Pojam o sebi osoba sa intelektualnim teškoćama – implikacije za razvoj programa podrške
Sažetak
Pojam o sebi definiše se kao ukupnost opažaja, misli, osećanja, ocena i predviđanja osobe o sebi kao iskustvenom objektu, kao učesniku u interkaciji sa fizičkim i socijalnim okruženjem. Kao takav, predstavlja konstrukt koji je često ispitivan kada su u pitanju deca, mladi i odrasli sa intelektualnim teškoćama. Međutim, pojam o sebi osoba sa intelektualnim teškoćama ispitivan je pretežno kroz psihometrijsku paradigmu, preko instrumenata upitničkog tipa. To nije obezbedilo dovoljno prostora za aktivnu participaciju osoba sa intelektualnim teškoćama u samom toku ispitivanja, niti je omogućilo da se dobiju adekvatne polazne informacije o pojmu o sebi osoba sa intelektualnim teškoćama, koje mogu da posluže za razvoj programa podrške samoodređenju osoba sa intelektualnim teškoćama.
Stoga je ovo istraživanje usmereno na ispitivanje pojma o sebi osoba sa intelektualnim teškoćama u različitim domenima od značaja za osobe sa intelektualnim teškoćama: globalni pojam o sebi, osobine ličnosti, kompetentnosti, teškoća u svakodnevnom životu, svesti o sopstvenim (intelektualnim) teškoćama.
Istraživanje je realizovano kroz seriju od pet fokus grupa, uz aktivnu participaciju osoba sa intelektualnim teškoćama kroz kombinovanje radioničarskih aktivnosti i diskusija u malim grupama. Fokus grupe su realizovane dinamikom od jednom nedeljno, u po dve grupe od osam učesnika/ca, različite starosti (22 do 53 godine), pola, stepena i tipa teškoća. Svi učesnici/ce su najveći deo života proveli/e u institucijama, a od 2004. godine su korisnici usluge stanovanja uz podršku za osobe sa invaliditetom.
Kada je u pitanju generalni pojam o sebi, na osnovu analiza iskaza učesnika/ca, mogu se izdvojiti tri globalne teme: kompetentnosti i interesovanja, fizički izgled i socijalne uloge.Kkada su u pitanju osobine ličnosti, najfrekventnije se javljaju atributi poput ’’dobar’’, ’’poslušan’’, ’’vredan’’. Kada su u pitanju kompetentosti i teškoće koje imaju, najčešće su navođene kompetentosati i teškoće s kojima se suočavaju tokom svakodnevnog života u stanovanju uz podršku. Mada prepoznaju svoje kognitivne teškoće, često odbijaju da o njima razgovaraju i naglašavaju svoju svesnost o devaluativnoj vrednosti termina kojima se označavaju.
Analiza je pokazala da je pojam o sebi osoba sa intelektualnim teškoćama relativno siromašan atributima, te da je stečen, naučen i to kao produkt relativno restriktivnih uslova života, kao što je život u instituciji. Međutim, može se petpostaviti i stimulativno delovanje aktuelnih uslova života na oblikovanje slike o sebi osoba sa intelektualnim teškoćama. U radu se ukazuje na moguće implikacije osnovnih rezultata u praktičnom radu na unapređenju pojma o sebi i kapaciteta za samopercepciju i samoodređenje osoba sa intelektualnim teškoćama.
Ključne reči: Pojam o sebi, samoodređenje, osobe sa intelektualnim teškoćama, kvalitativna analiza, fokus grupe
Reference
Abbott, S., & McConkey, R. (2006). The barriers to social inclusion as perceived by people with intellectual disabilities. Journal of intellectual disabilities. 10(3), 275‒287.
Ashton, M. C., Lee, K., Perugini, M., Szarota, P., de Vries, R. E., Di Blas, L., et al. (2004). A six-factor structure of personality-descriptive adjectives: Solutions from psycholexical studies in seven languages. Journal of personality and social psychology, 86, 356–366.
Axellson, C., Granier, P., i Adams, L. (2004). Izvan deinstitucionalizacije: Nestabilna tranzicija ka sistemu koji pruža mogućnosti u jugoistočnoj Evropi. Beograd: Handicap International.
Barr, O., McConkey, R., & McConaghie, J. (2003). Views of people with learning difficulties about current and future accommodation: the use of focus groups to promote discussion. Disability and society, 18, 577–97.
Cambridge, P., & McCarthy, M. (2001). User focus groups and best value in services for people with learning disabilities. Health and social care in the community. 9, 476–89.
Campbell, V. (2001). Measurement of disability in special populations – people with limited cognitive functioning. NewYork: International seminar on the measurement of disability.
Cooley, E. J., & Ayres, R. R. (1988). Self-concept and success-failure attributions of nonhandicaped students and students with learning disabilities. Journal of learning disabilities. 21 (3), 174-178.
Costa, P. T. Jr., & McCrae, R. R. (1992). NEO Personality Inventory–Revised (NEO-PI-R) and NEO Five-Factor Inventory (NEO-FFI) Professional manual. Odessa, FL: Psychological Assessment Resources.
Donohue, D. K. (2008). Self-concept in children with Intellectual disabilities. Georgia: Georgia State University. Unpublished master thesis.
Doyle, J. (2009). Using focus groups as a research method in intellectual disability research: a practical guide. The national federation of voluntary bodies providing services to people with intellectual disabilities. Retrieved April 05, 2010, from http://www.fedvol.ie/_fileupload/Research/focus%20groups%20a%20practical%20guide.pdf.
Đurić, S. (2005). Metodologija fokusgrupnog istraživanja. Sociologija, 47 (1), 1-26
Gans, A. M., Kenny, M. C., & Ghany, D. L. (2003). Comparing the self-concept of students with and without learning disabilities. Journal of learning disabilities. 36 (3), 287-295.
Garaigordobil, М., & Pérez, Ј. I. (2007). Self-concept, self-esteem and psychopathological symptoms in persons with intellectual disability. The spanish journal of psychology. 10 (1), 141-150.
Gilbert, T. (2004). Involving people with learning disabilities in research: issues and possibilities. Health and social care in the community. 12(4), 298–308.
Glumbić, N. (2005). Sudbina mentalne retardacije u politički korektnom diskursu. Istraživanja u defektologiji, 4 (6), 11-21.
Gustafsson, C. (2003): Intellectual disabilities and mental health problems – evaluation of two clinical assessment instruments, occurrence of mental health problems and psychiatric care utilization. Uppsala: Acta Universitatis Upsaliensis.
Havelka, N. (2001). Socijalna percepcija. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Kaehne, A., & O’Connell, C. (2010). Focus groups with people with learning disabilities. Journal of intellectual disabilities. 14(2), 133‒145.
Kiernan, C. (1999). Participation in research by people with learning disability: origins and issues. British journal of learning disabilities. 27, 43-47.
Li Ping-Ying, E., Sing-Fai Tam, A., & Wai-Kwong Man, D. (2006). Exploring the self-concepts of persons with intellectual disabilities. Journal of intellectual disabilities. 10 (1), 19-34.
Mactavish, J. B., Maron, J. M., & Lutfyya, Z. M. (2000). ‘’I can speak for myself!’’: involving people with intellectual disabilities as research participants. Mental retardation. 38 (3), 216-227.
Marsh, H. W., Tracey, D. K., & Craven, R. G. (2006). Multidimensional self-concept structure for preadolescents with mild intellectual disabilities. Educational and psychological measurement. 66 (5), 795-818.
Milačić-Vidojević, I., Dragojević, N. i Brojčin, B. (2012). Efikasnost psiholoških oblika rada sa
Osobama sa intelektualnom ometenošću. Specijalna edukacija i rehabilitacija, 11(2), 285-305.
Opačić, G. (1995). Ličnost u socijalnom ogledalu. Beograd: Institut za pedagoška istraživanja.
Smederevac, S., Mitrović, D., i Čolović, P. (2010). Velikih pet plus dva – primena i interpretacija. Beograd: Društvo psihologa Srbije.
Škrinjar. J. (2002). Poticanje razvoja pozitivne slike o sebi kod osoba sa mentalnom retardacijom. Zagreb: Hrvatski savez udruga za osobe sa mentalnom retardacijom.