NASTAVNIČKI STILOVI RJEŠAVANJA INTERPERSONALNIH KONFLIKATA S UČENICIMA OSNOVNIH ŠKOLA
Sažetak
Nastavnički stilovi rješavanja konflikata s učenicima ujedno su i primjeri ponašanja koje učenici usvajaju. Zavisno od toga radi li se o konstruktivnim ili destruktivnim stilovima rješavanja konflikata, oni mogu predstavljati zaštitne ili faktore rizika za pojavu poremećaja u ponašanju tokom razvoja učenika. S tim u vezi postavili smo cilj istraživanja koji se odnosio na utvrđivanje stilova rješavanja konflikata koje koriste nastavnici u komunikaciji s učenicima, te ispitivanje eventualnih razlika u nastavničkim stilovima u odnosu na njihov pol, dob i radno iskustvo (staž). Uzorak je činilo 116 nastavnika iz sedam osnovnih škola s područja grada Tuzle. Od instrumenata smo koristili upitnik koji je sadržavao pitanja o polu, dobu i radnom stažu nastavnika, kao i prilagođenu skalu za mjerenje stilova rješavanja konflikata (ROCHI-II), čiji je autor Rahim (1983). Nalazi do kojih smo došli govore da nastavnici češće koriste konstruktivne stilove rješavanja konflikata i nešto rjeđe destruktivne. Nismo uočili postojanje statistički značajnih razlika u stilovima rješavanja konflikata ispitanih nastavnika u odnosu na pol i dob, ali smo utvrdili značajne razlike u korišćenju stila prilagođavanja s obzirom na dužinu radnog staža nastavnika. Naime, utvrdili smo da nastavnici s više radnog staža češće koriste prilagođavanje kao stil rješavanja konflikata s učenicima. Nalazi ukazuju da su procesi demokratizacije odnosa u školi i konstruktivne komunikacije između nastavnika i učenika češći, što predstavlja zaštitni faktor u nastanku poremećaja u ponašanju učenika. Međutim, nezanemariva zastupljenost nastavničkih destruktivnih stilova rješavanja konflikata, kao faktora rizika za nastanak poremećaja u ponašanju učenika, govori o neophodnosti dalje edukacije i usavršavanja nastavnika iz oblasti vaspitne komunikacije, uz uvažavanje utvrđenih razlika između nastavnika s obzirom na dužinu radnog iskustva.
Ključne riječi: nastavnik, konflikt, stil rješavanja konflikata, učenik
Reference
Ajduković, M., & Pečnik, N. (1998). Nenasilno rješavanje sukoba. Zagreb: Alinea.
Aleksić, M., Divac-Jovanović, M., & Čalovska-Hercog, N. (2013). Individualne razlike u rešavanju konflikta u partnerskom odnosu u svetlu teorije afektivnog vezivanja. Engrami, 35(1-2), 25-37.
Bašić, J. (2009). Teorije prevencije: prevencija poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja djece i mladih. Zagreb: Školska knjiga.
Bašić, J., Ferić, M., & Kranželić, V. (2001). Od primarne prevencije do ranih intervencija. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.
Batool, S., Khattak, S. R., & Saleem, Z. (2016). Impact of Principals age and administrative experience on conflict management styles at secondary school level. City University Research Journal, 6(2), 229-241.
Bayraktar, H., & Yilmaz, K. (2016). Investigation of Primary School Teachers’ Conflict Resolution Skills in Terms of Different Variables. Journal of Education and Training Studies, 4(9), 222-231. doi:10.11114/jets.v4i9.1741
Bjekić, D., & Zlatić, L. (2007). Kako nastavnici rešavaju interpersonalne poslovne konflikte? Zbornik radova Učiteljskog fakulteta, Užice, 8, 41-58.
Brahnam, S. D. (2005). A gender‐based categorization for conflict resolution. Journal of Management Development, 24(3), 197-208. doi:10.1108/02621710510584026
Brajša, P. (1996). Umijeće svađanja. Pula: C.A.S.H.
Brajša-Žganec, A. (2003). Dijete i obitelj: Emocionalni i socijalni razvoj. Jastrebarsko: NAKLADA SLAP.
Buljubašić-Kuzmanović, V., & Botić, T. (2012). Odnos školskog uspjeha i socijalnih vještina kod učenika osnovne škole. Život i škola, 27(1), 38-54.
Chen, X., Rubin, K. H., & Li, D. (1997). Relation between academic achievement and social adjustment: Evidence from Chinese children. Developmental Psychology, 33(3), 518-525. doi:10.1037//0012-1649.33.3.518
Cornille, T. A., Pestle, R. E., & Vanwy, R. W. (1999). Teachers' Conflict Management Styles With Peers And Students' Parents. International Journal of Conflict Management, 10(1), 69-79. doi:10.1108/eb022819
Dipesh, U., & Rashmi, G. (2017). The study of Impact of age on the Conflict Resolution Style of the employees. International Journal of Latest Engineering and Management Research, 2(12), 26-30.
Gordon, T. (2001). Kako biti uspešan nastavnik. Beograd: Kreativni centar.
Hakvoort, I., & Lundstrom, A. (2016). Conflict Resolution in the Swedish Teacher Education: What has happened since 2011? In The collection of summaries from the 44th NERA Congress „Social Justice, Equality and Solidarity in Education” (pp.70-71). Helsinki, Finland: Department of Education and Special Education.
Havenga, W. (2008). Gender and age differences in conflict management within small businessess. SA Journal of Human Resource Management, 6(1), 22-28. doi:10.4102/sajhrm.v6i1.143
Henting, H. V. (1997). Humana škola. Zagreb: Educa.
Janković, J. (2004). Pristupanje obitelji-sustavni pristup. Zagreb: Alinea.
Kalagbor, L. D., & Nnokam, N. C. (2015). Principals and Teachers Use of Conflict Management Strategies on Secondary Students Conflict Resolution in Rivers State-Nigeria. Journal of Education and Practice, 6(13), 148-153.
Karalić, Z., & Sindik, J. (2017). Razlike u socijalnim vještinama i kompetenciji prosvjetnih radnika u školama i dječjim vrtićima u odnosu na odabrane socio-demografske varijable. Acta Iadertina, 13(1), 19-29. doi:10.15291/ai.1284
Kartal, S. E., Yirci, R., & Ozdemir, T. Y. (2016). Teacher perceptions on conflict resolution styles of school administrators. European Journal of Education Studies, 2(9), 136-148.
Klarin, M. (2006). Razvoj djece u socijalnom kontekstu. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Maretić, E., & Sindik, J. (2013). Aggressive behavior, protective factors and academic achievement at students inside and outside the system of institutional care. Specijalna edukacija i rehabilitacija, 12(1), 43-62. doi:10.5937/specedreh12-3429
Opić, S. (2010). Mogući program razvoja socijalne kompetencije učenika u primarnom obrazovanju. Pedagogijaska istraživanja, 7(2), 219-230.
Podrug, N., & Gauta, N. (2013). Komparativna analiza stilova upravljanja konfliktima između Hrvatske i SAD-a. Ekonomski pregled, 64(2), 123-142.
Pološki-Vokić, N., & Sontor, S. (2009). Conflict Managment style in Croatian Enterprises – The Relationship between Individual Characteristics and Conflict Handling Styles. EFZG working paper series, 9(5), 2-22.
Popović, D. (2014). Prevencija vršnjačkog nasilja u školskom sistemu. Inovacije u nastavi, 27(1), 74-83. doi:10.5937/inovacije1401074p
Raboteg-Šarić, Z. (1995). Psihologija altruizma. Zagreb: Alinea.
Rahim, M. A. (1983). Rahim Organizational Conflict Inventories–I & II. Palo Alto, CA: Consulting Psychologists Press.
Rahim, M. A. (2002). Toward A Theory Of Managing Organizational Conflict. International Journal of Conflict Management, 13(3), 206-235. doi:10.1108/eb022874
Stihec, J., Videmsek, M., & Vrbnjak, S. (2011). Analysis of conflict resolution in physical education depending on a teacher's gender. Acta Gymnica, 41(2), 35-43. doi:10.5507/ag.2011.011
Stojaković, P. (2003). Psihologija za nastavnike. Banja Luka: Prelom.
Todorović, J., & Simić, I. (2014). Tradicionalno shvatanje rodnih uloga i komunikacija u porodici. U B. Dimitrijević (ur.), Savremene paradigme u nauci i naučnoj fantastici (str. 9-22). Niš: Filozofski fakultet Univerziteta u Nišu.
Vrbnjak, S., Videmšek, M., & Štihec, J. (2012). Razlike između mlađih i starijih nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture kod rješavanja konfliktnih situacija. U: V. Findak (ur.). Zbornik radova 21. ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske, Intenzifikacija procesa vježbanja u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije, Poreč, 26-30.06.2012 (176-181), Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.
Wagude, J. (2015). Influence Of Principals Age On Conflict Management Styles In Secondary Schools In Kisumu County, Kenya. International Journal of Scientific & Technology Research, 4(5), 105-112.
Wentzel, K. R. (1991). Relations between Social Competence and Academic Achievement in Early Adolescence. Child Development, 62(5), 1066-1078. doi:10.2307/1131152