna razloga za to. Najpre, poverljivost se promoviše u utilitarne svrhe, jer bi bez garancije poverljivosti pacijenti ređe dolazili da traže lečenje.To naročito može biti slučaj kada se pacijenti jave zarad lečenja bolesti koje se mogu smatrati naročito osetljivim ukoliko se za njih sazna; primeri za to su HIV/SIDA i mentalna oboljenja. Drugo, održavanje poverljivosti u zdravstvenoj profesiji je deontološki osnovano, uključujući i pravo na privatnost. Važnost etičke obaveze poverljivosti, kao i potreba da zdravstveni radnici sačuvaju poverljivim osetljive podatke o pacijentima, ogleda se u činjenici da kršenje tih etičkih obaveza podleže profesionalnim, disciplinskim, sankcijama u državama članicama širom EU. Osim toga, u ovim državama i građansko i krivično zakonodavstvo štiti obavezu očuvanja poverljivosti podataka pacijenta. Isto je i Republici Srbiji.  

Autorka zaključuje da je širom država članica EU pružena eksplicitna zaštita poverljivosti medicinskih podataka, kao i implicitna zaštita medicinskih podataka putem primene državnih zakona koji se tiču poverljivosti. Međutim, iako je potreba da se takve informacije zaštite univerzalna (bilo da se opravdava direktno privatnošću ili zaštitom poverljivosti u zdravstvu), ona je podložna i značajnim ograničenjima u praksi. Opšte pravo na privatnost, ili specifičnije pravo na poverljivost podataka, je gotovo bez izuzetka podložno i eksplicitinim ograničenjima.

Autorka će u ovom radu razmatrati zašto se privatnost zdravstvenih podataka može smatrati naročito značajnom i u kom pravcu se kreću propisana ograničenja prava na poverljivost podataka pacijenta. Drugo, osvrnuće se na različite međunarodne i EU dokumente koji propisuju zaštitu privatnosti u oblasti zdravstva među kojima su i opšti akti, kao što je Povelja EU o osnovnim pravima i slobodama iz 2000. godine ali i Direktiva o zaštiti podataka, kao ilustraciji mere na nivou EU koja je imala uticaj na regulisanje privatnosti zdravstvenih podataka u državama članicama a od nedavno i u Republici Srbiji.

Objavljeno
2020/09/10
Rubrika
Sažetak izlaganja sa naučnog skupa